Glas koji svakodnevno putem radiovalova Radija Istre stiže u brojne istarske domove pripada mladom, ali dugogodišnjem voditelju Radio Istre, 29-godišnjem Marku Londeru. Kako je uopće stigao na radio, zanimalo nas je. – Bilo je to još 1996. godine. Igrao sam košarku s prijateljem na igralištu na Dršćevci (dio grada u kojem se nalazi sjedište Radio Istre, op.a.), pa smo se dogovorili da pitamo možemo li puštati muziku. Kazali su nam “dodite probati” i tako je sve krenulo.

Ispočetka je radio kao glazbeni urednik i režijski tehničar da bi se 2001. okušao u vodenju emisija. “Stati prvi put ispred mikrofona, kad znaš da te sluša sto tisuća ljudi, bio je to užasan strah”, prisjeća se Londero prvih voditeljskih dana. Danas je to sasvim druga pjesma.

Marko svakodnevno ravna eterom u jutarnjim satima ili u tzv. prime timeu (od 10 do 14 sati), a istovremeno je voditelj sportske redakcije Radio Istre. U autorskoj emisiji “Barkod” dosad je ugostio čitav niz poznatih lica iz sporta, politike, estrade – Zdravka Mamića, Ivana Jakovčića, Thompsona, Ćiru Blaževića, a svoj posljednji intervju tragično poginuli Toše Proeski dao je upravo Londeru. Najveće poslovno zadovoljstvo pričinjava mu praćenje svjetskih i europskih prvenstava u svim sportovima, ali posebice u
jednom.

– Najljepše mi je bilo na europskom nogometnom prvenstvu u Austriji, pa zato jako žalim što se reprezentacija nije plasirala u Južnu
Afriku, ali se nadam Ukrajini i Poljskoj, kaže Londero koji doslovce dijeli sudbinu reprezentacije. Osim na velika sportska dogadanja, na koja odlaze posebnim terenskim kombi-studijem, takoder prate regionalni amaterski sport, kao i glazbene manifestacije lokalnog
ili nacionalnog karaktera. Bi li prihvatio eventualnu ponudu da radi na nekom drugom radiju ili mediju, pitamo ga. “Nisam o tome ozbiljno razmišljao, makar sam imao neke ponude iz Zagreba, ali i familiju ovdje.

Zadovoljan sam, jer volim ovo delo, ljude s kojima radim, a ni financijski aspekt nije demotivirajući.” Loša materijalna situacija radija iz devedesetih, koja se odražavala na niskim honorarima, krenula je nabolje početkom stoljeća. Istim je tempom rasla i slušanost, koja već godinama Radio Istru čini najslušanijom radiopostajom u Istri, a trećom na riječkom prostoru. Negdje baš u isto vrijeme kad mu je krenula radijska karijera (1996. godine) Londero je počeo vikendom puštati glazbu po istarskim diskoklubovima i klubovima. “Poveo sam se za prijateljem koji je već bio DJ, a oko njega su se uvijek motali komadi”, objašnjava nam početnu motivaciju. Kao DJ prošao je svega, od prijetnji pištoljem zbog puštanja Bajagine pjesme “Plavi safiru” (sredinom
devedesetih, op. a) do prekrasne atmosfere i ovacija pred tri tisuće ljudi u vrsarskom disku Margeriti.

– Rekao sam da ću dati otkaz kada mi se u klubovima počnu obraćati s vi, a baš se to nedavno dogodilo…”. No, nedavno se
ponovo oženio te obnavlja staru kuću u Bašićima kraj Tinjana, pa će se teško moći odreći toga primanja, jer novca uvijek fali. “Nedavno sam se sam upustio u gradevinske radove, a gradim metodom pokušaja i pogrešaka”, kaže uz smijeh.

Premda se nekad intenzivno bavio biciklizmom u BK-u Kamen, u današnjem gustom rasporedu u vrhunac tjelesnih aktivnosti spada povremeno planinarenje i branje gljiva, a na visokom mu je mjestu prioriteta druženje s četverogodišnjom kćeri Ani. Čini se da je novinarstvo “u krvi” Londerovima, jer je Markova sestra Silvija urednica informativnog programa zagrebačkog Radija Antena, dok je otac Đino nekad pisao za Glas Istre, Večernji list, mjesečnik Pazinka, te vodio emisije tadašnjeg Radija Pazin.

Glas Istre