O povijesti Osnovne glazbene škole Pazin

Torta za 40 godina Osnovne glazbene škole PazinU nastavku teksta možete pročitati izvadak iz govora ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta, prof. Sonje Matijašić o povijesti Osnovne glazbene škole u Pazinu, pročitanog povodom obilježavanja 40. obljetnice rada Osnovne glazbene škole.

Govor Sonje Matijašić, prof. održan 14. prosinca 2010. godine povodom 40. obljetnice rada Osnovne glazbene škole u Pazinu:

„Poštovane dame i gospodo, gosti i uzvanici, kolege profesori i suradnici, dragi učenici, sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem što ste došli s nama podijeliti radost ove koncertne večeri kojom obilježavamo 40. obljetnicu osnutka i kontinuiranog rada Osnovne glazbene škole u Pazinu.

Uz sve vas u tako velikom broju, svojim dolaskom iskazali su nam pažnju i predstavnici Istarske županije i Grada Pazina, pa mi dopustite da posebno pozdravim pročelnika Upravnog odjela za kulturu Istarske županije Vladimira Torbicu, gradonačelnika grada Pazina Renata Krulčića, predsjednika Gradskog vijeća grada Pazina Stjepana Gabrića i pročelnika Upravnog odjela za upravu, samoupravu i društvene djelatnosti grada Pazina Borisa Demarka.

S iznimnim zadovoljstvom želim istaći da su s nama večeras i prvi učitelji naše Glazbene škole: gospođa Đeni Dekleva Radaković, i gospodin Klaudio Žigante. Jedan od prvih učitelja bio je i gospodin Àziz Muni Özen koji je samo zbog ove prigode želio doputovati iz Istanbula, međutim, iznenadna bolest u obitelji spriječila ga je u tome. Kada me jučer telefonski obavijestio da nažalost ne može doći, zamolio me da vam prenesem njegove pozdrave i poruku da nikada nije zaboravio Pazin, a naš poziv za ovu svečanost doživio je kao nešto najvrjednije i najljepše te kao mogućnost ponovnog uspostavljanja veza s našim gradom.

Upravo spomenutim učiteljima kao i njihovim nažalost preminulim kolegama Mirku Deklevi i Dušanu Korenu, možemo i trebamo u ovim svečarskim trenucima posebno zahvaliti na dobrim osnovama koje su svojim znanjem, entuzijazmom i predanim radom postavili, i na kojima počiva četiri desetljeća duga i uspješna tradicija naše škole.

Te su osnove svojim radom kasnije nadograđivale i razvijale i druge generacije učitelja, sve do današnjih dana kada se s ponosom možemo osvrnuti na proteklih 40 godina.

No, govoreći o glazbenoj tradiciji i povijesti našeg grada, pogled seže i mnogo dalje u prošlost.

Bogata riznica glazbenog nasljeđa koje možemo sustavno pratiti još od početka druge polovice 19.st. kada se u Pazinu počinju osnivati hrvatska i talijanska kulturna i glazbena društva te početka prošloga stoljeća kada u gradu djeluju Hrvatska glazba, gradski zbor pri Hrvatskoj čitaonici, tamburaški i gudački orkestar, odnosno Đačka glazba u okviru Pazinske gimnazije, samo su dio bogatog kulturnog mozaika Pazina toga vremena. Glazbeni život grada obogaćen je i čestim gostovanjima domaćih i stranih družina i izvođača, okupljajući veliki broj posjetitelja uz glazbu hrvatskih i svjetskih glazbenih velikana. No, u Pazinu se nisu samo izvodila djela glazbenih velikana. U našem su se gradu rađali, rasli, obrazovali se i stvarali neki od njih: Matko Brajša Rašan, Saša Šantel, Luigi Dallapiccola…, ostavljajući svaki ponaosob svoj osebujan trag u glazbenom i kulturnom životu Pazina, ali i u ukupnoj kulturnoj i glazbenoj baštini Istre, Hrvatske i svijeta.

