Pazinština više nema izvora pitke vode
Po podacima pazinske Usluge o naručenim odvozima sadržaja septičkih jama, na Pazinštini se one za obiteljske kuće prazne u prosjeku 1,7 puta godišnje, a trebale bi svakog mjeseca. Većina tih jama ima nedozvoljene ispuste kroz koje fekalijama zagađena voda otječe u okoliš i zagađuje izvore pitke vode.
Na cijelom području Grada Pazina više nema izvora iz kojih se može piti voda. Naime, po zadnjoj redovitoj analizi Zavoda za javno zdravstvo, na posljednja četiri kaptirana izvora na kojima se još provode redovite godišnje kontrole kvalitete vode, a to su kaptaže u selima Cesari, Gržani, Petehi i Ukotići, pokazalo se da ona nije zdravstveno ispravna za piće.
U prva dva sela postoji vodovod, u druga dva ga još nema pa gradska uprava tamošnje stanovnike opskrbljuje pitkom vodom dovozeći je cisternama. Osim tog tehničko-vodoopskrbnog aspekta, neupotrebljivosti prirodnih izvora u široj okolici Pazina mogu se nadodati i još koje konotacije.
Ponajprije, treba objasniti zašto ti izvori više nisu upotrebljivi, odnosno kakvo je zagađenje dijagnosticirano. Pročelnik pazinskog Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Danijel Maurović prenio nam je da je izvještajima Zavoda kao glavni uzrok onečišćenosti sva četiri izvora navedeno – fekalno zagađenje. Stoga je sanitarna inspekcija zabranila uporabu »sirove vode« i naložila da se voda iz njih obavezno prokuhava prije uporabe.
Potencijalno opasno osvježenje
U današnje vrijeme mnogi će namjernici, turisti, sportski ili rekreativni šetači, trkači i biciklisti, razmiljevši se pitoresknim ruralnim krajobrazima i prolazeći pokraj drevnih, uređenih ili neuređenih izvora, poželjeti osvježenje hladnom izvorskom vodom. Dovodimo li se time u opasnost? Tko može spriječiti, recimo, djecu da ugledavši izvor odmah ne potrče prema njemu i utaže žeđ, a slično bi vjerojatno učinio i neupućeni odrasli namjernik. Što bi se dogodilo da vodovod odjednom postane neupotrebljiv i da smo prisiljeni vratiti izvorima? Na kraju krajeva, nije samo stvar prestiža, nego i turističkog standarda nuditi okrjepu svježom vodom gostima kojima »prodajemo« ljepotu istarskog krajolika kao turističkog proizvoda. Voda je važna, prevažna a da bi se olako moglo preći preko činjenice da u svom zavičaju više nemamo nijedan prirodni izvor pitke vode.
Prije svega, odakle fekalno zagađenje? Doduše, ono je vjerojatno prisutno i u drugim izvorima, jer se uzorci vode za analizu uzimaju samo s izvora u mjestima koja još nemaju vodovodnu mrežu. Sve one u selima do kojih je već došao vodovod više nitko ne kontrolira.
Odgovor je jednostavan: iz septičkih jama. Točnije, iz onih kojima su probijeni ispusti kroz koje u okoliš izlazi višak vode. Zagađene, naravno. Razlozi su ekonomski: kad bi prosječna septička jama bila potpuno nepropusna, trebalo bi je prazniti skoro svaki mjesec. Ako se pri vrhu njenih stijenki naprave rupe kroz koje će otjecati voda, a unutra ostaje samo gušći sadržaj, tada je dovoljno prazniti septičku jamu jednom godišnje. Podzemnim tokovima fekalijama zagađena voda dolazi do izvora i čovjek je tako opet sam sebi smjestio.
