Ovaj današnji debakl u Saboru po pitanju zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, a pritom je riječ o sporazumu o granici sa Slovenijom, doveo je definitivno RH na stup srama. Sve je bilo očekivano, što sam i sam znao donoseći svoju odluku o ulasku u štrajk, bez tekućine i hrane. Neki bi rekli pa taj je lud, a to sam već čuo od tajnika HBK 1996. Po takvima svi su ludi koji ne podliježu pragmatici i osobnim interesima.

Prije više godina sam pisao kako Sabor u biti ne postoji, jer služi isključivo tuđinu i uskim interesima vladajućih koji se nadopunjuju sa tzv. oporbenim. Danas 2.11.2009. to je očito vidljivo: cijeli dan SDP govori kako je sporazum štetan za RH i da nas vodi u nešto nepoznato, a Milanović je tražio od Kosorice da se ispriča za šestogodišnju vladavinu i da je to uvjet za njihovu potporu sporazumu sa Slovenijom. Dogodilo se, ustvari, suprotno – svojom suzdržanošću SDP se ispričao Kosorici, i poput Pilata oprao ruke te Hrvatskoj nametnuo omču oko vrata, i posjedao u ergelu bmv-aca klimajući vozaču, kreni. Sve se događalo po scenariju, petak, subota, nedjelja – Svi sveti, ponedjeljak (Dušni dan) – rasprava, srijeda Švedska. U taj scenarij su se uklopili i naši Pastiri-biskupi, koji su svoj stav o sporazumu (vrlo pozitivan) iz Dubrovnika prilagodili izdajnicima naroda i države. Tako da se sve dogodilo u vremenu kad su nam u mislima naši najdraži koji su nas napustili. I to je bilo u biti Pilatovsko ponašanje – na njemu (Isusu) ne vidim nikakve krivice, neka sabor na forumu odluči. Jedini pozitivni pomak u svemu tome jest da su ipak konačno progovorili, jer njihova šutnja traje dugi niz godina, a na koju možda javno jedini godinama upozoravam.

Zlo danas likuje nad Hrvatskom, a žrtve pale u obrani države vape za pravdom. I što sada činiti?! Što su nevolje nad nama veće, i naša vjera mora biti jača, a ne upasti u beznađe. Dobro je i to da sada možemo reći mirne savjesti:’naša, nametnuta nam, vlast jest izdajnička, a Sanader nam je Jadranku znojnu i nasmijanu ostavio u nasljeđe za svega tri sekunde, uigrane aklamacije stranke HDZ-a na svojoj tzv. konvenciji, a gdje – pa gdje nego u areni – jer tu se najbolje manipulira, kao i u Rimsko doba.

Sada sam još odlučniji u nastojanju da idem do kraja, jer moja žrtva i onih koji mi se pridruže, a već gosp. R. Glas jest, ići dalje i kako se kaže u Božje ruke. Samo ovaj put ljaga će pasti na naše biskupe, koji će me imati na savjesti, a ponajviše na Srakića i Bozanića. A već i do sada im je savjest opterećena, jer su obilato doprinijeli ovom debaklu danas. Srakić i Bozanić idu Bandiću po novac, Devčić HHO-u po priznanje, Jezerinac Mesiću na posipanje, itd. Što onda očekivati, od te sprege, nego još veću spregu, a iz nje još veću blamažu vjere i vjernika. Dobro se sjećam kada je Papa Benedikt XVI prije nego je izabran rekao, katolička Crkva je poput broda koji pušta vodu na sve strane. Vrijeme ide ali rupe i dalje se ne daju. Jedna od tih rupa je i u Zagrebu, i ne samo u Zagrebu. Nadam se da će ubuduće građani-domoljubi – po djelu, a ne riječima – otići korak naprijed i ubuduće dići svoj glas protiv nepravde mnogo jače i snažnije, a ovaj događaj danas neka bude ozbiljan poticaj.

Zagreb, 2.11.2009.
Josip Kokić

[youtube ckJ6RdxibyA]

[youtube kMEm93AZdVs]