Zagrepčani i Istrani žive najkvalitetnije, a stanovnici Bjelovarsko-bilogorske, Virovitičko-podravske i slavonskih županija imaju najnižu kvalitetu života u državi. Istarska kućanstva zarađuju trostruko više od onih u bjelovarskom i virovitičkom kraju, a razlika u standardu između žitelja tih županija otprilike je jednaka onoj između prosječnog Hrvata i Danca.

Najsretnijima se smatraju Splićani; Ličani, unatoč niskim primanjima, najurednije plaćaju režije, gotovo svaki peti u Brodsko-posavskoj županiji nema WC u kući, a trećina odraslih u Vukovarsko-srijemskoj županiji živi u domaćinstvu bez ijednog zaposlenog člana.

To su neki od podataka iz velikog istraživanja Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) pod nazivom “Kvaliteta života u Hrvatskoj: regionalne nejednakosti”, provedenog prošle godine na čak 8534 ispitanika iz svih hrvatskih županija, koje će sutra biti predstavljeno na međunarodnoj konferenciji o regionalnim nejednakostima u Zagrebu.

To je prvo takvo istraživanje u Hrvatskoj, koje nije mjerilo samo standard po županijama, nego cjelokupnu kvalitetu života: stanovanje, zaposlenost, kvalitetu posla, obrazovanje, baratanje vještinama poput engleskog jezika i interneta, obiteljske odnose, društveni život, usklađenost obiteljskog i poslovnog života, zdravlje i kvalitetu zdrvatsvenih usluga i niz drugih pokazatelja.

Rađeno je po upitniku koji u Europskoj Uniji provodi Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, te su podaci usporedivi s onima europskih zemalja.

– Neki rezultati su bili očekivani, no neki su nas doista iznenadili i zavrjeđuju dublju analizu. Tako nas je začudilo što su se upravo županije središnje Hrvatske našle na dnu ljestvice. Te se županije vrlo često ‘lijepe’ uz Zagreb, pa se zapravo ne vidi njihovo stvarno stanje – objašnjava Lidija Japec, suatorica istraživanja iz UNDP-a. Bjelovarsko-bilogorski župan Damir Bajs iznenađen je takvim lošim podacima za svoju županiju, no, objašnjava, mogu se logički objasniti.

– Mi smo županija s najvećim udjelom poljoprivrednog stanovništva, koji se odnosi na četvrtinu ukupnog stanovništva, i uz to smo najstarija županija. Prevladavaju staračka seoska kućanstva koja imaju vrlo često niska primanja i loše stambene uvjete. Dobar dio njih još uvijek živi u kućama od blata, bez infrastrukture. Mnogo je samaca u poznim godinama i nije mi neočekivano da su nezadovoljni životom, da se ne osjećaju sretnima ili da svoje zdravstveno stanje ocjenjuju vrlo lošim – objašnjava župan. Dodaje da se situacija u toj županiji iz godine u godinu popravlja te je sa 17. mjesta po iznosu BDP-a Bjelovarsko-bilogorska županija dosegnula 13. mjesto.

Drugo, pozitivno iznenađenje za istraživače bile su južne županije koje su, za razliku od prevladavajućeg mišljenja, svrstane na vrh ili sredinu ljestvice kvalitete života.

Nakon što su se, povratkom turizma, ekonomski oporavili, vratilo se i zadovoljstvo života pa su i klima i mentalitet utjecali na povratak životnog entuzijazma – kaže Japec.

Kao što se očekivalo, Hrvati su u svim županijama u gotovo 90 posto slučajeva vlasnici kuća u kojima žive, no imaju tek 1,1 sobu po članu obitelji, što je, izuzev Poljske, najniža stopa u Europi. Stambeni uvjeti također su vrlo loši – u Osijeku, Šibeniku, Lici i još nekim dijelovima 40 ili više posto stanovnika ne može promijeniti dotrajale prozore, a u nekim županijama ni krov koji prokišnjava. U zemlji čak 21 posto stanovnika između 18 i 65 godina živi u kućanstvima bez ijednog zaposlenog, a najviše takvih, više od 30 posto, živi u Požeško-slavonskoj, Osječko-baranjskoj, Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Ipak, oni koji rade smatraju svoj posao vrlo sigurnim – tako prosječno odgovara oko 78 posto ispitanika.

Međutim, u zadovoljstvu poslom daleko smo ispod europskog prosjeka, a zanimljivo je da samo dva posto žena i jedan posto muškaraca u državi radi na pola radnog vremena. Ponovno se pokazalo da je životna sreća ipak usko vezana uz ekonomsku situaciju kućanstva.

Tako gotovo svaki drugi stanovnik Bjelovarsko-bilogorske županije objašnjava da sa svojim primanjima, koja jedva prelaze polovicu hrvatskog prosjeka, ne može spojiti kraj s krajem. Istovremeno su izrazito nezadovoljni svojim životom općenito, kao i obiteljskim i društvenim životom te zdravstvenim stanjem.

Jutarnji.hr