Ovako bogata i imenima značajna kulturna i glazbena tradicija Pazina nije mogla niti smjela ostati zaboravljena.

Stoga, želju, nadahnuće i potrebu za osnivanjem Glazbene škole možda možemo tražiti i na tim, za današnje generacije, dalekim izvorima koji se ponovnim okupljanjem Limene glazbe 1948. godine nastavljaju kao prvi organizirani oblici glazbenog obrazovanja u Pazinu nakon Drugog svjetskog rata.

Upravo za potrebe gradske glazbe i popunjavanja orkestra, započeo je stalan rad s mladim naraštajima koje su podučavali stariji članovi Glazbe. Veliki entuizijasti Trifun Omero i Marinko Biluš kao prvi stručni učitelj te Mirko Dekleva kao njegov dugogodišnji nasljednik, obavili su tada velik i značajan posao, od nabave prvih instrumenata do tečajeva osposobljavanja i pripreme glazbenika za nastupe.

Od prvih poduka iz puhačkih instrumenata, a kasnije i drugih – harmonike, klavira, gitare i udaraljki, spontano su se ustalili glazbeni tečajevi koji su se provodili u okviru Narodnog sveučilišta u čijem je sastavu od 1960. godine djelovala i Limena glazba.

Tečajevi nisu bili verificirani i nudili su tek osnovna, praktična znanja iz pojedinih instrumenata. No, kako se interes za tečajeve povećavao, sazrijevala je i ideja o osnivanju Glazbene škole koja se ujesen 1970. godine i ostvarila formiranjem prvih verificiranih odjeljenja kao područnih odjeljenja pulske Glazbene škole “Ivan Matetić Ronjgov”. U Nižu muzičku školu kako se tada nazivala, prve se školske godine upisalo 66 učenika raspoređenih u pet razreda, a već od iduće godine Škola djeluje kao šestorazredna.

Obvezu otvaranja Škole preuzelo je Narodno sveučilište te osiguralo materijalne, kadrovske i ostale uvjete za njen rad. U početku su to bile tek dvije učionice i jedan klavir, a nešto kasnije ukupno četiri prostorije opremljene za izvođenje nastave te instrumenti i druga nastavna pomagala.

Nastavu su izvodili već spomenuti prvi učitelji Škole: Mirko Dekleva podučavao je harmoniku, Dušan Koren solfeggio, flautu i klarinet, Đeni Dekleva klavir, harmoniku i gitaru, Klaudio Žigante trubu, a Azis Muni-Özen solfeggio. Radilo se prema nastavnom programu Glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov iz Pule koja je tih godina dala veliki doprinos glazbenom obrazovanju u Pazinu.

28.prosinca 1972. Rješenjem Skupštine općine Pazin Škola je osnovana kao Osnovna muzička škola u sastavu Narodnog sveučilišta. S njenim postupnim uhodavanjem, povećavao se i broj učenika, a slijedom toga i mogućnosti da se s onim najtaletiranijima posebno i dodatno radi te priprema za prve javne nastupe i natjecanja. Tako je krajem 1972. osnovan Komorni harmonikaški sastav od osam članova, a početkom 1973. Mala limena glazba od 22 člana.

Svoj prvi javni nastup Škola je imala 13. siječnja 1973., no prve zapažene uspjehe učenici Škole postigli su već u travnju 1972. kada je na 8. natjecanju glazbenih škola Hrvatske Vojko Babić osvojio treće mjesto, a Franko Grubišić pisanu pohvalu.

Od skromnih, ali već tada uspješnih početaka u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, Škola je nastavila svoj uspješan put ka punoj afirmaciji, zauzimajući sve značajnije mjesto u kulturnom i javnom životu grada. Dobro prihvaćena i od učenika i od roditelja, postala je mjesto okupljanja i onih koji su u njoj već završili svoje glazbeno obrazovanje, a sve u želji da se školska djelatnost proširi osnivanjem nekoliko manjih glazbenih sastava i malog pjevačkog zbora, odnosno okteta.

