Kontrola nad seksom je kontrola nad društvom

no110437.JPGAleksandar Štulhofer, sociolog i predstojnik Katedre za seksologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Seksualnost je ključna za našu humanost i tu je Crkva u pravu kada smatra da je to mjesto na kojem se odlučuje o opstojnosti religijskih dogmi i ukupnog svjetonazora u sve sekularnijem svijetu. Borba za održanje monopola određivanja što je dobro a što loše, što je normalno, odnosno nenormalno u seksu, borba je za kontrolu nad društvom. I zato se toliko inzistira da je Crkva neupitni moralni autoritet. Znači li to da je netko tko ne vjeruje u religijske dogme automatski nemoralan?

S Aleksandrom Štulhoferom, redovitim profesorom i predstojnikom Katedre za seksologiju na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članom Povjerenstva za zdravstveni odgoj, koje je formiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, razgovaramo o kontroverzama i sukobima vezanim uz programe zdravstvene edukacije u osnovnim i srednjim školama, ulozi Katoličke crkve u toj priči i njenom stavu prema seksualnosti te o seksualnim trendovima u hrvatskom društvu.
– Ministarstvo je odustalo od programa zdravstvenog odgoja u školama. Tu odluku pravda činjenicom da eksperimentalno provođenje programa nije bitno utjecalo na znanje učenika. Kako komentirati to odustajanje?
– Koliko se moglo vidjeti iz šture prezentacije, istraživači tvrde kako ne samo da nije došlo do povećane razine znanja, nego niti do promjene u ponašanju. Evaluacija ovakvih programa metodološki vrlo je složena i teško mi je govoriti o tome jer mi je evaluacijski izvještaj još uvijek nedostupan. Od početka je bilo problematično što je Ministarstvo predvidjelo premalo vremena za zdravstveni odgoj u čemu je modul seksualne edukacije trebao dobiti oko dva školska sata godišnje. Po svim studijama to je apsolutno nedovoljno – niti najbolji program u tako kratkom izvođenju ne može imati efekata. Dvanaest sati godišnje – na satovima razredne zajednice – za ukupno pet modula jednostavno je nedovoljno. Svjetske studije pokazuju da bi samo za modul seksualne edukacije trebalo između 12 i 20 sati godišnje. Činjenica jest da je školski program opterećen pa je Ministarstvo očigledno smatralo da su vještine koje novi program može unaprijediti manje značajne od znanja kojemu pridonose postojeći predmeti. Čini mi se da ova evaluacija manje govori o kvaliteti eksperimentalnih programa, a više o ograničenjima provedbe. Najžalosniji je, pak, iznevjereni entuzijazam učenika. Kratki izvještaj koji sam vidio govori da su učenici novi program dočekali s optimizmom, da bi nakon njegove provedbe posve izgubili interes.

Zagušen obrazovni sustav

– Većinu kontroverzi koje su se vezivale uz zdravstveni odgoj izazivao je modul koji sadržava seksualni odgoj?
– Seksualni modul je od početka izazivao tenzije u Ministarstvu. To je jedini modul za koji je Ministarstvo unaprijed najavilo da će tražiti dozvolu roditelja da njihova djeca pohađaju taj dio programa. Ne znam zašto bi govor o činjenicama vezanim uz ljudsku spolnost, ravnopravnost spolova ili odgovorno seksualno ponašanje trebao imati neki drugi status od, recimo, diskusije o zdravoj prehrani ili jednadžbama s dvije nepoznanice. Odnos Ministarstva govori mnogo o samocenzuri i kulturnoj situaciji u Hrvatskoj. Ministar koji se voli pojavljivati u medijima samo u pozitivnom kontekstu, ovako je izbjegao negativan publicitet. Neće više biti sukoba između liberalne i konzervativne strane, roditelja i ravnatelja koji odlučuju o izboru programa, niti nelagode kod nastavnika koji bi to trebali predavati. Svima super – samo se za klince ništa nije promijenilo.
– Smatrate li mogućim da je Ministarstvo unaprijed propisalo tako nizak broj sati da bi kasnije moglo odustati od provođenja tog programa?
– Ne mislim da je riječ o zavjeri, vjerojatno im nisu poznate evaluacijske studije o programima seksualne edukacije. Obrazovni sustav jest zagušen sadržajima, ubaciti novi predmet znači izbaciti neke stare, što izaziva otpor nastavnika. No, uvijek je riječ o postavljanju prioriteta. Je li razvijanje novih vještina, vještina zdravog života nešto što treba biti sekundarno? Na žalost, seksualnu je edukaciju Ministarstvo ponajprije doživjelo kao izvor kontroverzi i sukoba. To odražava duh vremena. Vjerujem da su odahnuli s ovakvim evaluacijskim rezultatima, odustajanje je uklonilo niz problema: da su oba programa prošla, tko bi odlučivao koji će se izvoditi? Što ako pola roditelja želi jedan program, a druga polovica drugi? Vjerojatno bi na kraju odlučivao ravnatelj, a to bi izazvalo sukobe u lokalnoj zajednici. Ovako je dobiven mir. No, ostaju razlozi zbog kojih je sustavna seksualna edukacija potrebna u hrvatskim školama.

