Vilim Močibob, Dalibor Rubac, Ester Fatur Grgurić i Petra Kurelović iz pazinskog Društva invalida te Rada Lalić u utorak su pred publikom otvorili sebe kao pjesnike i oživjeli drugu večer u sklopu projekta “Pjesnici u gostima” kojeg je pokrenulo pazinsko Društvo osoba s invaliditetom uz voditelja i pjesnika Dragana Gortana te financijsku podršku Lions kluba iz Poreča.

“Umjetnica bez diplome”, Marija Mihelčić iz Poreča prvi put je javno pročitala svoju pjesmu na nagovor već etablirane Rade Lalić dok su pazinski gosti brižljivo spremili nizove pjesama iz vlastitih bilježnica koje su stvarali posljednjih godinu dana.

– Ako želite muljati, pišite pjesme, ako želite govoriti istinu, pisat ćete poeziju, rekao je Gortan. Njegove osobne i tuđe recitacije o ljubavi, dragim ljudima, osobnim doživljajima, duhovnim temama, razmišljanjima o životu, željama i “neozbiljnim temama” prisutnu su publiku više puta nasmijale ili potakle na razmišljanje.

Močibob i Kurelović zapisali su vlastite osjećaje i doživljaje u stihovima na književnom jeziku i karobjanskom dijalektu, Fatur Grgurić odvela je publiku u Gorski kotar i tamošnje kafiće unatoč riziku da je se shvati kao nekoga tko “ne silazi sa šanka” dok je Rada Lalić s publikom podijelila svoje želje i strahove, pa i to da je mladoženju pronašla u proljeću što joj “zamjera” njezin suprug. Lalić već 33 godine boluje od reumatoidnog artritisa te ima izdanu zbirku pjesama “Moje pjesme moji snovi moje nade život novi”.

Publici nikako nije bilo dosta poezije stoga su više od sat vremena strpljivo slušali terapeutske riječi, a tome su doprinijeli i pozivi na bis Gortanu koji je već izdao tri zbirke. Obzirom da nema pjesnika koji to ne želi, ukoliko bude financijske podrške uskoro će se tome priključiti i skupna zbirka pjesama članova
porečkog i pazinskog Društva osoba s invaliditetom koji u međuvremenu marljivo pišu pjesme.

Prepustit ćemo ih riječima pjesnikinje Lalić “možemo i više no što hoćemo, ali je ključno htjeti” i stihovima koje je napisala Kurelović: “Putujmo kroz život ne zaostajući na putu, ipak smo ovdje samo u prolazu”.

glasistre.hr