Politička sapunica koja je posljednjih mjeseci uveseljavala pazinsku i širu javnost, gotovo podsjeća na poznati Brešanov kazališni komad i sve to zbog ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta koja nikako da bude (ne)izabrana. Znajući da politika postavlja i smjenjuje ljude s javnih funkcija, ne prigovaram njihovim namjerama  jer će se razlozi “za” i “protiv” za svakoga naći, ali ne mogu prešutjeti postupke koji su odraz mentalnog sklopa i funkcioniranja pojedinaca na najodogovornijim dužnostima u gradu. Svakome tko u Pazinu živi i poznaje aktualnu gradsku vlast, jasno je da je Učilište u ovoj priči samo bačena kost oko koje se neki političari i politikanti poglodaše, ne bi li pred izbore građanima skrenuli pozornost s istinskih problema i ne bi li gradonačelnik Renato Krulčić opet biračima prodavao „pazinsku maglu“, ovoga puta pod parolom: „Gremo napred“.

Kamo ide grad u kojem su tvornice propale i otpustile stotine radnika, gdje se svakodnevno zatvaraju obrti i trgovine, svi nažalost svjedočimo, pa je doista tragikomično da se politika mjesecima prepucava preko gradske neprofitne ustanove, a smjena ravnateljice postaje predizborni adut i za one koji tu smjenu nude (pojedinci pazinskog IDS-a) i za one koji tu smjenu traže (pojedinci iz redova nezavisnih) kao i za ostale koji polaze od političkog pragmatizma.

No, sada kada je vještica javno prokazana i kažnjena, Pazinci bi i dalje mogli ostati u istom “vlaku” kojeg najbolje može vući „napred“ upravo gradonačelnik Krulčić, a ako mu pri ruci bude i “nezavisni” Valter Milohanić, koji se na svakim izborima klati na drugu stranu, od desnice do ljevice, građani bi mogli biti mirni jer ih ostvarenjem obećanja ni u novom mandatu ne bi uznemiravali. Kako bi i mogli kada moraju brinuti o osobnim interesima, pa je tako Krulčić skrenuo sa željezničkog na politički kolosjek, iskazujući se odmah i “uputom” gradskim ustanovama da financijsko poslovanje prebace u banku u kojoj se za radno mjesto izborila njegova supruga, dok je Milohanić, poput Djeda Mraza, ušao u gradsku palaču kroz pazinske dimnjake te kao čelnik Nezavisnih vijećnika i predsjednik Gradskog vijeća, darivao sebe koncesijom za dimnjačarske poslove, čime još prijeti ustanovama ako se usude odbiti njegove usluge i odabrati konkurenciju.

Stvarajući kafkijansku atmosferu oko “slučaja” Učilišta, vladajući u gradu iskazuju svoju “pamet” i moć pred izbore iako, sjedeći godinama i u Upravnom vijeću Učilišta i u Gradskom vijeću, nisu učinili baš ništa za Učilište osim omalovažavanja, vrijeđanja i šikaniranja, odbijajući svaki pokušaj konstruktivnog dijaloga utemeljenog na činjenicama i argumentima.

Usprkos tome, Učilište je obavljalo i dalje obavlja svoju zadaću jer da nije tako, ne bi Upravno i Gradsko vijeće prihvaćali naše planove rada i izvještaje o radu što su učinili i na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, a onda mi na istoj uskratili mandat za koji je bio raspisan natječaj i odredili “jednogodišnji popravni ispit”! Logiku kontradiktornih odluka razumiju samo oni koji su za njih glasali,  dok su korektni i dosljedni ostali pojedini vijećnici HDZ-a i HNS-a te po jedan vijećnik IDS-a i Nezavisnih.

Da je Grad izvršavao svoje obveze prema Učilištu, mnogih problema ne bi bilo, niti bi se Učilište moralo preko 80 posto financirati iz vlastitih prihoda po čemu je kao gradska javna ustanova izuzetak u Pazinu i u širem okruženju. Učilište iz gradskog proračuna dobiva samo 19 posto za plaće i 16 posto za materijalne troškove, samo 9.000 kuna godišnje za održavanje zgrada i od 35.000 do 45.000 kuna za redovne kulturne programe!

Ipak , očekuju se svakodnevni spektakli, kvalitetno održavanje Spomen doma i zgrade Glazbene škole, a sve na teret vlastitih sredstava Učilišta ili drugih izvora financiranja koje, kao što Milohanić tvrdi, Učilište ne traži. Kada bi doista bilo tako, Učilište bi već odavno prestalo s radom, a navedene zgrade ne bi samo prokišnjavale već bi se i urušile. No, to ne priječi spomenute da se u dnevno-političke svrhe slikaju i smješkaju po Spomen domu prigodno zboreći o onome što im drugi napišu. Ako im je zaista stalo, bilo bi dobro da, na primjer, Milohanić sa svojom tvrtkom besplatno popravi krov Spomen doma što bi bilo galantnije od galame i ispada pred gradskom vijećnicom gdje je meni i kolegici iz Učilišta prijetio da će nas “rasturiti, zgaziti, uništiti…!” Valjda je to njihova uobičajena retorika pa se time iskazao i njegov kolega Tomislav Čubrić, predsjednik Upravnog vijeća Učilišta i vijećnik u Gradskom vijeću, koji je vikao na sjednicama i po hodnicima Učilišta da moja natječajna dokumentacija “nikada neće doći na dnevni red Gradskog vijeća”, uz prijetnje članovima Upravnog i Stručnog vijeća koji su mojoj kandidaturi dali veliku podršku. Junačkim prijetnjama i ucjenama svoju je moć pokazivao i predsjednik pazinske podružnice IDS-a Dragan Šipraka koji ima zadatak ušutkavati i smjenjivati one koji se ne dive liku i djelu Renata Krulčića.

Zato, ne radi se ovdje ni o kakvoj brizi za Učilište već o političkom iživljavanju, trgovanju i iskazivanju moći. No, znajući s kakvim su (ne)kompetencijama preuzeli najodgovornije dužnosti te pokušavajući četiri godine bezuspješno uspostaviti uljuđenu komunikaciju s njima, ovo je očekivani scenarij koji će svoj epilog imati nakon izbora. U slučaju njihove pobjede, izvjesno je da će smijeniti sve koji im iz bilo kojeg razloga smetaju, kao što će me vjerojatno pokušati izbaciti iz podružnice IDS-a. Izvjesno je također da bi s njima na vlasti, metafora Brešanove Mrduše,  Pazinu  i dalje jako dobro pristajala.

Sonja Matijašić, prof.,
bivša ravnateljica i sadašnja v.d.ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta u Pazinu