Sadržaj septičkih jama – »gušći od standarda«
Zbrinjavanje sadržaja septičkih jama na području Grada Pazina i sedam okolnih općina obavlja komunalno poduzeće Usluga, koje posebnim cisternama, m fekaljerama, crpi sadržaj napunjene septičke jame, prevozi ga do pazinskog pročistača i tamo ga prazni u poseban silos. Upravo na tom silosu dogodio se jedan od prvih kvarova otkako je izgrađen cijeli sustav pročistača: njegova je mehanika izrađena po prosječnim standardima, no sadržaj koji je u silos dolazio bio je gušći od standarda pa je uređaje trebalo »prekalibrirati«. Ta je »nezgoda« zapravo potvrda da većina vlasnika septičkih jama ima na njima rupe kroz otječe tekućina te da ih prazne tek kad se napune »fekalnim gustišem«. Ova se tvrdnja može potkrijepiti i nekim brojkama: tijekom 2007. godine Uslugina je fekaljera »uredovala« 444 puta, od toga 199 puta za potrebe privatnih naručitelja. Na popisu naručitelja je ukupno 46 različitih tvrtki te 117 privatnih osoba. Jednostavnom matematikom dolazimo do procjene da se »službena« septička jama na Pazinštini prazni prosječno 5,3 puta godišnje, dok se ona privatna, uz obiteljsku kuću, prazni u prosjeku 1,7 puta na godinu. A trebala bi 12 puta godišnje! Po podacima Usluge, svega 35 privatnih naručitelja zatražilo je fekaljeru više od jedanput tijekom 2007. godine; ima ih i koji su septičke jame praznili svaki mjesec, no velika većina je to učinila samo jednom. Ne možemo znati koliko na ovom području ukupno ima tih jama pa možemo pretpostaviti da ima i takvih koji tijekom prošle godine uopće nisu zatražili pražnjenje. Većina ih je, dakle, »proštemana« i zagađena voda iz njih otječe u okoliš.
Jame nitko ne kontrolira
Smije li se to? Naravno da se ne smije, »štemanje« septičke jame je prekršaj, ali nitko po kućama ne kontrolira je li jama propusna ili ne. Inspektorima se to, blago rečeno, ne da, a imaju oni i puno ozbiljnijeg posla. S druge strane, ima li netko obvezu brinuti o izvorima? Ima, i to za takozvane kaptaže, jer su one po zakonu vodne građevine kojima bi trebale gospodariti Hrvatske vode. »Gospodariti« ovdje znači: brinuti o čuvanju, održavanju i namjenskom korištenju te kroz njih osigurati alternativne izvore pitke vode u slučaju nepogode. Formalna nadležnost ne znači da je tako i u praksi – o kaptažama najčešće brinu sami mještani.
Jesmo li zauvijek izgubili naše izvore? Možda nismo, možda spas za njih dolazi kroz izgradnju kanalizacijskih sustava i pročistača otpadnih voda u manjim mjestima, kroz djelatnosti lokalnih komunalnih tvrtki, ali i županijskog poduzeća Istarski vodozaštitni sustav (IVS). Naime, na području Grada Pazina komunalac Usluga ubrzano gradi kanalizacijsku mrežu, kojom se prvenstveno nastoji obuhvatiti cijela pazinska kotlina (i time spriječiti ispuštanje bilo kakvih nepročišćenih tvari u Pazinsku jamu), a vrlo brzo bi se trebala uključiti i malo udaljenija naselja. Kad se u nekom mjestu izgradi kanalizacija, tamošnja se domaćinstva silom zakona i gradskih odluka moraju na nju priključiti, čime se automatski eliminiraju septičke jame, a time i izlijevanje fekalijama zagađene vode u okoliš. Područje Grada Pazina međutim ima i udaljenijih mjesta, za koja bi priključivanje na gradsku kanalizaciju bilo neracionalno, ali tu uskače IVS, čija je svrha graditi mjesne kanalizacije i uređaje za pročišćavanje baš u udaljenijim manjim mjestima. I, gle sretnog slučaja, upravo južno pobrđe jezera Butoniga, gdje se i nalaze četiri zagađena izvora, odnosno područja mjesnih odbora Kašćerga, Trviž i Kršikla s okolnim manjim naseljima, među prioritetima su Istarskog vodozaštitnog sustava, barem kako nam prenosi Danijel Maurović.
