Prof. Miroslav Tuđman na javnoj tribini u Pazinu
Sinoć je u punoj dvorani Državnog arhiva u Pazinu prof. dr. Miroslav Tuđman održao predavanje na temu Arhivi, arhivistika i informacijsko ratovanje. Dr. Franjo Tuđman i Istra.
Zanimljivost teme je bila utoliko veća što je predavač teorijski koncept aplicirao na konkretne primjere informacijskog ratovanja, koji je gotovo laboratorijski precizno ispitivan i primjenjivan tijekom sukoba i djelovanja međunarodnih mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj, osobito nakon 2000. godine, u procesu demontaže «tuđmanovog režima» i de-konstrukcije ključnih državno-suverenitetskih i identitetskih institucija.
Informacijsko ratovanje i de-konstrukcija Hrvatske
Kad je riječ o Hrvatskoj, kazao je predavač, u toj funkciji de-konstrukcije ponajviše su se angažirale pojedine udruge civilnog društva, poput HHO-a, zatim neki novonastali (Feral Tribune, Nacional, Radio 101, ..) ili već postojeći mediji, kao i brojni pojedinci koji su imali mogućnost nastupa i oblikovanja javnog mnijenja. Planski su se širile odabrane poruka i «informacije» o bogaćenju obitelji Tuđman, o milijardama iznesenog i pokradenog hrvatskog novca, o hrvatskim zločinima tijekom domovinskog rata, o hercegovačkom lobiju, o ustašoidnoj Hrvatskoj, itd. Taj je dugoročni projekt «skidanja HDZ-a s vlasti», te političkog i identitetskog preoblikovanja Hrvatske u regionalnom, a ne nacionalnom smjeru, bio poduprt velikim financijskim resursima, preko Otvorenog društva G. Soroša, o čemu postoje i dokumentirani zapisi, rekao je predavač.
Nakon uspješnog «skidanja HDZ-a» 2000. godine, proces de-konstrukcije se ostvaruje preko državne politike lijeve Račanove vlade s aktivnom potporom predsjednika S. Mesića, i zaključno traje do izbornog poraza lijeve Milanovićeve Kukuriku vlade. Ova sadašnja vlada je dobila na upravljanje jednu posve institucionalno i nacionalno urušenu državu, pa se postavlja nužna potreba određivanja novih hrvatskih nacionalnih i državnih ciljeva, rekao je M. Tuđman.
Neka pitanja uz odnos dr. F. Tuđmana prema Istri
Vezano uz odnos predsjednika Tuđmana prema Istri, predavač je naznačio dvije stvari, u kojima se raspoznaje njegova dobra namjera i prepoznavanje problema.
Osvrnuo se na predsjednikov nastup u Pazinu, 11. travnja 1990., i na posljedičnu političku manipulaciju i plansko medijsko krivotvorenje i zlouporabu njegovih izrečenih poruka.
Potom je prenio i nekoliko njegovih privatnih zabilježbi iz 80.-tih godina, tijekom obiteljskih boravka u Umagu, u kojima predsjednik Tuđman izražava brigu i negodovanje u svezi izostanka službene reakcije na veliku infiltraciju raznih slovenskih privatnih i društvenih interesa u Istru. Pri tomu ga je osobito smetalo i to, što se na hrvatskom tlu, gdje je službeni jezik bio hrvatsko-srpski, uglavnom za sva slovenska dobra postavljali nazivi, i druga pismena, na slovenskom jeziku. Nekako je već tada anticipirao slovenske težnje za «proširenjem».
U podužoj raspravi, prof. Tuđmanu je postavljeno više pitanja, među njima i ono, o istarskoj autonomiji ili samostalnosti. On smatra, i duboko vjeruje, da za to nema ni u samoj Istri odgovarajućeg društvenog potencijala, jer se gotovo 70% građana Istre smatra Hrvatima.
ipress.rtl.hr
6 komentara na “Prof. Miroslav Tuđman na javnoj tribini u Pazinu”
Komentiranje je onemogućeno.