Ovakve ambicije i inicijative urodile su i osnutkom Mješovitog pjevačkog zbora – današnjih «Roženica» koji je pod ravnanjem maestra Nella Milottija svoju prvu pjevačku probu održao 14. ožujka 1979. upravo u prostorima Glazbene škole.

Svoju je djelatnost, osim u Pazinu, Škola širila i u drugim mjestima, pa je krajem osamdesetih imala područni odjel u Labinu koji se 1992. odvojio u zasebnu, danas Osnovnu glazbenu školu Matka Brajše Rašana pri labinskom Pučkom otvorenom učilištu.

U desetljećima koja su uslijedila, pa sve do danas, javna je djelatnost Škole kao aktivnog sudionika u glazbenim zbivanjima u gradu i okolici, postajala sve bogatija: od mnogobrojnih pojedinačnih nastupa učenika i pjevačkog zbora na različitim glazbenim priredbama, otvorenjima izložbi i drugim manifestacijama do samostalnih cjelovečernjih koncerata poput ovog večeras, u blagdanskim i drugim prigodama.

Osim takve prezentacije, učenici Škole od samih početaka, uspješno se predstavljaju i na raznim natjecanjima i smotrama u Hrvatskoj i inozemstvu, a mnoštvo osvojenih nagrada i priznanja, potvrda su ne samo njihovoj osobnoj uspješnosti nego i uspješnosti cijele Škole.

U četrdeset godina postojanja, Osnovnu glazbenu školu u Pazinu pohađalo je 1.583 učenika, a s uspjehom završilo 282 učenika od kojih su neki nastavili školovanje u srednjim glazbenim školama i akademijama te se kao mladi profesori vratili u Školu prenoseći svoje znanje mlađim generacijama.

Možda se brojka od niti 300-tinjak učenika koji su završili osnovno glazbeno obrazovanje čini premala, no činjenica da je u našoj školi preko tisuću mladih ljudi imalo priliku barem nakratko doživjeti čaroban svijet glazbe i biti njegov dio, ispunjava ponosom i radošću, vjerujući da im je to iskustvo pomoglo na teškom putu odrastanja i trajno obogatilo i oplemenilo njihov život.

Večerašnjim koncertom predstavit će nam se samo neki od njih koji sada pohađaju ili su nedavno završili ovu školu te njihovi profesori među kojima su neki i sami do nedavno bili u školskim klupama, pa će vam se gledajući ih, možda učiniti da su svi još školarci.

Svima njima, kao i svim prethodnim generacijama profesora i učenika, upućujem iskrene čestitke povodom 40. obljetnice Osnovne glazbene škole, a njihova glazba u ovom blagdanskom ozračju, neka bude i Školi i svima nama najljepši dar ispunjen dobrim željama za dugu, sretnu i uspješnu budućnost. ”

pazin.hr

1 komentar na “O povijesti Osnovne glazbene škole Pazin”

  1. RadenkoS napisao:

    Čestitke našoj glazbenoj školi povodom četrdeset godina neprekidnog postojanja. Kao svoj skromni doprinos proučavanju povijesti glazbene škole u Pazinu, nadopunit ću ravnateljičino izlaganje sa par podataka na koje koje sam naišao istražujući neke sasvim druge stvari u našem bogatom Pazinskom arhivu. Dio ovog teksta sam već jednom objavio na Ipazinu, nadajući se da ću za temu zainteresirati kojeg povjesničara. Taj tekst više nije ovdje dostupan jer je “forum” ukinut pa ponavljam, ovaj puta dužu verziju teksta, ponovno s istom namjerom. Ukoliko je netko zainteresiran za detaljno istraživanje teme neka mi se javi i poslat ću mu tekst zajedno s fusnotama, tako da lakše pronađe dokumente. Dokumenti su na talijanskom i na njemačkom, pisani su svakakvim rukopisima, te se uglavnom jako teško čitaju, ali bilo bi ih vrijedno potpuno “dešifrirati” i tako rasvijetliti taj zanimljivi dio naše gradske povijesti, te možda objaviti, barem o 200 godišnjici.