Više znanja o seksu ne znači eksploziju seksualnih aktivnosti

– Što se tiče praktičnog poučavanja, neki su se posebno zgražali oko krastavaca na kojima su učenici trebali vježbati navlačenje kondoma?

– Riječ je o smiješnoj dvoličnosti sredine koja je s jedne strane jako eksplicitna, a s druge ne podnosi ozbiljan razgovor o istoj temi. Objašnjavanje o zaštiti nema smisla ako mladi to ne mogu praktično naučiti. Niz studija pokazuje da povećana razina znanja o seksualnosti ne podrazumijeva eksploziju seksualnih aktivnosti, ni ranije stupanje u seksualne odnose. To znači samo da će jednog dana, kada dođe do toga, biti spremniji i zaštićeniji. Stvaranje odgovornih navika zahtijeva i znanje kako se kondomi koriste.

Izgubljene generacije

– Koji bi to bili razlozi?
– Prvo, riječ je o temi koja se ne može obraditi kroz druge predmete. To se već 70-ih pokušalo i ishod je bio katastrofalan. Drugo, istraživanja pokazuju da se u posljednjih desetak godina niti među brucošima nije popravila ni razina znanja o seksualnosti, ni razina odgovornog ponašanja – preciznije, uporabe kondoma. Takva je stagnacija problematična jer su se u posljednjih deset godina rizici zaraze spolno prenosivim infekcijama najvjerojatnije povećali. Dakle, izgubili smo još deset godina i propustili barem jednu ili dvije generacije podučiti vještinama na kojima počiva njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje. No, u Hrvatskoj je seksualnost mladih postala vrlo kontroverzna tema, poglavito zbog utjecaja Katoličke crkve, pa nije neobično da je jedan od dva eksperimentalna programa propagirao apstinenciju, odnosno odgađanje seksualne aktivnosti do braka. Takvo zatvaranje očiju nije samo nerealistično već i neodgovorno.
– Riječ je o konkurentskim programima dviju udruga – GROZD-a (Glas roditelja za djecu) i Foruma za slobodu odgoja (FSO). Postoji verzija da je Ministarstvo odobrilo Grozdov program protivno naputku Povjerenstva čiji ste bili član?
– Ministarstvo će reći da to nije točno. Povjerenstvo je navelo neke primjedbe koje autori tog programa nisu htjeli ispraviti, i zato je u prvom glasanju taj program odbačen. Pola godine kasnije, na intervenciju Ministarstva, ponovo smo razmatrali taj program. Tada je dobio više glasova, ali još uvijek nedovoljno da bi prošao, ali je onda iskrsnuo fantomski glas jednog člana Povjerenstva koji se pojavio na samo nekoliko prvih sastanaka. Nakon posljednje sjednice dobili smo faks u kojem on daje svoj glas Grozdovom programu. Smatram da je to bilo kršenje svake suvisle procedure. Od njega nikad nismo dobili nikakve materijale iz kojih se može zaključiti da je uopće pročitao programe. Želja Ministarstva da taj program prođe bila je posve jasna.

