Svi smo vjerojatno bili kad tad u situaciji da moramo ‘opaliti jednog’ ili dva baš kada smo među gomilom ljudi u tramvaju, ili pored svoga šefa ili nakon dobrog seksa (ne daj Bože!). Podrigivanje još čak i može proći iako nije previše poželjno u većini situacija, ali je daleko ispod po nepristojnosti od svemogućeg, uvijek odvratnog, za nos odbojnog, većini žena neprihvatljivog prdeža!

Što se uopće događa u našem tijelu prije i za vrijeme ispuštanja ovih plinova? Možda će objašnjenje sa znanstvenog stajališta učiniti ove radnje malo prihvatljivijima za društvo, makar je odgovor vjerojatno: ne.

Svatko u svom tijelu sadrži razne plinove koje ispušta podrigivanjem ili putem zadnjeg crijeva, odnosno rektuma (gore navedeni prdež). Mnogi ljudi misle kako sadrže previše plinova u sebi iako se radi o sasvim normalnim količinama.

Većina ljudi proizvodi oko 2 litre plinova dnevno te ih ispuste u danu u prosjeku po 14 puta. Ti plinovi se najčešće sastoje od bezmirisnih para kao što su ugljični dioksid, kisik, nitrogen te ponekad metan. Neugodan miris nadimanja, plin koji prolazi kroz rektum, proizvode bakterije u debelom crijevu koje proizvode male količine sumpora.

Iako je normalo i prirodno imati plinove, većini ljudi to stvara neugodu, no razumijevanje uzroka plinova pomoći će im da ne osjećaju toliku nelagodu.

Plinovi u probavnom sustavu, jednjaku, želucu, tankom i debelom crijevu dolaze iz dva izvora: progutani zrak te izbacivanje teško probavljive hrane zbog bezopasnih bakterija.

Hrana koja sadrži ugljikohidrate može uzrokovati stvaranje plinova, što nije slučaj kod masti i proteina koji u najgorem slučaju proizvode vrlo male količine.

Šećeri također igraju ulogu u stvaranju plinova. Rafinoza (grah, brokula, grašak…), laktoza (sir, sladoled, kruh, zobene pahuljice…), fruktoza (luk, artičoka, voćna pića) i sorbitol (jabuka, kruška, breskva…) ubrajaju se u tu skupinu.

Sasvim prirodno

Najčešći simptomi velikih količina plinova jesu nadimanje, napuhavanje želuca, bol u abdomenu te često podrigivanje. No, ne pokazuju sve osobe iste simptome jer sve ovisi o količinama plina koje pojedinačno tijelo proizvodi, koliko tijelo apsorbira masnih kiselina te osjetljivost debelog crijeva na plinove.

Što se uopće može učiniti protiv velikog nakupljanja plinova? Najviše se preporuča promjena prehrane, što manje količine progutanog zraka, a u najgorim slučajevima uzimaju se i lijekovi.

Dakle sve u svemu, imati plinove nije nešto zbog čega bi se neka osoba morala sramiti. To je sasvim uobičajeno i dio je ljudske prirode pa ako se baš ‘zalomi’ u nekoj neugodnoj situaciji pa Bože moj, ljudi smo, ne?

Javno.hr