Već do jeseni ove godine trebalo bi biti dovršeno projektiranje kanalizacije i pročistača za taj kraj, a tada će trebati razmotriti imovinskopravne odnose za parcele koje će se prekopati ili na njima graditi. Nakon toga će se moći prvi put realno procijeniti rokovi izgradnje, oprezan je Maurović. Slijede, naravno, procedure izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola, za neke dijelove će možda trebati mijenjati i prostornoplansku dokumentaciju, no sve u svemu, za područje Grada Pazina planira se izgraditi 15 takvih mikrokanalizacijskih sustava. Kad se oni dovrše, mnogi bi izvori ponovno mogli imati pitku vodu. Doduše, naše bi se pučanstvo i ranije moglo osvijestiti i educirati o činjenici da proškuljana septička jama neposredno truje izvore, potencijalno i u široj okolici, ali dokle god ih se udara po džepu ljudi će prije birati jeftiniju varijantu. Pa makar bila i nezdrava.
Davor Šišović
www.glasistre.hr
17 komentara na “Pazinština više nema izvora pitke vode”
Komentiranje je onemogućeno.
Čestitke za članak, Šiška. Situacija nije nova a teško da je bolja od 2003 ( osim sada skoro čiste Pazinske jame i nekih drugih jama očišćenih u sklopu projekta Underground Istria) >>vidi: http://www.ice.hr/ekopazin/podzemlje.htm . Na žalost, najčešće se saniraju posljedice umjesto da se otklanjaju uzroci.
R
mislin da treba počet sa tin da ljudima treba objasnit da se motorno ulje ne smi hitat u zemlju. i kanalizacijsku mrežu ča prije rješit
ovo je istina…vidi san na svoje oci….
ljudi ne shvacaju ca uopce delaju kad bacaju motorna ulja, baterije i slicno u prvoj boški…
Molim vas da mi netko objasni kako su ti isti izvori pitke vode bili čišći kada su sela bila puna krava i gnoja i kad su po selima tekli potoci gnojnice i naravno sve to je završavalo u izvorima koji su po logici fizike uvijek ispod, a ne iznad sela. Kako to da danas kad nema krava ni svinja ni gnoja u izvorima ima više fekalija nego tada.
Meni se čini da je cijelu priču naručila Usluga kako bi uskoro vlasnicima septičkih jama smjestila, naravno uz gradsku odluku koja će slijediti, mjesečno pražnjenje septičkih jama koje će ljudi naravno morati plaćati.
Proziran štos koji Šišoviću majstoru namještanja ali i skrivanja pravih problema ovaj članak ne služi na čast.
Ne znači da su izvori bili bakteriološki čišći, nego se u to doba, kad su krave šetale selima, voda nije analizirala, barem ne kao danas.
Ova teorija urote je glupa da ne može biti gluplja.
Septičke jame moraju biti prema propisima, a to što se to tolerira je samo jedna stvar u nizu po kojoj smo banana država.
Ako ne želite mjesečno pražnjenje septičke jame jer vam je to skupo onda bi svoje jame morali nadograditi s jednim ovakvim ili sličnim uređajem:
http://www.interplan.hr/mikrobiotip.htm
Taj uređaj bi prethodno pročistio vodu, a onda s tom vodom možete i zalijevati vrt. Troškovi tog uređaja su jeftiniji od ispravne septičke jame koja se prazni po propisima.
znan da govno od krave smrdi ali ako ga uspiješ pojest, siguran sam da ćeš preživit! ali ako popiješ omekšivač za robu lipega mirisa, ne znan dal ćeš dočekat drugo jutro……………..
Pročitajte odgovor gradonačelnika o ovoj temi na pitanje nezavisnog vijećnika Valtera Milohanića – arhiva prosinac 2007.
Dobar tek
Mene zanima koliko košta jedno pražnjenje septičke jame obiteljske kuće u selu 9 kilometara udaljenom od Pazina?
