Priča s bloga Mojpotok: Izvješće o stanju u prostoru
U ono kratko (prošlo svršeno) vrijeme kad sam imao čast (ili nesreću) sudjelovati na raznim sastancima u gradskoj “palači” jedna mi je stvar bila najprije neshvatljiva (a na kraju da ne rečen ča), a to je tzv. Izvješće o stanju u prostoru. Čovjek bi očekivao da se pod tim naslovom krije izvješće o tome gdje je ča zagađeno, onečišćeno, bespravno sazidano i sl. kako bi se napravio plan za sankcioniranje i saniranje i sl.
Tako sam sa sobom na sastanak nadobudno donio vlastiti slikama potkrijepljeni elaborat o divljim odlagalištima na našem području. Ma ben, pokazalo se da se izvješće uopće ne bavi ni prostorom ni stanjem u prostoru – već stanjem na papirima. Pod tim se naslovom naime obrađuje i opisuje “pokrivenost” našeg područja prostornim planovima ovog ili onog reda, u kojoj su fazi, koje bi trebalo mijenjati itd. Priča bez kraja, uglavnom. I vreća bez dna. Ili zlatna koka. Kako za koga.
Sjetio sam se toga danas dok smo se ja i Bruno vraćali sa popodnevne šetnje uz potok. Prošli smo proteklih dana manje – više cijelu stazu uzduž i popreko, pa evo, da složim konačno Izvješće o stanju u prostoru onako bukvalno, kako sam naslov kaže:
Od kuda da krenemo? Ajmo od Lida recimo (penjališta), taj smo dio prošli jučer.
Staza O.K., bez zamjerki. Vidi se da je netko već biciklom iskušao pomalo blatnjavu stazu.
Mostić preko Dušanskega potoka (onaj lijevo u šumarku) zatrpan je granjem, gotovo da se ne vidi. Ne mogu se pomirit s činjenicom da će tuda u budućnosti voda iz planiranog pročistača Zarečja ulazit u Pazinčicu. Ko će tada htjet na “budelling”? A o kupanju na Pazinskom krovu da i ne govorimo. Ove godine je na redu izmjena Prostornog plana, možda razum ipak prevlada.
Staza je po sredini dobro ugažena, skoro blatnjava. Prošli su jučer tuda mali Huhuberci (evo, stavljamo im link), kaže Bruno da je bilo super. Silazimo ipak lijevo sa staze u gustiš prije Gabrijelskih stupa, spuštamo se u kanal kojim je voda istjecala iz mlinova i njime stižemo sve do mlina. Do onog zapravo što je od mlina ostalo nakon što je vlasnik (od tada mu ne spominjem ime) prodao kamenje za zidanje zida na Belaju.
Nadam se da će na tome stati, mislim da nam je uvažena nadopuna GUP-a da se i ovaj mlin stavi pod zaštitu, kao i Tomažinov.
Malo dalje od mlina novoprokrčeni dio. Bit će da naš cijenjeni vinar ponovno podiže nove nasade pa mu trebaju drače za pokolčit. Ćemo mu oprostit zbog dobrog vina? Ipak, jes da je teren njegov, ali, moga bi spalit sitne grane prije nego ih voda odnese do Pazinske jame. I plastičnu kantu od benzina/ulja.
Izlazimo na plato s kućicom. Putokaz na mjestu, sve je čisto i besprijekorno i baš nam je super. Zarečki iz te perspektive ima super “frizuru”, kao kakvu smo oblikovali prije par godina na jednoj kišom okupanoj akciji (pozdrav Arbetui kumpaniji). Pokazujem Brunetu odakle smo prije deset godina (ej, ove godine je jubilej, ćemo “evocirat uspomene” Rockee?) izvukli osam punih kontejnera željezarije i ostalog smeća. Pokazujem Brunu di smo montirali dizalicu za izvlačenje. Na dizalici se sjećam susjeda, izbjeglice iz Bosne (pozdravljam njega i njegove sinove, ako ikad dođu do ovog bloga)….
Dolazimo do ruba i gledamo Zarečki. Tu se uvijek pak sjetim Billija i poplave ’98 koju smo od tuda snimali, on s kamerom, ja s fotoaparatom. Ki zna kamo su završile te njegove snimke?. Nedavno smo našli i digitalizirali snimke poplave 1992 koju su snimili on i Vinicio.
Danas je međutim, voda bistra i mirna, kao da mami. Kad smo prišli bliže, dole na groti tri cure. A najmanja, kao da je usred ljeta – buć u vodu. Svaka čast! A još je siječanj!
