Milica Kranjčić, umirovljena nastavnica hrvatskog jezika, njeguje žminjski dijalekt. Nepresušiv je izvor već pomalo zaboravljenih riječi, a svoje je učenike uvijek poticala da istražuju, uče i govore jezikom svojih predaka.

Trenutno sakuplja i zapisuje riječi po tematici, a zamisao joj je napisati tematski leksik, kako se ne bi zaboravila domaća riječ. Vezano uz Martinje popisala je niz poslovica i zagonetki, sve vrste grožđa na području Žminjštine, predmete koji su se koristili u konobi gdje se pravilo vino, kao i boce i čaše u kojima se drži, odnosno pije. Osim riječi zapisuje i stare običaje vezane uz blagdane.

Najzanimljiviji je, osim predmeta, popis imena kojima su Bezaki zvali sorte vina. Na listi pod naslovom »Grojze z naših brajat« nalaze se nazivi – brajdenice, divljačina, hrvatica, fragula, likant, malvazija, muškat, mehkoserac, petehova jaja, starinska belina, surina, šajbac, šajkić, teran, tintura i slatkozobac.

Zanimljive su poslovice: »Ki ne pije vino ni rakijo, ta ne vidi Boga ni Marijo«, »Ča čovik na triezno pensa va pijanstve viče«, kao i »Teran, teran, za muški sam, za žienske temperan«.

barkun.hr