Pakao starijih osoba o kojima se nema tko brinuti i pakao onih obitelji koje se više ne mogu brinuti o svojim starijim osobama

starci1.jpgPostoji jedan značajan dio starije populacije u Istarskoj Županiji, koji žive sami i koji nemaju djece, kao i onih za koje se njihova djeca ne mogu brinuti. Starost sa sobom donosi različite bolesti i njihova djeca se niti uz najbolju volju, više nisu u mogućnosti brinuti za svoje roditelje, jer im je sada potrebna stalna i stručna medicinska skrb.

Jedan dio starijih osoba nažalost se nalazi u situaciji u kojoj je prepušten sam sebi. Djeca im ne žive u blizini i oni sada u potpunosti ovise o dobrim ljudima koji im pomažu (najčešće susjedi), ako imaju sreće da takvi žive u njihovom okruženju.

Oni koji nisu te sreće prisiljeni su „otkidati“ od svojih niskih mirovina i plaćati nekim trećim osobama usluge kao što su npr., prijevoz kod liječnika, kupovina osnovnih životnih namirnica itd. U pravilu su to usamljene teško pokretne osobe, koje vrlo rijetko napuštaju stambeni prostor i to samo u situacijama kada moraju npr., ići k liječniku, koji više nisu u stanju samostalno održavati osobnu higijenu, ne mogu više kontrolirati osnovne fiziološke potrebe, koji se jako loše hrane itd.

Te osobe u pravom smislu riječi proživljavaju pravi pakao i bilo bi ih neophodno potrebno smjestiti u dom za starije osobe ili ih zbrinuti na neki drugi odgovarajući način. U nekim drugim dijelovima RH takve osobe moguće bi možda bilo smjestiti i u udomiteljske obitelji, no na području Istre takva vrsta zbrinjavanja nažalost nije dovoljno razvijena.

Programi pomoći u kući Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (njih 31 u 12 županija) u koji je između ostalih uključen i Grad Pazin i neke općine u njegovoj blizini, ( jedini program u Istarskoj Županiji), je hvalevrijedan program, ali predstavlja samo jednu malu „kap u moru „ sa kojim je moguće obuhvatiti samo jedan mali broj onih kojima je takva vrsta pomoći zaista potrebna.

Problem zbrinjavanja starijih osoba je postao ogromnim problemom, uzimajući u obzir činjenicu da je prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. godine na području Istre bilo oko 30000 osoba starijih od 65 godina, a za pretpostaviti je da je udio starijih osoba sada i povećan. Što učiniti ? Neophodno bi bilo naravno graditi nove domove ili razvijati alternativne programe, kao što je npr., program pomoći u kući, no za to u sadašnjoj situaciji nedostaje novčanih sredstava. Veliki je broj onih koji su već na listama čekanja mjesta u domovima.

Nedostatak mjesta u domovima za starije i nemoćne osobe u Istri, a koje je osnovala županija (ukupno njih 7 a to su: domovi „ Alfredo Štiglić“ i „Sv. Polikarp u Puli“, „ Dom Poreč“ u Poreču, „Dom Buzet „ u Buzetu , „Dom Raša“ u Raši, „ Dom Novigrad“ u Novigradu, i „ Dom Domenico Pergolis“ u Rovinju), uvjetuje dugačkim listama čekanja i to u pravilu nekoliko godina. Postoji i nekoliko privatnih domova za starije osobe, koji su u pravilu puno skuplji od većine onih županijskih i većina starijih osoba i njihove obitelji, ne mogu financirati cijenu tih domova .

Treba naglasiti da takvo stanje u zbrinjavanju starih i nemoćnih osoba predstavlja idealno „plodno tlo“ za korupciju u slučajevima dobivanja mjesta u domu, ali i idealno „plodno tlo“ za prevare starih osoba koje se odluče sklopiti tzv., „Ugovor o doživotnom uzdržavanju“ ili „Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju“, sa trećim osobama. Problematika sklapanja tih ugovora zaslužuje biti samostalnom temom neke druge moje kolumne.