Koji bullshit i gomila laži. Upravo ove i ovakve izjave predstavljaju informativni rat unutar Hrvatske, služi za prikrivanje kriminala i zlodjela iz novije povijesti Hrvatske. Za većinu izrečenih “krivih informacija” postoje i dokazi i svjedoci, a samo zaslijepljeni naivci mogu progutati ovo ispiranje mozga i iskrivljavanje povijesti.
Balada o dvije Ankice
Jedna Ankica danas veli da je njezin Francek tog 19. listopada 1998. rekao ovako: “Sirotu su iskoristili i sama će okajati svoj grijeh.” Druga Ankica na to kaže: “Odakle obitelji Tuđman hrabrost da me nazivaju sirotom?” I dodaje: “Ja se ne osjećam sirotom… A prije nego što su Tuđmanovi došli na vlast, nisam bila sirota ni u materijalnom smislu.”
Vratimo se 15 godina. Godine 1991. obitelj prve Ankice navikava se na život predsjedničke obitelji. Iste godine muž druge Ankice ostaje bez posla u Tiskari Zagreb. “Dobio je otkaz jer je prijavio kriminal u Tiskari Zagreb. Nitko nije reagirao”, kaže njegova Ankica.
Godine 1992. obitelj druge Ankice se navikava na život s dvoje djece i jednom plaćom. Iste godine muž prve Ankice, i dalje predsjednik Republike, pod upitnim moralnim okolnostima za male pare otkupljuje veliku kuću samo nekoliko sati prije nego je na snagu stupio zakon o zabrani takvih transakcija, što je mnoge Hrvate ohrabrilo da u idućim godinama i sami hodaju po rubu (moralnog) zakona.
Godine 1998. muž prve Ankice i dalje je predsjednik Republike, dok prva Ankica vodi zakladu “Za djecu Hrvatske”. Iste godine druga Ankica ostaje bez posla u Zagrebačkoj banci jer je Hrvatskoj obznanila da Tuđmanovi u imovinskoj kartici nisu prijavili šesteroznamenkasti devizni račun, što je mnogim Hrvatima omogućilo da shvate suštinu režima. Prva Ankica danas veli da oni nisu mislili ništa utajiti, nego da su krivi pokvareni savjetnici iz Alan Forda.
Živeći s dvoje djece i nula plaća, druga Ankica i njezin muž 2000. prodaju stan i prelaze u podstanare, dok prva Ankica ne prelazi u postanare, ali cijelu 1999. mora slušati kako joj nogometni navijači, isti oni koji su 1991. oružano slijedili njezina muža, na stadionima pjevaju: “Vrati pare, Ankice, za djecu Hrvatske”. Muž druge Ankice 2003. uspio je dobiti posao. U Hrvatskoj 2006. “zviždači” više ne prolaze kao Milan Levar, ali prolaze kao Ankica Lepej.
Nagradno pitanje: kojoj Ankici tiskaju memoare?
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20061201/kolumne03.asp
Kaže: “Nakon uspješnog «skidanja HDZ-a» 2000. godine, proces de-konstrukcije se ostvaruje preko državne politike lijeve Račanove vlade s aktivnom potporom predsjednika S. Mesića, i zaključno traje do izbornog poraza lijeve Milanovićeve Kukuriku vlade.”
– kao da HDZ nije vladao hrvatskom od 2003. do 2011. ?
Dakle, priča o dezinformacijskom ratovanju je priča o njemu samome i ovome skupu.
O genocidnim promjenama:
“S jedne strane one neizbježno produbljuju povijesne razdore, razjaruju međunacionalnu mržnju i potiču osvetničke porive, pa sa svime time pridonose održavanju međunarodne zategnutosti i izbijanju sve novih i novih sukoba. S druge strane, dovode do etničke homogenizacije pojedinih naroda, do većeg sklada nacionalnog sastava pučanstva i državnih granica pojedinih zemalja, pa to može imati pozitivne učinke na kretanja u budućnosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i potrese’
(Bespuća povijesne zbiljnosti, 1989. godina)
Pa se pitajte kako je došlo do rata…
Jedini predsjednik kojeg ste imali je bio Tuđman. I prije toga Tito. Sve drugo je smijurija. Haug
To su dva diktatora koje smo mi imali, a ti, koje si ti imao/la?