Pazinci od 2005. godine piju vodu iz akumulacijskog jezera Butoniga. Do te su godine pili vodu iz buzetskog izvora Sveti Ivan, osim u ljetnim mjesecima kada bi ih Istarski vodovod, zbog veće opće potrošnje, »prešaltao« na rezervnu, butonišku vodu.
Odluka o promjeni izvorišta prošla je nezapaženo, iako je razlika u kvaliteti izvorišta drastična. Već u Prostornom planu Istarske županije (u poglavlju o vodoopskrbi) navodi se da »voda iz akumulacije Butoniga ne spada u red najkvalitetnijih prirodnih voda (visoka temperatura, organski sastojci)«. I dalje: »akumulacija Butoniga nije osnovni sistem vodoopskrbe, već glavni dopunski izvor«. No, ta tvrdnja izgleda da ne vrijedi i za Pazin.
Odavno je jasno da je butoniška voda nekvalitetna. Ljeti je često u posljednjoj, petoj kvalitativnoj kategoriji. Dakako, tehnolozi će je koagulacijom, flokulacijom, flotacijom, brzom filtracijom, sekundarnom oksidacijom ozonom, sporom filtracijom, završnom korekcijom pH vrijednosti (i još nekim postupcima) obraditi do stupnja pitkosti, tj. zdravstvene ispravnosti, iako i to sve teže uspijevaju. Jasno je također da kvalitetne vode na području Istre nema dovoljno te da netko mora piti i polukvalitetnu vodu. Međutim, trebaju li to biti upravo Pazinci?
Za cjelovitije shvaćanje problema potrebno je vratiti se nekoliko desetljeća u prošlost. Uz početak masovnog turizma na području Istre, kada raste potreba za vodom na zapadnoj obali, prvenstveno na području Poreča i Rovinja, gdje se opterećenje ljeti povećava i do sedam puta, raste svijest o potrebi izgradnje akumulacije (za koju je konkurirala i dolina Pazinčice). Rast turizma bio je glavni razlog potrebe izgradnje akumulacije (što će biti s vodoopskrbom kada se/ako se ostvare planovi gradnje brojnih golf terena?).
Prema izjavama tehnologa Istarskog vodovoda, butoniškom se vodom opskrbljuje područje Pazina, djelomice Rovinja i zapadne obale južno od Rovinja, međutim ne i najjače turističko područje, sjeverno od Rovinja.
Ono što posebno bode u oči je prodaja vode Rižanskom vodovodu iz Kopra. Istina, taj je vodovod financijski sudjelovao (30 posto) u izgradnji Gradola, pa se u vrijeme Jugoslavije toliki postotak vode distribuirao. Što je tu sporno? Nedopustivo je da stanovnici Istarske županije ljeti (a Pazinci tijekom čitave godine) dobivaju butonišku, a stanovnici susjedne države kvalitetniju gradolsku vodu. Štoviše, takvom se prodajom povećava crpljenje iz ionako plitke Butonige, zbog čega ponekad prijeti zdravstvena neispravnost vode.
Pazinska buna oko promjene izvorišta je izostala, kao i oko novopostavljenog skladišta opasnog otpada tvrtke Ecooperativa, koje se nalazi povrh Pazinske jame, u kompleksu Pazinke. Tako je Pazin prije prvog pravog trgovačkog centra, dobio centar sakupljanja opasnog otpada. Premda postoji opći konsenzus da odlagalištu tamo nije mjesto, pazinska javnost nije dovoljno glasno rekla NE. Gradske strukture su se pokušale oduprijeti, ali su praktički nemoćne, a županijske nedovoljno zainteresirane. U čitavoj je priči apsurdno da Ministarstvo dopušta otvaranje odlagališta opasnog otpada u vodozaštitnoj zoni.
Da skladište nije samo pazinski problem, trebalo bi biti jasno svim vladajućim strukturama, a posebice bi za taj problem trebali biti zainteresirani stanovnici labinskog i pulskog područja, na čiju bi se vodoopskrbu odrazila potencijalna havarija skladišta otpada jer se na to područje kroz vodopropusne karbonatne stijene slijevaju podzemne vode nastale u Pazinskoj jami.

Anđelo Dagostin
Glasistre.hr