220 kn + pdv
Prema cjeniku na ovim stranicama:
http://www.usluga-pazin.hr/kanalizacija/odstopavanje/
Dakle 3 220 kuna po familiji, u selu od šest familija 19 324 kuna. Nije loše. A koliko vi dragi Pazinjani placete ca kakite u kanaliyaciju i samo povucete vodu
pojasni ovo “nije loše”. ??? za kega? ča je bolje sam sebi srat i pišat u usta?
pa zato jer mi živimo u gradu, a ti na selu, zato mi imamo kanalizaciju. Mislim da je to normalno. zato vi na selu imate mnoge druge pogodnosti, da sad ne ponavljam. Milsim da bi izradu i pražnjenje septičkih trebalo bolje kontrolirati.
to izjednačavanje grada i sela uopće mi se ne sviđa.
Molim te ponovi koje su to pogodnosti?
imate zemlje na kojoj možete razvijati poduzetništvo, poljoprivredu… Zbog toga selo danas puno bolje živi od grada.
pa npr. svaka selendara ima neko igralište, jer svaki pozicionirani čovjek sa sela sagradi igralište u svom matičnom selu, što je ok. No, u Pazinu nema javnih gradskih igrališta. Dršćevka je pod Kolegijem, a igralište u centru – školsko, tako da se ne može koristiti, ako se na njemu održava nastava tjelesnog. da ne duljim, jer nemam vremena, opći naglasak razvoja danas je premješten na selo.
A. D.
Floskule tipa “mnoge druge pogodnosti” i “da ne duljim” svjedoče da ne kužite temu u koju ste se upustili. Ne teče u našim selima med i mlijeko, ako je tome tako iznajmite neko seosko imanje. Staračkih samačkih domaćinstava koje imaju zemlju u našem kraju ima prilično. To vam je prilika da osjetite pogodnosti seoskog života razvijajući poduzetništvo i poljoprivredu.
Jenu bot su su Roverci kantevali: kad bi naše brajde delale se same…
“Iznajmite”. Zašto ne kupite? Retoričko pitanje. :-)
“Staračkih samačkih domaćinstava ima prilično.” Ča da živin s nečijim nonetima?
Ima li neruševnih neprodanih imanja? vjerujem da baš i ne, bar ne “prilično”. a da i ima, ne bi se baš moglo jeftino kupit. :-) jer kako razvijati poduzetništvo na tuđoj zemlji? Ne znam kako bi išlo s poljoprivredom, svaki dan bi treba putovat na delo na kampanju.
Slažem se da u selima ne teče med i mlijeko te da se brajde ne delaju same ča cijenim i poštujem. Ipak, smatram da je današnji seoski kruh, ipak nešto lakši nego nekad te lakši od radničkog. To ne mora biti istina. Nije tvrdnja, nego osjećaj. Nije mi cilj reć da selo pliva u šoldima, ni blizu, a naročito da bi to bilo nezasluženo. Bar za veliku većinu. Uostalom zna se di su glavni šoldi, na potezu Poreč-Pula, a sve više i u Umagu.
Ono ča san tija reć je da je u prednosti čovjek koji pred nosom ima svoju zemlju od onog koji ima (gradski) asfalt. U prednosti je onaj koji može graditi na vlastitoj zemlji, imati svoje povrće i meso za vlastite potrebe, u prednosti je i onaj koji (ne znam koliko je to dobro) može prodati zemlju za gradnju (apartmana, poljoprivrede). Što je sve česta razlika između gradskog i seoskog stanovništva, makar je i to danas dosta pomiješano.
I zbog toga smatram da selo ne mora imati baš sve pogodnosti kao grad, iako bi to bilo poželjno u idealnom društvu.
Kad bi bar svako selo imalo igralište i čajaznan ča još… Mislim da nikom normalnom to ne može smetati. Može smetati jedino što to tvoj grad nema u dovoljnoj mjeri. Primjerice, gradski bazen je za Pazin i dalje žešći futurizam. Možda bude tema novog Istrakona.
A. D.