    Ja sam čitavu “priču” protumačio i zapisao ovako:

    Nakon kratke i isprekidane vladavine Napoleona, čitava je Istra 1815. godine potpala pod vlast Austrije. Deset godina nakon toga Pazin postaje glavnim gradom okruga i to ostaje sve do 1860. Povjesničari se i danas ne prestaju čuditi činjenici da je mali gradić od jedva 364 ognjišta i 1615 stanovnika (1820. po B Stuliju) proglašen središtem pokrajine. Istina je zapravo još drastičnija: na unutarnjim koricama Stanja duša župe Pazin iz 1817. koja se čuva u Državnom arhivu Pazin, pazinski nam je župnik Simon Dequall bilješkom dodatno pojasnio: samo 670 “duša” živjelo je u mjestu Pazin, a ostali su živjeli u okolnim selima, pretežito u Pazinskom polju, dakle, daleko van grada. Ispod te zabilješke nalazimo i drugu koja nam pokazuje posljedicu proglašenja Pazina glavnim gradom pokrajine: “u prosincu 1825. broj duša porastao je na 1964, od čega su 33 stranci.”
    Da bi rasvijetlili korjene amaterskog muziciranja u Pazinu moramo se vratiti baš u tu prošlost, na početak devetnaestog stoljeća, kada je pokrenuta inicijativa za otvaranje javne muzičke škole u Pazinu, a tadašnja je vlast odmah odredila da ona ne smije biti samo povlastica bogatih, već će besplatno podučavati i siromašne učenike.
    Jednu od ključnih uloga u tadašnjem Pazinu imao je Geminiano Parisini – inspektor posjeda grofova Montecuccoli. On se u toj funkciji pojavljuje neprekidno od siječnja 1815. pa sve do svoje smrti 1844. kada mu zahvalni stanovnici Pazina podižu monumentalni spomenik uz Župnu crkvu sv Nikole na kojem je i danas čitljiva ta njegova funkcija.

    Prvu inicijativu za otvaranje muzičke škole u Pazinu dao je upravo inspektor Parisini. U Državnom arhivu u Pazinu čuva se njegovo krasopisom pisano pismo od 12. rujna 1829. naslovljeno na “Superiorita distrettuale di Pisino” u kojem nadahnutim riječima, punim osjećaja za povijesni trenutak u kojem se Pazin tada nalazi, predlaže otvaranje muzičke škole u Pazinu, te sugerira da se objavi oglas za učitelja u tršćanskom dnevniku “Osservatore Triestino” .

    Nismo imali priliku provjeriti u spomenutom tršćanskom dnevniku da li je oglas tamo i objavljen, ali ga zato nalazimo u ljubljanskom dnevniku “Laibacher Zeitung”, ili točnije, u prilozima tim novinama pod nazivom «Intelligenzblatt zur Laibacher Zeitung » od 01.11.1831. i «Amtsblatt zur Laibacher Zeitung » od 03.11.1831. s razmakom od tri dana.
    A oglasi glase ovako:

    O b j a v a n a t j e č a j a
    Za mjesto učitelja glazbe na javnoj glazbenoj školi u glavnom gradu okruga Pazinu u Istri, uz koje idu slijedeća primanja:
    a) u gotovom novcu za orguljaša 100 fl
    b) školarina godišnje 120 fl
    c) šest klaftera drva za ogrijev računato po 3 fl 18 fl
    d) 24 eimera dobrog istarskog vina
    u vrijednosti od 2 fl i 30 fr po eimeru 60 fl
    e) besplatan stan ili novac za stanovanje u iznosu 40 fl
    f) besplatni ručak i večera za stolom
    Montecuccolijevog inspektora u slučaju ako je
    učitelj bez familije, i to za svo vrijeme trajanja
    obaveza navedenih pod točkom 3. u vrijednosti od najmanje 150.fl
    suma fiksnih prihoda 488 fl

