Pazinski kolegij – Dom u kojem je kao doma
Život nalik onome iz tinejdžerskih serija tipa »Beverly Hills« ne pali u Pazinskom kolegiju. Srednjoškolci se već pri upisu upoznaju s kućim pravilima pa iznenađenja nema. Zna se kada je vrijeme učenja, a kada vrijeme odmora, slobodnih aktivnosti, šetnji, spavanja, doručka, ručka ili večere.
Ma što god nam netko rekao, svaki odlazak djeteta, pogotovo malodobnog, na školovanje, šok je i za dijete i za roditelje. Nerijetko odlazak od kuće mladi doživljavaju kao priliku za osamostaljivanje, potvrdu da su zrele i odgovorne osobe, dok ga neki, pak, doživljavaju kao mogućnost »slobodnog disanja«, odnosno da nikome ne moraju polagati račune.
No, život nalik onome iz tinejdžerskih serija tipa »Beverly Hills« ne pali u Pazinskom kolegiju. Srednjoškolci se već pri upisu upoznaju s kućim pravilima pa iznenađenja nema. Zna se kada je vrijeme učenja, a kada vrijeme odmora, slobodnih aktivnosti, šetnji, spavanja, doručka, ručka ili večere
Najvažnije je imati pravu cimericu u fazi prilagodbe
– Pazinski kolegiji izabrala sam jer je škola poznata po kvaliteti, posebice zbog učenja klasičnih jezika. U prvom polugodištu morala sam se privikavati na novu sredinu, profesore i kolege. Svi ti dojmovi, bilo da je riječ o pozitivnim ili negativnim, bili su pojačani iz razloga što sam se s Paga preselila u Pazin. U svom rodnom gradu ostavila sam roditelje, sestru, prijatelje, svoju sobu, pa ako hoćete i neke životne navike. Valjalo je krenuti iz početka. Olakšavajuća okolnost u prilagodbi bila je činjenica da nas je s Paga stiglo petero. Sobu dijelim s cimericom koja je iz mog rodnog mjesta, što mi je olakšalo da prebrodim neke teže, sjetne i nostalgične trenutke. Činjenica da u cimerici imaš pravu »frendicu«, mislim da je najvažnija. Sve je nekako lakše, a k tome ako je ona odgovorna, savjesna i uredna, onda je doista sve pod kontrolom, kaže nam Matea Zubović, brucošica Pazinskog kolegija.
Nakon prvog polugodišta lakše se diše
– U ovoj se školi doista uči. Dolazimo iz raznih sredina, imamo različite navike učenja, neki su izbirljivi u hrani… Zbog svega toga bilo je najvažnije savladati prvo polugodište. Naučiti da je vrijeme učenja od 17 do 19 sati, odnosno od 20.30 do 22 sata. I tako svaki dan, izuzev srijede. U početku nas je to podsjećalo na vojni režim. Međutim, kada počinje pravo učenje, kada se nagomilaju obaveze, a ispitivanja postanu svakodnevica, shvatiš da je to vrijeme prekratko da savladaš čitavo gradivo. Sada, kada je prvo polugodište iza nas i kad smo savladali početničke muke, lakše se diše, a dom je uistinu prava stvar (posebno vikendi), dodaje simpatična petnaestogodišnja Pažanka.
Kasarna? Hm… priča za roditelje
Nakon gašenja »svjetla kamere«, grupica srednjoškolaca okuražila se i rekla da je Pazinski kolegiji sve samo ne kasarna. Dakako ne negiraju da se u školi mora učiti. Ali, bože mili, u kojoj se ne uči? Posebno su zadovoljni velikom ponudom slobodnih aktivnosti – čak tridesetak. Uz to, slažu se kako je Pazin mali, ali zanimljiv grad u kojem se uz pomoć domaćina, koji su prema njima vrlo prijateljski raspoloženi, ubrzo snađu. Mjesta pod suncem najčešće su slastičarnice i pizzerija, u koju zalaze kada su na školskom meniju primjerice brokule ili cikla.
Maturantu Antoniju Mrzliću je žao što sve uskoro prestaje i što ima još malo vremena da odluči koji će fakultet izabrati.
Da mogu, sve bih ponovio
– Vrlo brzo sam se priviknuo. U početku sam imao manjih kriza, odnosno osjećao sam nostalgiju za domom. Međutim, s vremenom mi je bilo sve ljepše, i uvjeren sam da će mi sve ovo veoma nedostajati. Slažem se da su prve osobe s kojima dijeliš krevete na kat najvažniji u fazi prilagodbe. A značajna je i uloga odgojitelja, koji nam pomažu ne samo oko učenja, već i oko urednosti sobe i održavanja dnevnog ritma. Također, uz njih i profesore, tu su i voditelj doma, noćni portir, medicinska sestra i psiholog. Svi se oni maksimalno trude da nam pomognu i pripreme nas za buduće obaveze i život. A što se tiče hrane, ona je izvrsna. Svaka čast našim vrijednim kuharicama, kaže maturant iz Vozilići Antonio Mrzlić.
A tko kaže da su djevojke urednije?!
Pazinski Kolegiji pohađa 220 učenika, od kojih čak 70 posto čine djevojke. To da prevladava »slabiji spol« obrazlaže se i činjenicom da su upisi u Kolegiji prilično rigorozni, odnosno da djevojčice imaju bolji opći uspjeh u sedmom i osmom razredu. Uz to, mnogi se dječaci opredjeljuju za strukovna zanimanja.
