“Priča keramike: stolno posuđe 18. i 19. stoljeća” naziv je izložbe koja je preksinoć otvorena u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu, a može se razgledati do 31. kolovoza. Uvod u otvorenje bila je “Štorija od jenega  Toneta” i niz drugih kancona u izvedbi Marina Kranjca, koji živi u Kopru, ali je labinskih korijena.

I sama izložba pokazuje povezanost slovenskog i hrvatskog dijela Istre, na što je ukazala i Lidija Nikočević, ravnateljica EMI-ja. Radi se o izložbi koparskog Pokrajinskog muzeja koja je za ovu prigodu nadopunjena keramikom iz fundusa EMI-ja, koji priprema stalnu etnografsku postavu pod nazivom “Glad i obitelj”. Za keramiku Nikočević veli da je to klasična etnološka tema, ali i arheološka te predmet zanimanja povjesničara umjetnosti. U Istru se slijevalo jako puno europskih utjecaja, što je vidljivo i u keramici koju je koristio srednji građanski sloj i gdje se pokazuju svi ti kulturni utjecaji i slojevi.

Breda Krašna, ravnateljica Pokrajinskog muzeja iz Kopra, veli da je ova izložba bila dio obilježavanja sto godina muzeja. I ona i Nikočević nadaju se daljnjoj suradnji ovih ustanova, i to ne samo razmjenom izložbi kao do sada, već i radom na zajedničkim projektima. Vladimir Torbica, županijski pročelnik za kulturu, koji je izložbu i otvorio, nada se da će se nakon ukidanja granica između Hrvatske i Slovenije i koparski muzej priključiti koordinaciji svih muzeja koji djeluju u Istri, bez obzira na to tko im je vlasnik. Tina Novak Pucer, autorica izložbe, rekla je da je dio izložaka Pokrajinski muzej dobio otkupom, dok mu je dio keramike darovan. Po knjizi nabave zadnji je izložak u muzej došao 1958. Većina je izložaka bila u muzejskim depoima pa zbirka keramike nije bila cjelovito valorizirana.

U pripremama za izložbu provodila su se istraživanja i vrednovanja građe, uz pomoć stručnjaka za keramiku. Utvrđeno je da je ona stizala uglavnom iz sjeverne Italije trgovačkim brodovima te da fond keramike koparskog muzeja ima europski karakter i potječe iz Engleske, Italije, Njemačke, Austrije, Češke i Mađarske, dok je u manjem obimu istočnoazijskog porijekla. Velik dio keramike nema otisak proizvođača pa to ostaje za neka buduća istraživanja.

Dok je većina keramike srednje kvalitete i rezultat je serijske pa i masovne proizvodnje, ima i primjeraka vrhunske izrade poput onog najuglednijih proizvođača 18. i 19. stoljeća, kao što su Kraljevska manufaktura Sèvres, Meissen, Villeroy & Boch, Berlin, Carska manufaktura Beč, Wedgwood. Ta se građa ubraja među najkvalitetniju i najdragocjeniju koja se čuva u koparskom muzeju. Ti predmeti svjedoče o ukusu i modi te opremi tadašnjih kućanstava. “Kroz izložbu želimo potaknuti javnost na suradnju u sakupljanju i očuvanju ovakve građe, koja je značajan čimbenik za tumačenje i rekonstrukciju načina života na našem području”, poručila je Novak Pucer.

Glas Istre, 24. lipnja 2012.