Temperature su narasle, a time i privlačnost vodenih površina koje okružuju naš poluotok. Najljepše naše plavetno Jadransko more svakako je prvi izbor, ali ne i jedina opcija za vodeno osvježenje u predstojećim vrućim mjesecima.

Naime, geološki je razvoj planeta bio blagonaklon prema Istri obdarivši je (i) tekućicama koje izviru podno obronaka istarske gore, brazdajući sa sjeverozapada kopno u potrazi za ušćem na zapadnoj ili istočnoj obali. No, dok su rijeke Mirna, Dragonja ili Raša zbog svoje veličine i značaja općepoznate (i kanalizirane), netaknuti vodotoci unutrašnje Istre koji privlače “amazonskim” izgledom ostali su
prirodni biseri koji ljepotom osvajaju namjernika koji ih pohodi.

Jedan takav krasan potok s vodopadom nalazi se na otprilike sedam kilometara od Pazina, točnije malo prije sela Kršikle. Izletnici će ga pronaći ako podno željezničke postaje u Pazinu skrenu u smjeru sela Dušani (preko Dušanskog mosta prijeći će potok Pazinčicu), a nakon nekoliko kilometara stići će do raskrižja gdje će ih smjerokaz uputiti prema Kršikli.

Nakon zavojitih serpentina namjernik će se spustiti kroz zaseoke Glavanovići i Gabrijeli ći do nevelike doline. Točka na kojoj se treba  zaustaviti nalazi se netom nakon prelaska manjeg mosta ispod kojeg teče traženi Grdoselski potok i zavoja (u kojem se račva cestovni odvojak prema selima Bašići i Cesari). Ključno je na dvadesetak metara od ceste, medu hrastovima, pronaći drveni putokaz na kojem piše “Črni puč – Zelengrad”, jer tu počinje uredena staza kojom se već za nekoliko minuta stiže do Grdoselskog potoka, odnosno do krasnog vodopada koji mještani jednostavno nazivaju Slapom.

Što zbog godišnjeg doba, a što zbog pumpi kojima poljoprivrednici uzvodno crpe vodu za navodnjavanje, mlaz slapa ovih dana nije nešto snažan, ali je ipak dovoljan da podno vodopada formira jezerce u kojem stanište pronalaze potočne ribice, dok ptice ondje utažuju žed. Tu se nalazi i široka pećina koju je voda tijekom milenija izdubila svojim tokom, a u njoj je temperatura značajno niža
nego na otvorenom, što će gosta iznenaditi i ohladiti.

Od slapa se staza pruža uz vodotok simpatičnog Grdoselskog potoka, nazvanog još i Butoniga. Njome se stiže do još jednog proširenja potoka Črnog puča otkud put vodi uzbrdo prema ostacima utvrde Zelengrad (Stari grad). Ako ste malo odvažniji pa odlučite smočiti noge, možete do Črnog puča i hodajući vodotokom, samo pazite da se ne okliznete jer kamenje može biti vrlo sklisko. Duž čitavog patoka, kako bi domaći rekli na čakavici, naići ćete na mnoštvo raznobojnih žaba koje će čuvši vas skakati naglavačke u vodu.

No, ako se malo primirite, imat ćete priliku čuti pravu žablju rapsodiju koja će odzvanjati dolinom potoka. Voda pak vjerojatno nije potpuno zdravstveno ispravna za piće (zbog uzvodne stoke i utjecaja poljoprivrede), pa se ne može preporučiti za piće mada je gotovo
potpuno sigurno da vam od nje ne bi bilo ništa loše.

Dalo bi se još mnogo pisati o ovoj lijepoj izletničkoj destinaciji, ali možda bolje ovdje stati da ne bi na kraju, kako to biva, prevelika očekivanja rezultirala razočaranjem. U svakom slučaju isplati se posjetiti ovaj vrijedan naturalni biser kojim se treba ponositi, ali i očuvati ga od devastacije.

Glas Istre, 13. srpnja 2011.