– Također, u toj su životnoj dobi djevojčice psihički zrelije, hrabrije i spremnije na nova iskustva. Dječaci su suzdržaniji i jače povezani za dom i roditelje. Međutim, uočili smo da su kasnije, kada se prilagode, dječaci gotovo pa stabilniji i odgovorniji. A pogrešan je i stereotip da su one puno urednije. Vjerujte, kada savladaju početne korake, »muške« sobe blistaju. U svakom slučaju, u domu ih učimo da održavaju površinsku urednost i čistoću svojih prostora, dok, dakako, kod većih stvari uskaču spremačice. Da bi ih dodatno motivirali na urednost, pribjegava se i manjim lukavstvima, kao što je nagrada za najuređeniju sobu, kaže nam voditelj doma Bernard Jurjević.
Nije baš sve u ocjenama
– Mnogim je roditeljima ocjena glavni pokazatelj znanja i prilagodbe. Ne umanjujući njen značaj, smatram da se više pažnje i veći interes treba pokazati za život u domu. Događa se, primjerice, da se roditelj vrlo često, i s potpunim pravom, kod razrednika informira o ocjenama, a da manje pozornosti obraća kako se dijete snašlo u domu, ima li prijatelja, ima li problema, odnosno uočavamo da su kontakti na relaciji roditelj – odgojitelj nešto rjeđi. Mislim da se ne smije smetnuti s uma da ova škola, osim edukativne, pruža i odgojnu i socijalizacijsku komponentu. Kroz život u domu pripremamo ih i za veće i teže životne izazove pa vjerujem da su naši učenici kada upišu fakultete i odu u još udaljenije gradove, i kroz ocjene i kroz stečene navike iz doma, daleko pripremljeniji za samostalni život, objašnjava voditelj doma.
Upravo na taj odgojni element, na tu životnu školu koja im se pruža posebno je ponosan ravnatelj Pazinskog kolegija velečasni Vilim Grbac.
– Dom je izgrađen kako bi se učenicima omogućilo lakše i prihvatljivije školovanje, posebice djeci koja ne dolaze iz Pazina i njegove okolice. Glavna je zgrada, kao i učenički dom, izgrađena 1913. godine, a kao Pazinski kolegij, škola i dom funkcioniraju od 1993./1994. godine. U početku je samo prvi kat, s oko dvadesetak soba, bio namijenjen stanovanju, a uz te sobe koristili su se i slobodni prostori u Pazinu koji su bili u vlasništvu Porečko-pulske biskupije i dio bivše pazinske vojarne. Zbog njihove dislokacije odgajateljima je bilo dosta teško nadzirati rad i razvoj djece pa je 2004. godine sredstvima biskupije izgrađeno novo krilo s 33 sobe, odnosno 90 kreveta i sportska dvorana. Godišnje oko dvije trećine učenika koristi smještaj u domu, koji, osim za učenike prvih razreda, roditelje mjesečno košta 630 kuna, kaže nam prvi čovjek Pazinskog kolegija.
Valja istaknuti i da od 60, odnosno 65 učenika koji se svake godine upisuju u prvi razred, njih oko pet posto ne završi školovanje. Po riječima ravnatelja, najčešći razlozi zbog kojih se ispisuju jesu zdravstveni ili u trećem ili četvrtom razredu spoznaja da im, primjerice, klasični jezici neće biti potrebni u daljnjem školovanju. Neka se, pak, djeca ne mogu priviknuti na dom pa kada iscrpe mogućnost svakodnevnog putovanja, ipak se odlučuju za školovanje u mjestu boravka.
Ne želim komentirati zle i neistinite članke!
Ravnatelja Vilima Grpca zamolili smo i da nam prokomentira natpis u jednom tjedniku u kojem se pisalo o zloj kobi Kolegija. Članak se odnosio na nesretne slučajeve koji su se dogodili učenicima Pazinskog kolegija u proteklih nekoliko godina.
– Ne želim, i neću komentirati neistinite članke. Takvi zlonamjerni tekstovi ne doprinose nikome – ni školi, ni školskim djelatnicima, ni učenicima, ni roditeljima, rekao je Grbac.
5 komentara na “Pazinski kolegij – Dom u kojem je kao doma”
Komentiranje je onemogućeno.
“pa je 2004. godine sredstvima biskupije izgrađeno novo krilo s 33 sobe, odnosno 90 kreveta i sportska dvorana.”
A ča, Ljilja Vokić i ministarstvo prosvjete i sporta onda nisu platili dvoranu???
Ne, Ministarstvo je u izgradnji dvorane sudjelovalo tek manjim dijelom, a Kolegij je sada u cijelosti potpuno sam održava.
Toliko puta rečeno, ali opet i dalje neupućeni ponavljaju kako “Kolegij za sebe prisvaja dvoranu koju je izgradilo Ministarstvo za svih”.
Mogu samo citirati ravnatelja:
“- Ne želim, i neću komentirati neistinite članke. Takvi zlonamjerni tekstovi ne doprinose nikome – ni školi, ni školskim djelatnicima, ni učenicima, ni roditeljima.”
;)
Arbo
A tvoj se komentar odnosi na…?
full bih volio ici u tu skolu mora da je lom masu riba lol