Nova kapela kraj groblja Moj mir
Gradsko poglavarstvo prihvatilo je na posljednjoj sjednici idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje buduće kapele s okolnim trgom kraj gradskoga groblja Moj mir, koje je izradio arhitekt Emil Ivančić. Parcela ukupne površine 2.254 četvorna metra, na kojoj će se graditi kapela i popratni sadržaji, sada je makadamska površina koja služi kao neslužbeno parkiralište.
Prema Ivančićevom idejnom rješenju, dio te površine uredio bi se u označeni parkirni prostor za 45 automobila, kapela s pratećim objektima zauzimala bi 170 četvornih metara, a oko nje bi se uredio popločani trg površine 550 kvadrata s urbanom opremom i javnom rasvjetom. Parcela bi imala i zelene zone, uključujući i jednu devet metara široku koja bi ovaj kompleks odvajala od groblja. Postojeća kapela na ulazu u groblje Moj mir sačuvala bi se u sadašnjem obliku.
Prihvativši ovo idejno rješenje poglavarstvo je zadužilo gradsku upravu da pokrene postupak utvrđivanja prostornoplanskih uvjeta te zasnivanja prava građenja za buduću kapelu, s gradskim komunalnim poduzećem Usluga kao investitorom.
Davor Šišović
Glasistre.hr
2 komentara na “Nova kapela kraj groblja Moj mir”
Komentiranje je onemogućeno.
A zašto se ne počisti i ne obnovi crkvica u sklopu starog hospicija, koja je na susjednoj parceli, zatrpana u smeću?
Pridružuje se ovoj vici mali palčić u živici. Nove moderne mrtvačnice su izgleda fetiš naših gradskih otaca (uz rasvjetne stupove), a još češće zapravo nastaju na zahtjev običnih ljudi u mjesnim odborima. Ista je nelogičnost već napravljena i u Lindaru , gdje je sasvim prostrana i vrijedna crkva na groblju postala skladište, a uz groblje je izgrađena “lijepa nova betonsko armirana mrtvačnica kakove ni nanke u Pazinu, a kamo li u susjednom selu”. Šteta. Možda jednog dana shvatimo da je bila prava sreća da oni koji vode grad u zadnjih šezdeset godina nisu imali dovoljno novca na raspolaganju, jer bi zbog mentalne nedoraslosti i bezidejnosti (koja proizlazi iz neukosti i kulturne zaostalosti onih koji su u poziciji da odlučuju ili da sa strane diktiraju odluke) mnoge stvari bile nepovratno modernizirane i uništene.
Još jedan sličan primjer je gradski park za koji se konačno prije par godina skupilo šoldi za uređenje po nekom “demode” projektu. Trend u svijetu je već deset godina micanje rubnjaka, naročito betonskih, iz svih parkova i drugih javnih površina, ali naši su pazinski urbani estetski kriteriji ne u zaostatku, već su zapravo (polu)svijet za sebe. Šteta.