OPG Franjul: Mi od svog rada živimo
Nekoć su oboje radili u Purisu, a kod kuće su imali svinje pa su kobasice, pršute, ombole… pravili za svoj i gušt prijatelja. Onda su jedno za drugim ostali bez zaposlenja. Općinski načelnik Marijo Bratulić vjerovao je u njih i nagovorio ih da im prerada mesa postane posao. Danas su Ljubica i Branko Franjul iz Svetoga Petra u Šumi sretni što su baš tako učinili.
Njihove istarske kobasice imaju i šampionsku i zlatnu titulu, baš kao i salamin. U lanjskome izboru za najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Zlata vrijedan Franjulovi su predstavljali istarsku županiju u kojoj najbolje istarske kobasice pravi Slavonka Ljubica podrijetlom iz Strošinaca nedaleko od Županje.
Od prošlogodišnjega izbora do danas štošta se promijenilo u životu Franjulovih – prerađuju više mesa nego prije, u ponudu su uvrstili salamin s ružmarinom, namaz od pršuta i pešt (zaseku) za koji Ljubica govori da se pravi od čvrste osušeene masnoće, suhomesnatih proizvoda, češnjaka i papra te dodaje u maneštre (tjesteninu) i kiseli kupus.
“Povećavamo se, povećavamo”, zadovoljno ponavlja Ljubica Franjul i priznaje kako ni ne zna koliko svinja ima. “Dvije su se krmače oprasile”, objasnila je zašto im ne zna broj. “Ima ih šezdeset”, dobacio je njezin suprug Branko. “A ovaj smo tjedan napravili 435 kilogama prerađevina”, kazala je Ljubica.
Mesne prerađevine – istarske kobasice suhe i svježe, pršut, pancetu, rebrica, obične i salamine s tartufima… sve su to delicije nastale u “laboratoriju” vrijedne obitelji iz Istre.
Mesne prerađevine – istarske kobasice suhe i svježe, pršut, pancetu, rebrica, obične i salamine s tartufima… sve su to delicije nastale u “laboratoriju” vrijedne obitelji iz Istre. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo osnovali su 2013., a iste je godine istarska kobasica s OPG-a Franjul osvojila titulu šampionke na sajmu “S klobasicom u Europu”, koji u Sveti Petar u Šumi dovede proizvođače iz cijele Hrvatske, a posjete ga tisuće ljubitelja suhomesnatih delicija. “Ove godine je na sajmu bio i Goran Jančo, prošlogodišnji pobjednik Zlata vrijedan”, kaže Ljubica.
Kad su Franjulovi sa svojom kobasicom postali šampioni bila je to prva godina ne samo njihova OPG-a nego i sajma na kojemu su pobijedili, a o kojemu se ideja rodila upravo pod njihovim krovom. Ljubica kaže da se ni u snu nije nadala šampionskoj tituli nego je potajno maštala o bronci. Priznanje koje je dobila dao joj je vjetar u leđa pa su Franjulovi dodali gas.
U malo su vremena učinili puno. Do lani su godišnje proizvodili oko 8,5 tona suhomesnatih proizvoda, sada su proizvodnju povećali. No, i dalje se drže svoje devize kako neće raditi naveliko nego dobro i kvalitetno, što kupci prepoznaju i cijene. Uzgajaju svinje pasmine njemački landras i durok, za koje na pet hektara što vlastite što zemlje u najmu proizvode hranu. Roditeljima u poslu pomažu kći Morena i sin Loris.
Obitelj je prije dva tjedna otvorila kiosk u Limskome kanalu i ondje prodaje Morena. Loris majci pomaže pri pravljenju kobasica za koje sve meso prođe kroz Ljubičine ruke, ona odvoji od kosti svaku žilicu, svako vlakno. “Razlika između istarske i slavonske kobasice je u tome što se meso za istarsku melje krupnije, što u nju idu kuhana bijela malvazija, češnjak i lovor. Nema ni paprike ni dima”, stručno objašnjava.
Franjulovi imaju pogon za preradu mesa, u njemu su stroj za mljevenje, mješalica za meso, punilica kobasica, komora za zrenje u koju stane 700 kilograma mesa, sterilizator za noževe, vaga, vakuumirka…Na pulskoj tržnici Veruda prodaju ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom, od 8 do 12, te na kućnome pragu i brojnim sajmovima.
Ulagali su, zaduživali se. I uspjeli. “Mi od svog rada živimo”, zadovoljno kaže Ljubica Franjul.
agrobiz.hr