Povećane troškove sirovina nismo mogli ugraditi u cijenu proizvoda

Puris je u 2010. u odnosu na 2009. uknjižio velik pad fi nancijskih pokazatelja. Ukupni prihodi su smanjeni za 20 posto, na 207 milijuna kuna, a rashodi za 17,5 posto, zbog čega je dobit od 344 tisuće kuna, zabilježena u 2009., zamijenjena sa sedam milijuna kuna gubitaka u 2010. godini.

Ono što izvire usporedbom ta dva fi nancijska izvješća je podatak da su lani za troškove osoblja izdvojili 25,8 milijuna kuna, a godinu ranije čak 38 posto više, 35,5 milijuna. Uvidom u ovogodišnje fi nancijsko izvješće (prvo tromjesečje) uočava se kako se negativan
trend iz 2010. nastavio i u 2011. godini. Naime, društvo je u prvom kvartalu prikazalo gubitak od 7,7 milijuna kuna, što je znatno pogoršanje naspram dobiti od 70 tisuća kuna ostvarene u istom razdoblju lani. Troškovi osoblja su ponovno znatno pali, sa 7,4 na 5,6 milijuna kuna.

Što se to događa s Purisom, upitali smo direktora Dušana Tomaševića, koji je odlučio prvi put razgovarati s novinarom Glasa Istre otkako je u veljači 2009. imenovan na to mjesto. Tomašević je peti čelnik pazinske tvrtke u proteklih devet godina. Objašnjava da je
pad prihoda, koji smo zamijetili u financijskim izvješćima, prvenstveno posljedica promjene strategije i organizacije prodaje, ali i prijenosa dijela poslovanja na druge poslovne jedinice.

– Da bismo primijenili strategiju restrukturiranja Purisa, izvršili smo njegovo dekomponiranje u lancu vrijednosti prema vrstama proizvodnje. Stoga smo 1. siječnja 2010. iz Purisa izdvojili Tvornicu stočne hrane, a neposredno nakon toga i proizvodnju purana i pilića u tvrtku Peradarstvo te smo promijenili ugovorne i obračunske odnose s kooperantima. Troškovi osoblja su manji, ali nismo smanjivali plaće, već je smanjen broj radnika.

S mojim dolaskom imali smo 490 radnika, a sada ih Puris ima 323. Računam da od Purisa direktno živi tisuću radnika, a indirektno njih pet-šest tisuća. Od tog manjka radnika jedna trećina je prešla raditi u Gavrilović, trećina u Dionu, a preostalih 60-ak je uglavnom otišlo na vlastiti zahtjev s otpremninom.

U tijeku restrukturiranja zaposlili smo oko 20 mladih i obrazovanih kadrova. Negativan je rezultat ostvaren jer smo na našim leđima ponijeli povećane troškove sirovina, koje nismo mogli ugraditi u cijenu proizvoda. Primjerice, od kraja 2010. do proljeća 2011. cijena pilića povećana je za 13 posto, a purana za 20 posto. Hrana za perad je povećana znatno više. Kukuruz je poskupio 140 posto, što je posljedica odnosa ponude i potražnje na svjetskim i regionalnim tržištima te požara i poplava na obradivim površinama diljem svijeta.

Kad se zna da na kukuruz otpada 45 posto troškova proizvodnje u smjesi za hranu peradi, uviđa se koliko je rasla cijena te hrane. Uz to, imali smo i dodatne troškove. Uložili smo sedam milijuna kuna u farme, točnije, u plinske i elektroinstalacije. Prije toga, 30 godina nije
se značajno ulagalo u farme.

– Prije Vašeg dolaska na čelo Purisa Gjuro Gavrilović najavio je da slijedi financijsko i operativno restrukturiranje te defi niranje nove strategije i organizacije poslovanja. Što ste poduzeli i što je to donijelo?
– Financije su centralizirane na razini grupe Gavrilović. Otkad smo dio tog sustava, nemamo financijskih problema, nismo bili u blokadi. Zapravo, Puris je proizvodno, prodajno i financijski ukomponiran u Gavrilović.

– Višegodišnja je praksa da Puris posljednji, ili među zadnjima, objavljuje fi nancijsko izvješće od svih istarskih dioničkih društava. To se nije promijenilo niti Vašim dolaskom na čelo tvrtke – zašto?
– Splet okolnosti.

