Ako ima još koji hlebinac u Istri koji misli da neće proći izgradnja termoelektrane Plomin III s velikih 500 megavata snage i ugljenom kao pokretačem, onda ga valja uputiti na brošuru od luksuznog papira i manjkave sustavnosti pretencioznog naslova “Istra 2015: Puna zaposlenost – trajna konkurentnost” koju je nedavno objavila Istarska županija.

U njoj je kao jedan od kapitalnih infrastrukturnih projekata navedena gradnja TE Plomin III na uvozni ugljen i bruto snage 500 megavata za koju je studija utjecaja na okoliš spremna za javnu raspravu, a lokacijska je dozvola, piše, moguća u 2011. godini.

Projekt je, istina, pripisan HEP-u, ali zanimljiv je njegov opis u kojem se niti jednom riječju ne spominje važeći Prostorni plan Istarske županije koji zapravo ne dopušta izgradnju takve termoelektrane jer snagu svih “plominki” limitira na ukupno 335 megavata, a za novu “trojku” (koja je moguća zamjena za “jedinicu”) izrijekom navodi da energent mora biti plin.

U županijskoj brošuri uz niz podataka i (pr)ocjena o izgradnji TE Plomin III nema ništa o novim radnim mjestima (možda su zbirno i nerazvidno prikazana u teritorijalnom sažetku), a njena je tema upravo zaposlenost.

No, s druge strane, u opisu tog projekta napadno je puno riječi koje bi slučajnog čitatelja trebale uvjeriti da će emisije novog termoelektranskog bloka biti manje od postojećih i niže od evropskih graničnih vrijednosti, da će zrak ostati prve kategorije, a emisije u atmosferu bit će manje od sadašnjih, itd.

Masnim je pak slovima istaknuto da je “jedna od prioritetnih zadaća Vlade Republike Hrvatske pokretanje istraživanja lokacija za izgradnju termoelektrana na ugljen i uvrštenje odabranih lokacija u Program prostornog uređenja RH i odgovarajuće županijske planove, da bi se na vrijeme pripremile lokacije za izgradnju potrebne snage u termoelektranama na ugljen”, a navodi se i da “energetska strategija RH do 2020. godine očekuje izgradnju termoelektrana na ugljen ukupne snage od barem 1.200 MW”.

Međutim, ni slova o tome da, primjerice, Program prostornog uređenja Hrvatske, koji je donio Sabor i ima snagu državnog prostornog plana, kaže da se “do 2015. godine u Republici Hrvatskoj neće graditi niti istraživati, odnosno ispitivati mogućnost izgradnje termoenergetskih objekata na ugljen kao ni nuklearnih elektrana”.

Doduše, lobisti velike i ugljenom pogonjene TE Plomin III već neko vrijeme javnost uvjeravaju da to nije izgradnja nove nego tek zamjena stare elektrane, što je još jedna sljeparija jer sasvim je jasno da će TE Plomin III biti potpuno novi građevinski objekt za koji će trebati izdati nove građevinske dozvole.

Ovakvom prezentacijom gradnje TE Plomin III Istarska je županija, odnosno njena izvršna vlast koja je dala tiskati spomenutu brošuru, zapravo i prije javne rasprave o studiji utjecaja izgradnje TE Plomin III na okoliš, a tijekom koje bi se trebala razriješiti i dilema prostornoplanske neusklađenosti tako predložene termoelektrane, stala na stranu investitora.

Istom, nespominjanjem vlastitog prostornog plana i njegovih odredbi o razvoju energetike na poluotoku zapravo daje signal da ih namjerava promijeniti i formalno dopustiti Plominu III da bude velik i na ugljen. Sve drugo jest i bit će samo celofan u koji će se novi, Istri energetski nepotreban, ugljeni mastodont upakirati.

Glasistre.hr