Ono na što želim skrenuti pažnju (u ovoj nimalo optimističnoj situaciji) starijim osobama i njihovim obiteljima je to da ne oklijevaju, nego da što prije pokrenu zahtjev za smještaj dok je vrijeme, i to nekoliko godina unaprijed, (a ne tek kada je već „dogorilo“ kao što jedan značajan dio osoba u praksi čini) tako da budu barem na listama za smještaj.

Skrećem pažnju i onima koji se već nalaze na listama domova, ali nemaju rješenje Centra za socijalnu skrb, da će također morati pokrenuti isti zahtjev. Naime, prije nekoliko godina zahtjevi za smještaj mogli su se predati i pri samim domovima, no sada je situacija drugačija. Svaki zahtjev mora biti obrađen od strane nadležnog Centra za socijalnu skrb, koji izdaje rješenje i samo sa njim osoba može biti smještena u dom. Postoji jedan značajan dio onih kojima ta informacija još uvijek nije poznata.

Sam postupak teče na slijedeći način:

Za pokretanje postupka smještaja potrebno je predati zahtjev, u pravilu je to obrazac, koji se dobije u samome Centru za socijalnu skrb. Potrebno je naglasiti da taj zahtjev može potpisati samo osoba koja se želi smjestiti u dom, a ne njihova djeca u njihovo ime, osim ako se radi o osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost tj., one za one koje sud donese rješenje da se nisu sposobni samostalno brinuti o svojim pravima i koji nisu u mogućnosti donositi samostalne odluke.

Vrlo je bitna činjenica da se uz zahtjev i ostalu pripadajuću dokumentaciju, a to su u pravilu: osobna iskaznica-preslik, obavijest o visini mirovine za zadnja 3 mjeseca , uvjerenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, potvrda porezne uprave, uvjerenje iz zemljišnih knjiga , izjave djece o tome tko će plaćati razliku do pune cijene smještaja ukoliko mirovina nije dostatna, priloži i Liječnička potvrda koju mora ispuniti liječnik opće prakse osobe koja se smještava jer se na temelju nje određuje u koji tip doma će ostvariti pravo na smještaj. Može se desiti da se neke osobe neće moći smjestiti u dom za starije osobe, nego u neki drugi tip doma obzirom na dijagnoze (psihička bolest, alkoholizam…itd) . Obrazac liječničke potvrde dobiti ćete također u Centru za socijalnu skrb.

Kada se preda sva tražena dokumentacija nadležni socijalni radnik prikuplja svu potrebne informacije za tzv., socijalnu anamnezu, radi uviđaj na terenu i na osnovu izvršenoga postupka donosi odluku o tome da li će se odobriti pravo na smještaj ili ne. Nakon toga se radi sporazum sa zakonskim obveznicima uzdržavanja (u pravilu su to djeca) o plaćanju razlike cijene, te se nakon toga donosi rješenje o smještaju u dom . Na osnovu toga rješenja osoba koja se treba smjestiti u dom ulazi na listu čekanja.

Vrlo usko sa starim i nemoćnim osobama je povezano i korištenje prava na doplatak za pomoć i njegu, koje se ostvaruje temeljem Zakona o socijalnoj skrbi, a o kojem će posebno biti govora u nekoj od slijedećih kolumni. Treba naglasiti da to pravo uvijek prestaje u slučaju smještaja u dom, ukoliko je rješenje izdao Centar za socijalnu skrb, za razliku od smještaja u privatne domove, gdje se to pravo i nadalje ostvaruje ukoliko je postojalo.

Zato pokrenite što prije postupak ostvarivanja prava na smještaj u dom kako bi jednoga dana u pravi trenutak vaši bližnji to pravo mogli i iskoristiti !

Livio Dolgoš,
diplomirani socijalni radnik

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2019.