Naše postrojenje u Valmadama nam je postalo premalo i već nekoliko godina ozbiljno razmišljamo o preseljenju, a Purisova farma nam se uvijek činila kao najpogodniji objekt za nastavak proizvodnje. Drago nam je da smo ju konačno uspjeli kupiti, rekao je direktor Agrokoke Edin Tanović

Poduzeće Agrokoka Pula d.o.o. kupilo je nedavno na javnoj dražbi derutnu Purisovu farmu u blizini Barbana. Potvrdio nam je to i Zdravko Čupković, stečajni upravitelj propalog pazinskog mesoprerađivača i uzgajivača, rekavši da je Agrokoka bila godinama jedina zainteresirana za ovu nekretninu čija se vrijednost procjenjuje na 600 tisuća eura. Međutim, farma kod Prnjani nije do sada mogla biti prodana zbog nekih neriješenih pitanja sa Županijskom upravom za ceste.

Odlazak sa Valmada

– Naše postrojenje u Valmadama nam je postalo premalo i već nekoliko godina ozbiljno razmišljamo o preseljenju, a Purisova farma nam se uvijek činila kao najpogodniji objekt za nastavak proizvodnje. Drago nam je da smo ju konačno uspjeli kupiti, platili smo za nju 1,8 milijuna kuna, a sama investicija obnove farme i njena stavljanja u funkciju stajat će nas još oko sedam ili osam milijuna eura. Već smo krenuli s pripremama za taj projekt, jer osim što treba obnoviti derutne zgrade i krovove, imamo namjeru nabaviti i najsuvremenije tehnologije. Prema nekom realnom planu, ta bi farma mogla biti u funkciji za tri do pet godina, međutim cijeli proces realizacije ovisi o EU fondovima, kreditima i drugim faktorima, rekao je za direktor i prokurist Agrokoke Edin Tanović.

Kada konačno počne s radom, farma u Barbanu, koja ima šest hala i prostire se na oko 70 hektara zemljišta, u potpunosti će zamijeniti sadašnju Agrokokinu proizvodnju u Puli sa 250 tisuća nesilica koliko ih se planira smjestiti u taj pogon. Postojeće zgrade u Valmadama će ostati u vlasništvu pulske tvrtke, iako prenamijenjene, ali o tim planovima Tanović zasad nije želio govoriti. U Barban će se ujedno preseliti i djelatnici Agrokokine farme, a biti će, obećava Tanović, i prilika za zapošljavanje barbanskog stanovništva. No, hoće li Agrokoka i okolno stanovništvo uspjeti funkcionirati u skladu, budući da su se i ranijih godina žalili da im sa farme smrdi, te da im to smeta u bavljenju turizmom, ostaje da vidimo.

Nova radna mjesta i za barbance

– Kao što sam rekao, cijela će farma biti obnovljena i radit ćemo s novim tehnologijama, ali ipak je to farma i nemoguće je u potpunosti eliminirati sve mirise koji prate takvu proizvodnju. Pa ipak se nadam da nitko neće imati nikakve zamjerke i da ćemo raditi u mirnom suživotu s lokalnim stanovnicima, jer, kao što sam rekao, biti će radnih mjesta i za njih, poručio je Tanović.

Stečajni upravitelj Zdravko Čupković rekao je da je od 2015. na ovamo održano još 10-ak manje ili više uspješnih ročišta za prodaju preostalih nekretnina posrnulog pazinskog proizvodnog diva. Spomenute je godine Podravci prodana Purisova mesna industrija u Svetom Petru u Šumi za 1,5 milijuna eura, koju je do tada u najmu imala uspješna zagrebačka tvrtka Valipile, a potom je 2016. Valipile preuzelo pogon u Muntrilju i dalje uspješno nastavilo s radom, zajedno sa 150 Purisovih djelatnika.

– Uspješno su prodane i Purisove farme Katuni 1 i Katuni 2, Šurani 1, te upravna zgrada u Pazinu, a ostaje nam još sedam što većih, što manjih objekata koje valja prodati. Iz tih se prodaja za sad podmiruju samo tražbine radnike, a kada sve bude prodano, onda definitivno slijedi likvidacija Purisa, kazao je Čupković.

Tužan je to kraj, reći će mnogi, za nekada najvećeg proizvođača i prerađivača purećega mesa u Hrvatskoj.

Koreanac iz Moskve tovi prepelice

Puris Pazin nastao je u sklopu nekadašnjega Prehrambeno-poljoprivrednog kombinata (PPK) u Pazinu, osnovanog 1961. udruživanjem tadašnjih poljoprivrednih zadruga. Proizvodnja pazinskih purana započela je 1965. godine kada je uvezeno tisuću jednodnevnih purića iz Kanade, nakon čega se narednih 20-ak godina intenzivno ulagalo u peradarstvo i preradu purećeg mesa. Potom su se negdje u proljeće 2012. medijima počeli obraćati zabrinuti djelatnici Purisa iznoseći svoje bojazni kako za radna mjesta, tako i za samu tvrtku, budući da se najavljivalo gašenje primarne proizvodnje: Tvornice stočne hrane i tov purana. U to je vrijeme tvrtka Gavrilović bila vlasnik 98,62 posto kapitala pazinskog mesoprerađivača, no predsjednik Nadzornog odbora Purisa Miljenko Rospaher tvrdio je da problemi s likvidnošću pazinske tvrtke potječu još iz razdoblja prije nego što ju je preuzeo Gavrilović.

Uzroci kraha Purisa koji je radio 52 godine nikada nisu u potpunosti razjašnjeni, a osim pogona u Muntrilju koje je preuzela tvrtka Valipile, u svojoj originalnoj funkciji ostat će još samo farma Šurani 1 koju je kupio Koreanac iz Moskve, Sergej Te, i najavio projekt tova 61 tisuće prepelica i proizvodnju prepeličjih jaja. (Patricija SOFTIĆ)