Odluke iz 1943. temelj su današnje moderne Istre
Svečanom sjednicom Vijeća Grada Pazina obilježena je 73. obljetnica objave proglasa Okružnog narodnooslobodilačkog odbora za Istru kojim je 13. rujna 1943. objavljeno sjedinjenje Istre s Hrvatskom. Uz brojne uzvanike iz javnog i političkog života, saborske zastupnike Tulija Demetliku i Giovannija Sponzu, a uz pazinskog gradonačelnika Renata Krulčića i istarskog župana Valtera Flega sjednici je prisustvovao i Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske, koji je u pozdravnom govoru rekao kako mu je drago da se evociraju uspomene na Pazinske odluke, jer zna se, kaže, odakle je krenuo val koji je riješio pitanja granica današnje Republike Hrvatske.
Cijeli članak pročitajte ovdje: http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/odluke-iz-1943-temelj-su-danasnje-moderne-istre-533049
4 komentara na “Odluke iz 1943. temelj su današnje moderne Istre”
Komentiranje je onemogućeno.
Držim kako ovo zaista i jesu povijesne odluke. Donošenju takvih odluka prethodile su godine represije talijanskog fašizma. Razdoblja u kojemu su zabranjene sve škole na hrvatskom jeziku u Istri, razdoblje u kojem su se zabranjene mise na materinjem hrvatskom jeziku. Godine su to kada su domaćem stanovništvu nasilno mijenjana imena, pa je Viktor bio Vittorio, Josip bio Giusseppe, Ljubica je bila Viola, a Istra Istria. Takvoj Odluci prethodile su i činjenice da su naši težaci osuđivani na višegodišnje kazne zatvora samo ako su spomenuli da su Hrvati. Ricinusovo ulje i batine Hrvatima bile su za “dobar dan” i “laku noć”.
Da povijesna je to Odluka koja proizašla iz Proglasa istarskom narodu u kojem piše da je ” Naš narod pokazao visoku nacionalnu svijest i dokazao da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati. Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom” Proglas završava između ostalog povikom” Živjela hrvatska Istra! Živio ZAVNOH”.
Ploča ispod koje se polaže vijenac ne odgovara stvarnom događaju obzirom da na ploči iz 1978. godine piše kako se Istra otcjepljuje od Kraljevine Italije i sjedinjuje s Hrvatskom u Jugoslaviji.
Jugoslavije u trenutku donošenja proglasa nema, a Kraljevina Italija je 7 dana ranije kapitulira.
Ne želim biti cjepidlaka, ali netko tko priprema ovu zasluženu obljetnicu trebao bi znati neke detalje, izvršiti nekakvu korekciju i ispraviti nekakve povijesne neistine. Ovako smo primjerice profesora povijesti koji je pritom i ravnatelj gimnazije koja nosi ime dičnog sina Istre biskupa Dobrile, a ujedno i predsjednik Udruge branitelja domovinskog rata doveli u situaciju da polože vijenac na spomen ploču koja daje netočne povijesne podatke o ovako važnom događaju.
Kao pravom istraninu, hrvatu i domoljubu, ali i kao potomku antifašista stradalih upravo u vrijeme talijanskog fašizma i njemačkog nacizma pomalo mi smeta ovakav odnos.
Tekst proglasa javno je objavljen i nalazi se na internetu, brojnoj literaturi, pa čak i u knjizi za domovinski odgoj vojnika HV ( jedan od autora je i dr. Franjo Tuđman) pa bi zaista bilo dobro da učinimo neke potrebne ispravke određenih povijesnih događaja. Ovo je jedan od zasigurno važnih, ako ne i najvažniji u povijesti Istre. Mladi naraštaji trebaju znati povijest svoga naroda kako bi mogli cijeniti prije svega sebe. Biti istranin je skoro slično kao biti istijan, ali nije isto. Biti pazinac je skoro slično kao biti pissinotto, ali nije isto.