Ispod penjačkih stijena sve čisto, ugaženo, uredno. Dojam kvare one svjetlo plave škrabotine po stijenama. Svaka čast onome ki je učvrsti ona drva, potok se lako prelazi. Bit će da su Gubić i Huhuberci za jučerašnji pohod svojih malih izviđača još dodatno počistili graju za lakši prelazak, hvala im.
Na mjestu za loženje dijelimo jednodušno “crveni karton” onima koji su ložili odmah uz stijenu, sad zbilja izgleda bez veze.
Silazak uz boldere prema Amazoni smo nedavno malo popravili kamenjem, ali ipak je to još uvijek najteži detalj, pa se još uvijek nadam da ćemo sa dolaskom lijepog vremena i povratkom jednog moreplovca dobiti obećane škaline. (Pozdrav!)
Ovaj dio uz boldere mi je nekako postao najdraži u zadnje vrijeme (stijene i ono na sve načine izvijeno korjenje). Prije tjedan dana smo kod onog drugog izvora polomili suharke i formirali malu čistinu s ložištem. Do danas (jučer) je to bilo Brunetovo omiljeno mjesto, ali kad smo vidjeli da je izvor potpuno presušio….
Nakon boldera nastavljamo kroz onaj šumarak crnog trna, tj. kroz “Komu”. Kad se izbije na čistinu staza je baš “džombasta”, nikako da se utaba, iako prolazi po čistini.
Kad dođemo do onog kamenja uvijek gledamo kako pojednostaviti stazu, ali nemamo pametnog rješenja, ima ki? Slijedi ulazak u “Amazonu”. Prije par dana smo vodu koja se razlijevala po putu skrenuli najkraćim putem do potoka, ali danas je tako i tako suho. Palimo vatru na slijedećem ložištu i palimo zauvjek dio linoleuma koji je zaostao od nikad održanog koncerta jednog “rockera” na Zarečkom. Koncert nije održan, ali tepih je ostao, i raspao se te ga je voda, eto, donijela nizvodno.
Nakon ložišta još jedan neriješeni detalj staze i još jedno obećanje koje čeka …
Silazimo do Pozzo di tre (ja i Bruno ga zovemo “Otok s blagom”) i tu nekako prelazimo potok i penjemo se ponovno do auta.
Sve u svemu ugodna šetnja, jako malo smeća, i puno ideja za ubuduće.
A danas? Danas smo bili do “Bedenca” koji zaista vrijedi posjetit dok ima vode. Trebalo bi samo ukopati cijev od izvora do kamenom zidanog, pa da dojam bude potpun. Mislim da nam je i prijedlog o zaštiti Bedenca prostornim planom prošao. Ako kome padne na pamet to izvest neka radije stegne cijev od onog slijedećeg izvora, jer on ipak nešto duže teče nego Bedenac.
Oko “Loka” cesta razlokana. Saznajemo od prolaznika novu neugodnu vijest: navodno se farma ubrzano priprema da postane skladište nekih briketa koji se proizvode u ciglani u Borutu, a trebali su se koristiti u procesu proizvodnje staklene vune u Rockwoolu. Kako je Rockwool u mirovanju, a ciglana nije, pojavio se višak koji će se navodno tu uskladištiti. Vide ljudi valjda da Pazinjane ni briga ni za Rockwoole ni za Ecooperative, pa evo nam ga na. Ovako ćemo na kraju još i “zameritat” da umjesto na Kaštijunu centralno odlagalište za Istru premjeste u Pazin.
Skrenuli smo na kraju na Pazinski, tu je uvijek pogodno za počistit cipele o travu, a i na stijenama se ni nemaš gdje zblatit. Jedna je paleta kvarila opći dojam naših “malih Plitvica”, pa smo je izvukli na suho. Teška je pa smo je ostavili da se osuši. Ako ko prolazi ovih dana neka je odbaci di van dohvata vode u graju – raspast će se prije ili kasnije. Prelazimo preko Šćinke i Jaja na drugu obalu i provjeravamo učinak kasnojesenjih radova – sva jezerca osim jednoga puna su vode i sve zbilja izgleda fenomenalno.
I na kraju umjesto šećera – kap koja je prelila čašu. Vraćamo se preko Pozzo di cavai na Pazinsku grandu i nailazimo na ostatke u već poznatom stilu: prazna dvolitarska boca bire, kesica bombona i čipsa i miljun papirića od bombona uokolo! Jedino svježe smeće koje smo vidjeli u par dana!
Uzeli smo, kao u CSY uzorke i lijepo – odnijeli na policiju. Dogovorili smo slijedeće: ako do slijedećeg vikenda “šporkulje” ne pokupe smeće otisci sa boce i bombona bit će unešeni u bazu podataka! I u bazi ostaju do daljnjega! Prije ili kasnije će netko napraviti osobnu iskaznicu!