U javnosti je od dana 07.11.2013 god., počelo predstavljanje prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi koji bi trebao stupiti na snagu od dana 01.01.2013 god., a kojega je već prihvatila Vlada Republike Hrvatske. Ako bude prošao redovitu proceduru , a ne vidi se barem trenutačno neki razlog da ne bude donešen, ovo će biti treći zakon prema kojemu će morati postupati djelatnici socijalne skrbi u zadnje nepune 3 godine ( Zakon o socijalnoj skrbi objavljen u NN 57/11 dana 25.05.2011 god., i ovaj koji je trenutačno na snazi objavljen u NN 33/12 dana 16.03.2012 god.,) .

Prema prijedlogu novog zakona predlaže se objedinjavanje četiri naknade sa socijalnom komponentom (produžene novčane naknade koja je do sada bila uređena Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, pomoći za uzdržavanje koja je bila uređena Zakonom o socijalnoj skrbi, te prava na opskrbninu koje su uređene Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata ) i to u jednu koja se zove zajamčena minimalna naknada i koje će smjeti iznositi najviše 2.900 kuna mjesečno za jedno kućanstvo.

Što se tiče konkretnih promjena koje sam zakon donosi u financijskom smislu, nešto veću naknadu dobivali bi samci i samohrani roditelji , dok bi najveća smanjenja mogla osjetiti ona kućanstva sa većim brojem članova jer se maksimalna naknada ograničava na iznos od 2900.00 kn mjesečno. Do sada su neka kućanstva od npr., 10-ak članova ostvarivala pomoć u iznosu i većem od 5000 kn . Manje naknade primati će i korisnici prava na opskrbninu od strane Ministarstva branitelja koji sad prelaze na ovaj način skrbi. Prema novom prijedlogu zakona bez prava na doplatak za pomoć i njegu i osobnu invalidninu mogle bi ostati one osobe koje imaju u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koriste za stanovanje, a koje bi istu mogle otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva , te oni koji imaju u vlasništvu poslovni prostor kojeg ne koriste za obavljanje registrirane djelatnosti.

Jedinstvena naknada ujedno znači i jedinstveni administrativni postupak koji bi se trebao provoditi u centrima za socijalnu skrb. Centri za socijalnu skrb koji su ionako već preopterećeni poslom i premalim brojem stručnih radnika obzirom na broj korisnika i broj zaprimljenih predmeta, a što je naročito primjetljivo u većim centrima, morali bi prema prijedlogu novog zakona privremeno preuzeti i dio poslova koje je do sada obavljao Hrvatski zavod za zapošljavanje i Ministarstvo branitelja.

U konkretnom slučaju osim već svojih postojećih samaca i obitelji korisnika prava na pomoć za uzdržavanje ( u većim gradovima je tako npr., više od 1000 takvih kućanstava u tretmanu a koji uključuje nekoliko tisuća osoba i to sa stalnom tendencijom rasta ) za koje je potrebno izvršiti obradu i reviziju prava, te tekućih priznavanja prava na pomoć za uzdržavanje i rješavanje zahtjeva na jednokratnu pomoć kojih je u pojedinim većim centrima i nekoliko stotina mjesečno, centri moraju preuzeti one korisnike koji su do sada bile pod nadležnošću HZZ-a, a koji ostvaruju pravo na produženu novčanu naknadu , kao i korisnike prava na opskrbninu koje su do sada bile u nadležnosti Ministarstva branitelja. Potrebno je naglasiti da u centrima već sada na predmetima priznavanju prava na pomoć za uzdržavanje i na njihovom kontroliranju , te rješavanju zahtjeva za jednokratne pomoći već radi premali broj osoba, kao i u ostalim odjelima u većim centrima.

Da bi se to obavilo od strane nadležnog Ministarstva socijalne politike i mladih nisu predložena niti predviđena nova zapošljavanja nego bi u centrima trebalo provesti preraspodjelu zaposlenika iz drugih odjela ( odjela za odrasle osobe, odjela skrbništva, odjela za djecu, mladež, obitelj, odjela za zaštitu invalidnih osoba ili odjela maloljetnih osoba s poremećajima u ponašanju ) u odjele novčanih pomoći , kako u kome centru i zavisno u kojem broju, ovisno o količini broja pristiglih predmeta po pojedinom centru.

U tom slučaju „povlačenje“ zaposlenika iz jednog odjela u drugi kao posljedicu bi vrlo lako moglo imati zastoj u radu, te utjecati na smanjenu kvalitetu i kvantitetu obavljanja tekućih poslova u onim odjelima iz kojih je konkretna osoba/osobe povučena/e, kao i nezadovoljstvo samih stranaka ili sudionika u sustavu s kojim zaposlenici centra svakodnevno surađuju
( lokalna samouprava, sudstvo, policija, zdravstvene ustanove itd.,).

Livio Dolgoš,
diplomirani socijalni radnik