Kaže Mesić na skupu kako je sada kada smo u EU ovo totalno nevažno, kako je sada i hrvatu i talijanu i slovencu svejedno s koje strane granice stane. Malo mi je teško razumjeti ovakav stav nakon žilet žica.
bravo za povijesne činjenice,ovo je samo ostatak komunističke propagande.Jedno pitanje za” antifašiste”,gdje ste bili 1939.Ono što mene zanima,je T.I.G.R. .autohtona teroristička organizacija na ovim prostorima i geografski autentična…
TIGR nije “autohtona teroristička organizacija na ovim prostorima i geografski autentična”, nju je u Trstu osnovala tajna služba Kraljevine Jugoslavije. Autohtona teroristička organizacija se zvala BORBA.
Poštovani svi koji ovo čitate.
Pazinske Odluke od 13. i 25. rujna 1943. su političke odluke NOO-a za Istru pod vodstvom Komunističke Partija Hrvatske. To kako su se nekakvi narodnjaci i svećenici, pasivno „borili“ protiv fašizma, vjerujte, ni najmanje nije uzdrmalo fašizam. To vam je isto kao što se ja već 20 godina isto tako izrazito i intenzivno pasivno borim protiv HDZ-a. Mislite li da se nekomu u HDZ-u zbog mene tresu gaće?
O antifašizmu, antifašizmu i Narodnooslobodilačkoj borbi u Istri objavljene su mnoge knjige, ali očito malo koga zanimaju činjenice.
Dakle, ključ cijele priče o sjedinjenju Istre s Hrvatskom napisan je u knjizi mons. Bože Milanovića „Istra u dvadesetom stoljeću“ knjiga 2, str. 122., a glasi: „Ali tada je (27. IV.) naredio Tito IV. armiji da energično provali prema Trstu. Dobro je znao da može očekivati da će dobiti Istru, Trst i Slovensko primorje jedino ako ih prije zaposjedne. Naročito je važno bilo zaposjednuće Trsta pa su Titove čete već prije žurile prema njemu. Saveznici nisu naime bili skloni tome da te krajeve i Rijeku oduzmu Italiji.“
To su riječi čovjeka kojemu se danas pripisuju najveće zasluge za sjedinjenje Istre s Hrvatskom, no on je doista bio velik i dobro je, kao što je i napisao znao da Pazinske odluke i Pariška konferencija nebi predstavljale ama ništa bez partizanskog, Titovog „zaposjednuća“ Trsta 1945.
Da je Tito vjerovao Churcillu i krenuo oslobađati Rijeku koju su partizani bili opkolili, a ne 9. i 20. diviziji naredio prodor prema Trstu, kako bi preduhitrile savezničke snage koje su nadirale kroz Furlaniju, sudbina Istre danas drugačija. Prema američkom prijedlogu (Božo Milanović knjiga „Moje uspomene“) Labin i veći dio Istre trebao su pripasti Italiji, Englezi bi Italiji bili dali Pulu, Vodnjan, Motovun, Oprtalj i dalje prema sjeveru, Ruski je prijedlog bio da Jugosalvija dobije Trst, Goricu i dalje prema granici s Austrijom, a Francuzi su Italiji namjeravali dati Novigrad, Grožnjan, Brtoniglu, Buje, Umag i Slovensko primorje, kasnije Zona B.
Dakle, Tito je znao da „inter arma silent leges“ (među oružjem šute zakoni) i da partizani moraju doći u Trst prije saveznika. Znao je da će se jedino tada, kad s vojskom bude u Trstu uz potporu sovjetske Crvene armije, moći pozivati na Pazinske odluke i druge dokumente, izložbe, konferencije i slično, jer da su Englezi, kako je Churcill planirao, dok se partizani bave oslobađanjem Rijeke, oslobodili Trst i Istru, nebi Hrvatima u Istri pomogli svi svjetski svećenici i narodnjaci, ali niti bilo kakve odluke bile one donesene u Pazinu, Parizu ili Zabrežanima. Da su se Churcillove zamisli ostvarile od 1947. pa do 2016. Hrvata u Istri više nebi bilo. Nešto bi se bilo iselilo, a ostali bi se bili asimilirali, jer ne treba zaboraviti da je 1943. unatoč djelovanju svećenika i narodnjaka, potpuna asimilacija mladih Hrvata zahvaljujući Talijanskim školama u skoro svakom selu, a naročito gradivima bila pred ostvarenjem.
TIGR i Borba nisu teme za pazinski rujan 1943., ali i o tomu postoji brojna dokumentacija i literatura. Time su se više bavili Slovenci jer ipak je to više njihovo nego istarsko.