– Koliko je ostalo malih dioničara Purisa nakon provedene javne ponude preuzimanja?
– Njih tristotinjak koji drže 1,13 posto, a preostalih 98,87 posto je u vlasništvu Gavrilovića.

– Vratimo se u prošlost, u vrijeme kada je Gavrilović objavio da je kupio Puris. Bilo je to 28. studenoga 2008., a prvi radni dan nakon toga prešli ste iz Agrokora u Gavrilović. Što Vas je navelo na tu odluku?
– Ja sam menadžer koji se bavi restrukturiranjem, a Puris mi je bio izazov. Odnosno, izazov je bio smisliti i provesti strategiju razvitka restrukturiranja Purisa. Tu sam radio 15 sati na dan i potom se vraćao svake večeri obitelji u Zagreb. Pune dvije godine svaki dan putovao sam na relaciji Zagreb-Pazin-Zagreb, a sada putujem svaki drugi dan. Znao sam posao početi već u autu jer sam telefonski mnogo toga rješavao, a po povratku sam razmišljao o bilanci. Ipak, o preseljenju nisam razmišljao. U Zagrebu mi radi supruga, a kćeri studiraju. Svi zajedno dolazimo u Istru na godišnji, koji provodimo u Rovinju.

– Prije povratka u grupaciju Gavrilović radili ste na menadžerskim pozicijama u Podravci. Je li ta tvrtka pregovarala s Hypo bankom o preuzimanju Purisa, i ako je, zašto se od toga odustalo?
– Smatrao sam da bi Puris dobro došao u grupu Podravka kada sam 2001. tamo radio, ali Nadzorni odbor je to odbio. Jednostavno, nisu našli razlog za tu investiciju.

– Koje ste prednosti i nedostatke primijetili u radu pazinskog mesoprerađivača u odnosu na tvrtke iz tog sektora koje rade u sastavu Agrokora i Podravke?
– Nije usporedivo. Radimo isti biznis, ali su okruženja različita.

– Četiri godine ste vodili Gavrilović, pa isto toliko Danicu (u sastavu Podravke) te četiri godine u Agrokoru. Planirate li završiti Vaš mandat u Purisu za godinu i pol?
– Vidjet ćemo.

– Objavljeno je da spremate doktorat iz ekonomskih znanosti u Puli, na Odjelu za ekonomiju i turizam “Dr. Mijo Mirković”. Što je tema i kada planirate obraniti doktorat?
– Nakon što sam magistrirao na temi strategije mesne industrije u Hrvatskoj, 2008. sam prijavio doktorat, a namjeravam ga obraniti do kolovoza 2012. Tema je: mikroekonomske determinante poslovanja mesne industrije u Republici Hrvatskoj. Zašto sam odabrao Pulu? Tu imam prijatelje.

Glas Istre, 13. srpnja 2011.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2025.

Pregled privatnosti

Koristimo kolačiće kako bi vam pružili najbolje moguće iskustvo korištenja web stranica. Kolačići su male tekstualne datoteke koje se pohranjuju u korisnikovu pregledniku. Većina kolačića sadrži jedinstveni identifikator koji se naziva ID kolačića: niz znakova koje web-lokacije i poslužitelji povezuju s preglednikom u kojem je pohranjen kolačić. To web-lokacijama i poslužiteljima omogućuje da razlikuju preglednik od drugih preglednika koji pohranjuju različite kolačiće te da pomoću jedinstvenog ID-a kolačića prepoznaju pojedinačne preglednike.

Kada komentirate, ako odaberete tu opciju, vaše ime i prezime i e-mail adresa spremit će se u kolačiću. Kada ponovno poželite komentirati, obrazac za komentiranje će se ispuniti s tim podacima. Trajanje tog kolačića je godinu dana.

Ako imate korisnički račun na iPazinu, prilikom prijave postavit ćemo privremeni kolačić kako bi znali da li vaš internet preglednik prihvaća kolačiće. Taj kolačić ne sadrži osobne podatke i nestaje čim zatvorite preglednik.
Kada se prijavite s korisničkim računom postavit ćemo nekoliko kolačića kako bi u njima sačuvali informaciju o vašoj prijavi i vaše postavke prikaza. Ovi kolačići traju dva dana, a postavke prikaza traju jednu godinu. Ako izaberete „Zapamti me“, kolačić s informacijom o vašoj prijavi trajat će dva tjedna. Prilikom odjave kolačić s informacijom o vašoj prijavi se briše.