Sporno pravo na seksualni užitak

– Grozdov program imao je neke skandalozne točke, poput onih o homoseksualnosti, masturbaciji, seksu prije braka, odvajanju muške i ženske djece na satovima seksualnog odgoja. Tvrdili su i da se protiv njih urotio feministički i homoseksualni lobi, dakle, od početka shvatili su to pitanje kao ideološku kulturnu borbu?
– Grozdov program ima dva dijela – zdravstveni odgoj u širem smislu koji je korektno odrađen te modul spolnog odgoja koji je zapravo prepakirani TeenStar, apstinencijski program uvezen iz SAD-a. Taj program je idealan iz crkvene perspektive, jer promiče odustajanje od masturbacije i seksa prije braka te pruža minimum informacija o sredstvima zaštite, pri čemu nerijetko navodi znanstveno odbačene tvrdnje, recimo da se od spolno prenosivih infekcija može zaštititi isključivo apstinencijom i bračnom vjernošću. Grozdov program proglašava neprihvatljivim homoseksualnost i pravo na seksualni užitak, a ima i problem s razlikovanjem roda i spola, što je oboje neprihvatljivo i Katoličkoj crkvi. Naime, to bi otvorilo prostor za prihvaćanje transrodnosti i transseksualnosti i ugrožavanje tradicionalnog viđenja muškog i ženskog spola i spolnih uloga. U prvoj verziji Grozdov modul seksualne edukacije zvučao je puno gore. Nakon prigovora Povjerenstva, autori su izbacili ili preformulirali besmislice poput one da je masturbacija psihički štetna ili da seksualni odnosi prije braka uništavaju mogućnost zasnivanja trajne emotivne veze.
– Zbog čega se preko seksualnosti uvijek prelamaju ideološki stavovi? Povijesno gledano, vjerske zajednice su uvijek smatrale bitnim da nadziru taj aspekt života?
– Što se tiče opstojnosti religioznosti u sekularnom svijetu, čini se da pitanje seksualnosti predstavlja prvu liniju fronte, osobito za Katoličku crkvu. Crkva smatra da je to ključno moralno pitanje na kojem sve počiva. Postoje i druga područja, poput ekonomskog, uz koje se vežu ozbiljna moralna pitanja – eksploatacija, potlačivanje, egoizam i siromaštvo – no Crkva se u to ne želi ozbiljnije miješati jer bi je to dovelo preblizu ideološki neprihvatljivom marksizmu. Zato je i skupina lijevih latinskoameričkih svećenika ušutkana prije 30-ak godina, u čemu je sadašnji papa imao nezaobilaznu ulogu. Crkva tako prihvaća tržište i slobodan izbor pojedinaca kada je riječ o ekonomiji, no ne i seksualnosti. Dijelom je to vezano uz činjenicu da je pitanje reprodukcije u samoj jezgri judeo-kršćanske religijske tradicije. S druge strane, bez monopola na zastupanje života i braka, što bi Crkvi ostalo?

Problem reforme spolnog morala

– Liberalni svjetonazor – koji uključuje i poimanje seksualnosti kao slobodne ljudske aktivnosti koja podrazumijeva užitak, ali i individualnu odgovornost – za Crkvu je zastrašujući. Ako smo slobodni odlučivati o sebi kada je riječ o tako intenzivnom i emocionalno eksplozivnom području kao što je seksualnost, koja nas povezuje s drugima ili razdvaja od njih, zašto bismo trebali autoritet ili naputke crkvi i u ostalim sferama života? Seksualnost je ključna za našu humanost i Crkva je u pravu kada smatra da je to mjesto na kojem se odlučuje o opstojnosti religijskih dogmi i ukupnog svjetonazora u sve sekularnijem svijetu. Borba za održanje monopola određivanja što je dobro, a što loše, što normalno, odnosno nenormalno u seksu borba je za kontrolu nad društvom. I zato se toliko inzistira da je Crkva neupitni moralni autoritet. Znači li to da je netko tko ne vjeruje u religijske dogme automatski nemoralan?
– Crkvu je skandaliziralo odvajanje seksualnosti od reprodukcije?
– Da, ali riječ je o skandalu koji traje stoljećima i koji je danas samo bura u čaši vode. Crkva je odavno izgubila taj spor. Ljudi vjerojatno nikada nisu koristili seks samo za reprodukciju, samo nisu imali tehničkih mogućnosti da ga odvoje od reproduktivnih posljedica. Crkva je tek 60-ih priznala važnost seksualnog užitka i to samo u kontekstu braka. Premda je to za Vatikan tada bilo ravno seksualnoj revoluciji, za suvremeni je život, koji sve više obilježavaju alternativne forme braka i obitelji, posve nedostatno. Neki protestantski ogranci su mnogo napredniji po tom pitanju. No i u dijelovima Katoličke crkve postoji senzibilitet za stvarnost i višeslojnost ljudske seksualnosti. Sjetite se samo revolucionarnog trenutka kada su španjolski biskupi prihvatili kondom kao sredstvo borbe protiv AIDS-a, čemu se službeni Vatikan i dalje protivi.

Razgovarao Jerko Bakotin
www.glasistre.hr

Misli svoje, ali Crkvi uvijek klimaj glavom

– Kako bi, općenito, ocijenili razinu seksualne permisivnosti u hrvatskom društvu?

– Mlada populacija je vrlo permisivna, odnosno seksualno liberalna, no ta permisivnost nije sveobuhvatna; recimo, često ne uključuje toleranciju prema seksualnim manjinama. Ukupno govoreći, žene su možda manje permisivne kad je riječ o seksualnim slobodama, ali su snošljivije prema seksualnoj različitosti. Kod muškaraca je uglavnom obrnuto. Riječ je o stavovima koji su ovisni o obrazovanju i životnoj sredini. To je još uočljivije kod starijih generacija. Educirane populacije koncentrirane su u urbanim sredinama i to te sredine nužno čini permisivnijim. Mediji jesu permisivni i eksploatiraju seksualnost kao temu, ali s druge strane podilaze Crkvi. Ta dva stava nemoguće je zastupati u isto vrijeme, osim ako ste shizofreničar. To je zapravo brak komercijalnih interesa i hrvatske političke korektnosti – misli svoje, ali Crkvi uvijek klimaj glavom!

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2024.