Trećeg dana festivala Sedam dana stvaranja, nakon još jednog radnog dana u jutarnjim kreativnim radionicama, na večernjim se programima pred pazinskim Kaštelom publika okupila u solidnom broju, a nije ju rastjerala ni hladnoća koja se s odmicanjem večeri počela sve intenzivnije širiti iz Pazinske jame.

S jednom iznimkom, večernji programi trećeg festivalskog dana bili su okrenuti istarskoj tradiciji, poglavito glazbenoj i likovnoj. Noel Šuran održao je multimedijsko predavanje o tradicijskoj glazbi Istre. Iako je bilo pomalo školsko, te više pregledno i informativno nego analitičko i kritičko, Šuranovo je predavanje mnogima u brojnoj publici unijelo nove kockice u mozaik poimanja cjelokupnosti istarskog glazbenog mikrokozmosa, puno raznolikijeg i šarolikijeg nego što je uvriježeno misliti.

Šuranovi su zaključci bili i donekle polemički u odnosu na popularne izvodačke prakse, a njegov je pregled u svakom slučaju dobra osnova za dalje istraživanje i upotpunjavanje istarske glazbene slike. Istaknimo nekoliko polaznih postavki iz Šuranovog predavanja, koje su na tragu i pomalo revolucionarnih zaključaka što ih je minulih godina konzervativnijim pogledima na problem istarske glazbe pokušao suprotstaviti Dario Marušić.

Prije svega, pitanje “starosti”: suprotno nekritički prihvaćanoj poruci iz Balotinog stiha da “sopele svire već miljare lit”, sopele spadaju medu najmlade istarske tradicijske instrumente. Postoje zapisi iz 17. stoljeća o istarskim glazbenicima-zabavljačima koji sviraju šalmaj, preteču sopela; no iz istog vremena potječu i zapisi o pučkim sviračima violine (koja se danas pretežno smatra instrumentom iz sasvim drugog “kulturnog” kruga od onog iz kojeg potječe sopela), pa čaki gitare.

Osim instrumenata, zablude glede “starosti” glazbenih tradicija vezane su i uz dva osnovna glazbena stila: tonalne glazbe i “dvoglasja tijesnih intervala”, koje je nedavno UNESCO zaštitio kao nematerijalnu kulturnu baštinu. U Istri se od davnina muziciralo i tonalno i u dvoglasju tijesnih intervala, isti su izvodači izvodili i jednu i drugu vrstu glazbe, a ti stilovi nisu vezani ni uz nacionalni predznak: u Istri postoje i talijanske pjesme koje se pjevaju “na tanko i debelo”.

Vrlo zanimljivi primjeri tonalne glazbe koji predstavljaju noviju istarsku glazbenu baštinu počeli su prije pola stoljeća izumirati nauštrb relativno starije glazbe tijesnih intervala koja se sve do današnjice favorizira, što je nelogično: da novija tradicija, koja nam je vremenski i kulturološki bliža, nestaje, dok ona starija opstaje, zaključio je Šuran.

Bogatstvo istarskog tradicijskog glazbenog nasljeda još je zanimljivije zbog atraktivnih lokalnih tradicija, kao što su primjerice rovinjske bitinade, za koje je šteta što se nisu više raširile kao zabavna forma, već je u posljednje vrijeme počeo prevladavati dalmatinski klapski izričaj, takoder je primijetio Šuran. Predavanje je bilo ilustrirano zvučnim zapisima pojedinih instrumenata i glazbenih stilova, pa su nakon te večeri mnogi slušatelji postali pametniji što se tiče poznavanja istarske tradicijske glazbe, ili su se barem oslobodili nekih predrasuda i zabluda.

Na sličan je način zaokružio i demistificirao predodžbu o jednom od najvrednijih djela istarske likovne baštine dokumentarni film Mladena Lučića “Sveta Marija na Škrilinah”. Osim detaljne sadržajne analize fresaka u ovoj poznatoj beramskoj crkvici, film kroz riječi neprikosnovenog stručnjaka za ovu temu, Branka Fučića, jasno i argumentirano detektira da Vincent iz Kastva nije sam slikao beramske freske, već da su ih slikala tri majstora, te da jedna od najpoznatijih fresaka medu njima, “Ples mrtvaca”, uopće nije Vincentovo djelo!

U nastavku večeri uslijedilo je nešto sasvim drugačije: eksperimentalni film ili videoart uradak “Ide ti te” Ide Skoko, u kojem se prilično lepršavim pristupom problematizira pitanje nacionalnosti i identiteta.

Kraj treće festivalske večeri ponovno je bio u znaku tradicije: pazinski etnoband Veja unatoč okrnjenom sastavu, ponovno je oduševio publiku svojim originalnim pristupom reinterpretacije istarske (i ne samo istarske) tradicijske glazbe, potvrdujući da Pazin ima jedan world-music sastav kojeg se s ponosom može predstaviti bilo gdje u svijetu.

Jučer je na festivalu Sedam dana stvaranja Pino Ivančić proveo “cjelodnevnu umjetničku akciju” pod naslovom “Svjetlo is… light”; u 20.30 je u Kući za pisce antropologinja Suzana Marjanić održano predavanje o akcionističkom intervencionizmu; u 22 sata su ispred Kaštela grupnim performansom predstavljeni rezultati rada kazališne radionice Dekontekst koju vodi David Belas, a u 22.30 je nastupio pazinski band “Duo unification theory”.

Davor Šišović / Glas Istre