Porečko-pulska biskupija nakon sramotnih događanja u Pazinu: Zviždanje antifašisti mons. Milanoviću i Crkvi unaprijed režirano!
Nakon sramotnih zvižduka predsjednici Republike Hrvatske na sam spomen Katoličke crkve i doprinosa svećenstva pripojenju Istre domovini Hrvatskoj na svečanoj sjednici u povodu Dana županije i 70. obljetnice Pariške mirovne konferencije, iz Porečko-pulske biskupije upućeno je priopćenje javnosti.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
‘Zvižducima na antifašistu mons. Božu Milanovića’
Bili smo u mnogo navrata svjedoci kako se proteklih godina, na brojnim skupovima na kojima se obilježavala obljetnica pripojenja Istre Hrvatskoj, sustavno prešućivala istina o ulozi Katoličke Crkve u Istri i mons. dr. Boži Milanovića u tom povijesnom događaju. Uglavnom se redovito veličala uloga ondašnjih vlastodržaca. Naravno da nitko pametan neće relativizirati ulogu ondašnjih boraca za oslobođenje Istre od fašizma, pa i njihovu ulogu u procesu pripojenja Istre Matici zemlji.
Ne treba zaboraviti da su upravo istarski svećenici, na čelu s mons. Božom Milanovićem, bili istaknute žrtve fašističkog režima.
Svećenici Josip Pavlišić, Zvonimir Brumnić i Srećko Štifanić sudjeluju u izradi i donošenju Rujanskih (Pazinskih) odluka 1943. Svećenici Božo Milanović, Tomo Banko i Leopold Jurca 19. ožujka 1946. primaju 17 članova Savezničke komisije i podacima iz crkvenih matica dokazuju da je stanovništvo Istre slavensko. Tom je prilikom Božo Milanović u zgradi pazinskog sjemeništa upriličio izložbu „Svjedočanstva o slavenstvu Istre” i na nju doveo predstavnike te komisije. Zbor svećenika svetog Pavla za Istru, koji je imao 55 članova-svećenika, sastavio je Memorandum hrvatskih svećenika Istre (Savezničkoj komisiji) koji će na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1947. biti ključan za odluku o pripojenju Istre Hrvatskoj. Božo Milanović 1946. i 1947. u Londonu, Bruxellesu i Parizu lobira za priključenje Istre Hrvatskoj i sudjeluje na mirovnoj konferenciji prilikom donošenja odluke u Parizu kojom se Istra priključuje Hrvatskoj. Najviše vlasti bivše države 1978. dodjeljuju mons. Boži Milanoviću i mons. Dragutinu Nežiću Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama.
Stoga su nas začudila, ražalostila i neugodno iznenadila nedavna događanja u Pazinu, na proslavi Dana Istarske županije, kada se glasno negodovalo pri spomenu uloge Crkve i mons. Bože Milanovića u procesu pripojenja Istre Hrvatskoj.
Više je nego očito da se radilo o unaprijed režiranoj predstavi, kojom se demagoški nastojalo obezvrijediti Crkvu i njezino svećenstvo, a cjelokupnu istarsku javnost ispolitizirati i iskoristiti u korist određenih političkih i demagoških ciljeva. Iako je svima jasno da se tu radilo o izmanipuliranoj i unaprijed pripremljenoj manjini, ipak je ona, svojim besramnim istupom, imala velikog odjeka u javnosti.
Vjerujemo da se velika većina dobronamjernih ljudi u Istri, i to ne samo vjernika, takvim nastupom osjeća posramljenom i uvrijeđenom.
Pobuna nečiste savjesti i okaljanih ruku koje su u Laniću bešćutno ubile Miroslava Bulešića
Vika i buka uperena protiv Bože Milanovića i istarskog svećenstva, ali i Crkve u cjelini, je pobuna protiv istine koja u 21. stoljeću na zaprepašćujući način otkriva glasove nečiste savjesti i okaljanih ruku koje su na krizmi u Lanišću 1947. bešćutno udarile na nevinog svećenika vlč. Miroslava Bulešića, a njegova osveta i osveta Crkve bila je i bit će oprost.
Opetovano slušamo o Istri kao županiji s visokom stopom tolerancije i uvažavanja svih i svakoga.
Ovakva nakaradna predstava u Pazinu dokazuje da to možda nije tako. U javnost je poslana slika o Istri kao netolerantnoj i negostoljubivoj županiji u kojoj Crkva i njezini svećenici, nakon 1700 godina djelovanja, kao da nisu poželjni. Još uvijek su iz ovakve tolerancije isključeni svi oni koji se smatraju nepodobnima i nepoželjnima. Čak se očita povijesna istina podređuje jednoumnoj ideologiji.
Predstavnici vlasti u Istri trebali bi se jasnije i nedvosmislenije ograditi od ovakvog netolerantnog nastupa. Za to nikada nije kasno! Vjerujemo da žitelji Istre, vjernici i oni koji to nisu, barem toliko zaslužuju’, poručili su iz Porečke i Pulske biskupije.
ipress.rtl.hr
1 komentar na “Porečko-pulska biskupija nakon sramotnih događanja u Pazinu: Zviždanje antifašisti mons. Milanoviću i Crkvi unaprijed režirano!”
Komentiranje je onemogućeno.
”Kada smo izašli iz crkve Slavko Sanković se približio župniku i meni te mirno rekao: ‘ – Gospodine, mislim da je gospodin i taj mladuh’ – pokazavši na mene. ‘Došao sam vas pozvati da dođete u moju kuću na čašu vina…’
Pomalo začuđeni pristali smo i išli za njim u njegovu kuću. Tu smo sjeli za stol. Ponuđeno nam je nešto za jelo i piće. U jednom trenutku Slavko Sanković je, udarivši šakom po stolu, rekao: ‘Da niste plovani zakleo bih… Tu pred vama kažem da ne bih nikada više učinio što sam učinio… Nikada više neću ići svojim nogama kud me vodi tuđa glava.’
Razumjeli smo da govori o zločinu koji se njemu pripisuje: ubojstvo Miroslava Bulešića u župnoj kući u Lanišću 24. kolovoza 1947. Nakon kratkog boravka u njegovoj kući vratili smo se smireniji u Lanišće.”