    Uza to dolaze u obzir i slijedeći dodatni prihodi:
    g) 120 fl povećanja školarine
    h) zarada od privatnog i dodatnog podučavanja
    i) prihod od proslava i javnih zabava
    k) zarada od sponzoriranih i svih ostalih svečanih misa uz pratnju orgulja

    Za te svrhe ima učitelj i slijedeće obaveze:
    i) Sviranje orgulja kod svih crkvenih proslava
    ii) Javno podučavanje djece glazbene škole u pjevanju, sviranju duhaćih i gudačkih instrumenata i forte – piana kroz 12 sati tjedno
    iii) Jedan sat dnevno privatnog podučavanja glazbe u kući gore navedenog inspektora, ako ponuđena cijena bude odgovarala
    iv) ostali privatni satovi po lokalnim prilikama primjerenoj cijeni

    Budući da je škola definirana u trajanju od četiri uzastopne godine, učitelj može sa sigurnošću računati i na produžetak školovanja, ukoliko napredak njegovih učenika bude na opće zadovoljstvo.

    Oni koji bi željeli prihvatiti ovaj posao moraju zamolbe dostaviti u Općinu Pazin do zadnjeg dana studenog ove godine i priložiti:
    a) dokaze o dobrom ponašanju
    b) potvrde o teoretskom i praktičnom znanju iz glazbe i vladanju pojedinim muzičkim instrumentima
    c) dokaze o starosti, uz navođenje bračnog stanja i u slučaju da je osoba u braku navesti da li ima djece.
    Pazin u Istri, 20. listopada 1831.

    Uvjeti koji i danas zvuče primamljivo. Da bi ih usporedili sa ondašnjim cijenama zavirili smo dublje u novine tog vremena i pronašli sličan natječaj objavljen mjesec dana ranije u Beču u Amtsblatt zu Wiener Zeitung 03.10.1831. U tom se natječaju traži učitelj pjevanja, koji bi ujedno bio Capellmeister ljubljanskih filharmoničara sa godišnjom osnovnom plaćom od 200 fiorina. Iznos plaće u gotovom novcu predviđen za pazinskog učitelja glazbe bio je 20 fiorina veći, ali se zajedno sa predviđenim povlasticama «u naturi» (stan, vino, drvo za ogrijev, ručak, večera) penjao na vrtoglavih 488 fiorina.

    Nije stoga čudo da je na natječaj pristiglo čak desetak prijava iz svih većih mjesta carevine: Beča, Ljubljane, Praga, Zagreba, Postojne…

    U spomenutom se fasciklu čuvaju sve njihove zamolbe, a uz njih je sačuvan i list na kojem je Parisini (?) ukratko analizirao pristigle prijave. Rukopisi su zaista teško čitljivi i treba dobro izoštriti oko da ih dešifriramo. Ipak, naziru se:
    1. J… Hilshoen orguljaš … Marijina Navještenja u Ljubljani
    2. A…. H(?)erzum iz Ljubljane
    3. …… Eberl iz Zagreba
    4. Joannis Prohaska iz Postojne
    5. Joseph (?) Rubisth iz Strechau-a
    6. Joseph Frydor iz Ohlumetz
    7. Orbastian (?) Basth iz Zagreba
    8. ….. Joksch iz Beča
    9. G…. Schanke, orguljaš u nekom orkestru iz Zagreba
    10. Ruzicka iz Beča (?)
    11. Marchan iz Praga

