Tri dana pred izbornu šutnju Zoran Milanović me je na konferenciji za tisak prozivao “frustriranim korporativnim namještenikom” jer sam ustvrdio kako je kampanja “Odlučimo u Hrvatskoj” bila obojena šovinizmom prema bosanskohercegovačkim Hrvatima. Dva dana pred šutnju, u jednom od svojih promocijskih intervjua, već me persirao carskim pluralom pa me nazvao “frustriranim korporativnim namještenicima” – piše Miljenko Jergović za Jutarnji list.

A dan prije nego što će mu zakon odrediti da ušuti, Milanović je, postavljajući samom sebi pitanja i dajući odgovore, na predizbornom skupu na Jelačić placu govorio o “nekima” koji mu “ovih dana” zlonamjerno pripisuju “mržnju”… Sreća da se kampanja nije nastavila, jer se mogao steći dojam da je predsjednik SDP-a, ne daj Bože, doživio nekakav inzult, pa više ne zna tko mu je protivnik i koga valja napadati. Već sam zamislio uplašenog sebe, kako dolazim sa Sanaderovom slikom pred Milanovićevu govornicu i prstom mu pokazujem: Njega, njega, ne mene…

Ostavimo sad po strani zloslutnost te neobične fraze “korporativni namještenik”, koja biva još čudnija kada se izgovori u pluralu, zaboravimo i to da ju je Milanović višekratno ponovio, kao da i nije njegova pa ju je morao napamet naučiti, ne budimo paranoični i ne pomišljajmo kako kroz tu frazu odjekuju prijetnje i upozorenja onima koji dozvoljavaju da se o Milanoviću i o SDP-u tako piše i govori, jer ako je već pogriješio u imenici, Zoran Milanović je savršeno pogodio u pridjevu.

Doista, onaj tko ovo piše nužno mora biti frustriran jer, da nije frustriran, kako bi, a i zašto, pisao u novinama? Ili kako bi to brižni roditelji formulirali – zašto bi se bez potrebe i ikakve koristi izlagao? U novinama uglavnom pišu frustrirani i preosjetljivi ljudi, ali nije to ništa neobično, niti bi zbog toga novinarstvo sad trebalo opjevati u epskom desetercu. Jednako, ako ne i više, frustrirani su automehaničari, mesari, endokrinolozi i plesačice narodnih igara u kulturno-umjetničkom društvu.

Frustracija je ono što ih čini živim i društvenim, tjera ih da nešto pokušavaju stvoriti, iz čiste frustracije ljudi pod stare dane dignu kredit i grade kuću, frustrirani se dižu iz postelje, liježu u nju, frustrirani i umiru, jer ih je Bog uskratio za još barem tri minute patnje. Milanović je savršeno u pravu kada misli da sam frustriran.

Ostatak pročitajte na Jutarnji.hr