Pazin: Okrugli stol o sudbini istarske željeznice
Okrugli stol o sudbini istarske željeznice organiziran u povodu nedavne obustave teretnog prometa koji je održan danas u maloj dvorani pazinskog Spomen doma privukao je veliki broj lokalnih političara koji su ga iskoristili za predizbornu promociju.
Iako je većina govornika odbacivala dnevnopolitičku motiviranost, teško je drukčije protumačiti naglo probuđeni interes istarskih političara za desetljećima zanemarenu željeznicu, međutim, znakovito je da iz nadležnog ministarstva baš nitko nije došao.
Uvodno se prisutnima obratio predsjednik Sindikata željezničara Hrvatske Zoran Maršić naznačivši da će se osim o obustavi teretnog prometa raspravljati i o oživljavanju luke Bršica te željezničkom tunelu kroz Učku. Predsjednik Uprave HŽ Cargo d.o.o. Ivan Lešković odmah je istaknuo da odluku o obustavi redovnog teretnog prometa nisu donijeli ishitreno te da će na zahtjev i ubuduće nuditi uslugu teretnog prometa, odnosno da će se po potrebi, u roku od dan-dva, vagoni iz Zagreba ili Rijeke dopremiti u Istru.
Član Uprave HŽ Infrastrukture Ivan Vuković je napomenuo da se HŽ sustav restrukturira da bi mogao postati konkurentan nakon liberalizacije tržišta ulaskom u EU. Direktor Tehnologije HŽ Carga Zlatko Petričević je rekao da su prije odluke obišli sve komitente te pokušali iznaći način za održavanjem linija, ali nije bilo interesa gospodarstva.
Za riječ se javilo svih pet saborskih zastupnika s područja Istre, a prvi je govorio Damir Kajin (nezavisni zastupnik) kazavši da je jedini spas za željeznicu podizanje gospodarske aktivnosti te pokretanje aktivnosti u lukama Pula i Bršica.
Valter Boljunčić (IDS) je izrazio nezadovoljstvo odlukama HŽ-a kazavši da bi se njihovom logikom mogao ukinuti i javni gradski prijevoz zato jer postoji taksi služba.
Saborski zastupnik Mladen Novak (Hrvatski laburisti – Stranka rada) smatra da se 30-ak godina uopće nije ulagalo u željeznicu te da bi se, po uzoru na Njemačku, željeznički promet trebalo subvencionirati na nekoliko razina.
Peđa Grbin (SDP) je podsjetio da je u planu do 2019. godine u istarske željeznice uložiti 1,4 milijarde kuna, ali bi prije tih velikih investicija trebalo analizirati postoji li uopće interes gospodarstva.
Giovanni Sponza (IDS) smatra da se stalno donose kratkoročne, palijativne mjere, a “kronično nam nedostaju strateška promišljanja” pa tako i strategija prometnog razvitka.
Istarski dožupan Vedran Grubišić nezadovoljan je zbog toga što su se dosad nadležni iz HŽ sustava i ministarstva oglušivali na rasprave o razvoju istarske željeznice iako su bili pozivani.
Jedini predstavnik zainteresiranih gospodarstvenika bio je Josip Butorac iz tvrtke Metis koji je kazao da vlakom godišnje izvezu od 12 do 15 tona sekundarnih sirovina, da je željeznički promet najjeftiniji te da bi puno značilo kada bi postojao željeznički tunel kroz Učku.
Predsjednik Sindikata strojovođa Nenad Mrgan primarnim smatra osposobiti prugu Lupoglav – Štalije (zatvorena od 18. prosinca 2008. godine) te sanirati tvrtku HŽ Cargo za koju smatra da je u gubicima.
Na koncu su se nazočni usuglasili oko pisma namjere u kojem će od Vlade zatražiti da obnova istarskih pruga bude prioritet.
4 komentara na “Pazin: Okrugli stol o sudbini istarske željeznice”
Komentiranje je onemogućeno.
Kada čitam izjave ove peradi:Grubišića,Grbina,Boljunčića,Kajina,dođe mi da povraćam.Pa ti nas ljudi vode,oni čine vlast,što državnu što županijsku i,i oni NEZNAJU šta bi i šta će sa prugama u Istri. Užas!
Tunel kroz Učku kao ideja postoji jako puno vremena, ali ne samo zbog povezivanja Istre sa ostalim dijelovima Hrvatske nego u smislu teretnog prometa kao preduvjet povećanja prometa luke Rijeka i spajanjem Riječke luke sa zapadom. Ta luka ima tehničke prednosti u odnosu na Kopar ili Trst, ali nema povezanost željeznicom s ostatkom Europe. Naravno, to je trebalo napraviti prije 20 godina, ali ni sad ne bi bilo kasno da postoji volja. A onda da ne govorimo o putničkom/turističkom prometu i povezivanju Istre putem jeftinijeg i komotnijeg prijevoza. Uglavnom, nikad to nikog nije bilo briga jer se sve ulagalo u ceste, što nije loše, ali stavljati sva jaja u istu košaru nije nikad bilo pametno.
“12 do 15 tona godišnje”?!? Je to neka greška ili se stvarno radi o količinu koju omanji šleper prepelje u jednoj turi?
Postoje razni načini kako se i željeznica može samofinancirati a ne da prazna vozi i zaposlenici mažu plaće i otpremnine. Neka malo pogledaju po EU.
Npr. Trst, Španjolska? Krasni izleti vlakom koje treba osmisliti, u vrijeme kad je pruga slobodna (a po svemu sudeći bit će jako slobodna).