    Niti jedan od navedenih nije sklopio ugovor 27.02.1832. već je to bio neki profesor čije ime nismo našli na navedenom papiru. Niti original ugovora nije sačuvan, već je sačuvano pismo 30.10.1835. u kojem profesor najavljuje svoj odlazak iz Pazina zbog nastavka školovanja na konzervatoriju u Milanu pa spominje i dan sklapanja ugovora. Potpis je jako nečitak, i tek uz pomoć niza drugih dokumenata uspjevamo dešifrirati njegovo ime: Slavian Pawlaschek. Sačuvano je i pismo od 14.08.1834 . koje je bilo namijenjeno roditeljima, a radi se o potrebi reorganizacije škole. U pismu je i spisak djece čije roditelje treba obavijestiti. Sve do jednoga bila su to muška djeca porodica nastanjenih u tadašnjem “gradu”: Calligarich, Steffanuti, Fachinetti, Vidossich, Basilisco, Godina, Nancinovich, Sterpin, Stupar, Mizzan, Revelante, Sgnidarich, Monas, Marjcol, Vicich, Zancha, Camus, Orbanich, Luych, Pohusta, te Baxa.

    Profesor koji ga je naslijedio bio je kopranin Josip (Josephus ili Giuseppe) Tessarz koji je radio od 13.12.1835. do 1.03.1838. kada se ugovor raskida i naslijeđuje ga Carlo Schulz. Prilikom sklapanja ovog ugovora predviđeno je da u trošku sudjeluju i crkve, i to ne samo prepozitura u Pazinu, već i crkve u Tinjanu, Kringi, Gračišću, Gologorici, Žminju, Lindaru, Novakima, Starom Pazinu, Zarečju, Bermu i još jedna teško čitljiva (Trviž?, Zamask?)

    Očito je škola imala dosta problema u svojem postojanju, te je više puta prekidala svoj rad. Jedan je pokušaj ponovnog pokretanja zabilježen je u djelu pod naslovom «Istrien: historische, geographische und statistische Darstellung der Istrischen Halbinsel nebst den Quarnerischen Inseln” iz 1863 u izdanju Austrijskog Lloyd –a , gdje se na stranici 245. spominje kako je muzičku školu ponovno oživio komesar okruga, plemeniti von Hahn, ali je nakon kratkog postojanja nažalost ponovno zamrla. Da bi saznali kada je to otprilike bilo i tko je bio von Hahn, posežemo za Dvorskim i državnim godišnjakom za 1859 godinu gdje se plemeniti Wilhelm von Hahn zu Hahnebeck navodi kao jedan od tri komesara okruga Mitterburg za vrijeme Baruna Friedricha Grimschich-a. Wilhelma nalazimo i u nekoliko novinskih članka toga vremena. Spominju ga Ljubljanske novine , broj 62 u izdanju od 16. ožujka 1854 i to u svom službenom dijelu, na prvoj stranici, gdje doznajemo da su te godine imenovani službenici u Istarskom okrugu i to Barun Friedrich Grimsich kao zapovjednik okruga, (Kreisvorsteher), a na mjesto “prvih okružnih komesara” imenovani su dotadašnji općinski komesar prve klase Julius Golja i “okružni koncipist” Wilhelm Hahn plemeniti od Hahnenfels-a. Čini se da je Wilhelm bio u Pazinu i prije 1853, kao službenik Okruga. Da li mu plemićka titula glasi Hahnebeck ili Hahnenfels?
    Iz Ljubljanskih novina od 23. svibnja 1861 saznajemo da je okružni komesar prve klase Wilhelm Hahn plemeniti od Hahnenbeck-a premješten na novu dužnost u Trst odlukom Ministarstva.
    …..itd….

    Vjerojatno bi potpunim čitanjem dokumenata iz Pazinskog arhiva došli do još niza zanimljivih detalja, pa na kraju eto, još jednom pozivam znatiželjne istraživače da mi se jave.

    Radenko Sloković 091 750 41 25

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2022.