Za današnju se djecu može čuti da su rođena s malom maturom, da znaju sve i svašta, dostupno im je mnoštvo informacija, novi mediji otkrivaju im neke nove, virtualne svjetove… No, kada se spomene škola, tada to postaje prava trauma – kako za roditelje, tako i za djecu, pogotovo onu koja prvi put kreću u školu.

Ipak, djeca su ponekad puno spremnija na izazove u novom okruženju nego njihovi roditelji, koje od samog početka muči mnogo pitanja, primjerice je li dijete spremno za školu ili je još moglo čekati godinu dana? Ne zna čitati, hoće li ga zato omalovažavati? Što ako druga djeca budu gruba prema njemu? I tako redom.

O dvojbi i strahovima koje muče roditelje porazgovarali smo s pulskim stručnjacima – učiteljicama razredne nastave OŠ Šijana Larom Brečević, Hanom Milohanović, Nusretom Krizmanić i Anitom Budicin, potom pedagoginjom OŠ Veruda Jasminkom Brkljača te psihologinjom Marinelom Pincan-Šimić.

Treba li prvaša posebno pripremati na susret sa školom?

Učiteljice: Treba pripremiti dijete. Predškolske ustanove već odrade taj dio pa djeca koja su bila u vrtiću budu pripremljena. Taj dio bi trebali odraditi i roditelji one djece koja nisu bila u vrtiću.

Pedagoginja: Djecu treba opustiti, pogotovo za prvi susret sa školom, i treba im prenositi pozitivne emocije, da ne budu pod stresom. Ne smije ih se plašiti negativnim iskustvima “morat ćeš učiti”, “pisati zadaću”… Treba im govoriti: “Čitat ćemo skupa, crtati i računati”, da im bude zanimljivo.

Psihologinja: Priprema treba trajati dugo, barem od proljeća, kada imaju sistematski pregled za školu. Većina djece koja su uključena u vrtiće imaju pripremne vježbe i ranije. Roditelji mogu razgovarati s djecom o bilježnicama, birati torbe, jer to mališane jako veseli, a njima daje osjećaj da su veliki i važni. Bitno je da roditelj navodi pozitivna iskustva i sjećanja iz svojih školskih dana

Treba li djeci dati mobitel za odlazak u školu?

Učiteljice: Ne. Može odvraćati pozornost djeteta.

Pedagoginja: Ne. Dijete se uvijek može javiti učitelju, a mi u svakom trenutku možemo doći do roditelja

Psihologinja: Ne možemo ih izbjeći. Ipak, mobitel možda ne treba djeci koja stanuju blizu škole, ali za one koji idu dalje u školu može biti dobra pomoć roditeljima pri organizaciji. Znam za primjere gdje djeca daju mobitele učiteljicama, a na kraju nastave ih dobivaju natrag. (Piše Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)

Ostatak pročitajte u današnjem broju Glasa Istre (4.9.2010.)