Sredinom prošlog stoljeća, a po pričanju starijih ljudi, i ranije Lupačija je bila jedna od vrlo poznatih fešti u Pazinskom polju. Možda su takove fešte održavane u u drugim područjima Istre, ali zbog toga što nije postojala medijska komunikacija kao danas, ne zna se dali su se one održavale i kakvi su bili običaji. Folklorno društvo Pazin proteklog je vikenda u Gračišću rekonstruiralo jednu takvu Lupačiju, temeljenu na sjećanjima Viktora Križanca.

Sam pojam lupačija označavao je posao, a ujedno i svečanost berbe i spremanja kukuruza (trukinje), zatim ljušćenje kukuruznih klipova (lupljenje klase od trukinje), usput izabiranje ljepših listova (lupa) za punjenje ležajeva (paljarica), pletenja kukuruznih klasja u pletenicu (reštu) i vješanje opletenih pletenica (rešti) na grede da bi se kukuruz osušio. Lupačiju su organizirali bogatiji poljoprivrednici (kmeti) zbog toga što su imali veće površine zemljišta zasijane kukuruzom pa sami nisu mogli obaviti ljuštenje kukuruza, a djelom i zbog toga da bi se mogli pohvaliti koliko su imućniji od drugih.

Radove u polju, sječu kukuruznih stabljika obavljali bi sami ukućani, dovozili bi kukuruz u dvorište, odvajali bi klasje od stabljike u unosili u kuću ili konobu. Stabljike kukuruza bez klasja tzv. trukinjište slagali bi u stogove (lomnice) i to bi se koristilo za prehranu stoke tokom jeseni i zime. Za vrijeme same “lupačije” zbijale bi se šale, pričale priče i razne anegdote, i pjevale bi se pjesme. Nakon završetka lupačije, očistio bi se prostor od otpada koji je nastao od suvišnih listova i vlasiju kukuruza. Nakon toga domaćini bi počastili toplim kruhom od kukuruza, orasima, lješnjacima, grožđem , smokvama i mladim vinom. Nakon što bi se gosti okrijepili, započela bi plesna zabava koja bi potrajala do 3 ili 3,30 sati u noći.

“Prema mojim sjećanjima lupačije bi se održavale 3 do 4 subote krajem rujna i početkom listopada. Lupačije koje su se održavale subotom bile su velike lupačije. Lupačije su se održavale i tokom drugih dana u tjednu osim subote, ali one smo nazivali malim lupačijama. Interesantne su i posebno lijepe subotnje velike lupačije jer su na njima ukupilo puno djevojaka i mladića iz šire okoline, dolazile su djevojke iz susjednih sela, a mladići i iz udaljenih sela žminjštine.” – prisjeća se Viktor.

“Zabave na tim lupačijama bile su nezaboravne tako da su mi i do dandanas ostale u dubokom sjećanju. Prema mojim sjećanjima tamo negdje od 1950. do 1955. godine plesna zabava nakon lupačije održavale bi se uz pratnju organića, a nakon 1955. do 1960. godine uz harmoniku trieštinu koju je imalo gotovo svako selo. Prema pričanju moje pokojne majke, lupačije su se održavale i ranije četrdesetih godina prošlog stoljeća, ali je glazbena pratnja na tim zabavama bila violin, bajs, roženice i svirale. Nažalost, većina tih istrumenata nestala je u ratu prilikom spaljivanja kuća.” – saznajemo od Viktora.

Folklorno društvo Pazin napravilo je rekonstrukciju jedne subotnje lupačije, prošlog vikenda, pokušavajući obuhvatiti sve elemente kojih se Viktor prisjetio. Pulska TV Nova i pazinski NIT uspjeli su kamerama uhvatiti dio događanja i kao takvog ga prikazati u svojim emisijama:

“Moje blago”, emisija NIT-a emitirana 24. listopada: http://www.nit.hr/content/show/ContentId/2792.

MP / iPazin.net