Reagiranje g. Nenada Cukona na članak Mae Issakson “Ne dirajte pazinske pse i mačke!”
Članak “Ne dirajte pazinske pse i mačke!” se nalazi ovdje.
Poštovana gđa. Mae Issakson !
Obraćam Vam se kao privatna osoba, a ne kao državni veterinarski inspektor Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, budući da kao službena osoba i djelatnik istog Ministarstva nisam ovlašten davati izjave u svezi bilo kojeg predmeta kojeg vodim.
Dakle, kao doktor veterinarske medicine, reći ću Vam nekoliko stvari, jer mislim da naprosto niste upućeni u činjenice, i donosite krive zaključke.
1. U svezi rješenja kojeg sam donio, i u kojem su naređene mjere za suzbijanje i sprečavanja širenja bjesnoće, uopće ne želim s Vama polemizirati , samo Vas mogu uputiti da pročitate Zakon o veterinarstvu i Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja, jer kada to napravite, onda ćete shvatiti da su mjere koje sam naredio , moja zakonska obveza posla kojega obavljam. Vi se u svojem kritičnom osvrtu bunite zapravo protiv hrvatskog zakonodavstva, a ne protiv moje osobnosti , i stoga se ne ljutim na Vas što zapravo ne znate izraziti svoje nezadovoljstvo. O tome, kakvo nam je zakonodavstvo i kakav nam je spomenuti Pravilnik ne namjeravam s Vama polemizirati, jer naprosto nemam vremena za to.
2. Što se tiče Vašeg poziva na oralnu vakcinaciju lisica, iz Vašeg teksta se vidi da niste upućeni u činjenicu da je u Istarskoj županiji provedena oralna vakcinacija lisica.
1991. godine je prvi put u Republici Hrvatskoj proveden program oralne vakcinacije lisica, i do jeseni 2000. godine ukupno je provedeno 11 kampanja u sklopu kojih je distribuirano više od 500.000 vakcinalnih mamaka .
S obzirom da sam i ja u tome sudjelovao kao veterinarski inspektor sa ostalim kolegama veterinarima, zajedno smo s lovcima iz Istre organizirali i postavili veliki broj vakcinalnih mamaka i po istarskim lovištima. Ne znam gdje ste Vi bili tada, ali ja sam vrlo ponosan na sve naše lovce koji su tada zdušno odradili volonterski svoj dio posla, i akcija je pokazala vrlo pozitivne rezultate. Možda se Vama lovci iz Vaših svjetonazora ne sviđaju iz nekih drugih razloga, ali niste korektni prema ljudima ocjenjujući ih paušalno.
Prema Planu kontrole bjesnoće u divljih životinja Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja , oralna vakcinacija lisica je predviđena na području cijele zemlje, sa sufinanciranjem iz predpristupnih fondova iz EU. O detaljima istog ste mogli čuti na tiskovnoj konferenciji koju je gospodin ministar održao dana 28. rujna , kada se u svijetu obilježava dan borbe protiv bjesnoće.
3. U svom kritičnom tekstu napadate i kritizirate lokalnu samoupravu. Mislim da niti tu niste korektni, jer gledate na problem parcijalno, i po mom uvjerenju paušalno. Vjerojatno onda niste upoznati s činjenicom da je problem skloništa za životinje problem cijele Istre, a koliko sam upoznat i na području cijele Hrvatske to pitanje nije riješeno, i skloništa za životinje ima jako malo. Prije 7 godina osobno sam radio na tome da Grad Pula osigura sklonište za životinje, i u tome sam djelomično i uspio jer je tada uređeno jedno takvo, skromno ali tada u to vrijeme jedino u Istri. To je proces koji traje i ne rješava se preko noći, a ljudima je danas zaista teško objasniti da se napuštenog psa treba financirati 60 dana u skloništu do udomljavanja, kada istovremeno ljudi gladuju i treba im svaka pomoć lokalne samouprave. Podsjetiti ću Vas da neka privatna skloništa za jednog psa naplaćuju dnevno držanje za samo jednog psa 60 kuna, a da neke lokalne samouprave pomažu mjesečno umirovljenike sa 100 kuna. Ali ako Vas baš zanima, u dogovoru sa pročelnikom za poljoprivredu Istarske županije radim na tome da se i u Pazinu uredi jedno sklonište za životinje. Postoji inicijativa i da to bude i županijsko sklonište, ako se nađe modalitet financiranja. Osobno mi je drago da pročelnik rado prihvaća takve prijedloge, a pohvaljujem i gradonačelnika Pazina koji je izrazio spremnost za razgovor i provedbu prijedloga.
4. U Vašoj kritici usmjerenoj prema mojoj savjesnosti, etici i profesiji veterinara , a posebno u odnosu na dobrobit životinja, reći ću Vam par podataka o sebi:
– osobno sam inicirao i osnovao Odjel za zaštitu životinja pri Hrvatskom veterinarskom društvu , te bio nekoliko godina njezin predsjednik ; Hrvatsko veterinarsko društvo Vam je, znate, jedna od asocijacija svih veterinara Hrvatske;
– osobno sam izradio nacrt prijedloga Pravilnika o mikročipiranju pasa , koji je kasnije usvojen uz male modifikacije, a koji je jedan od temelja dobrobiti pasa
– osobno sam sudjelovao u spašavanju 2 najljepše divlje životinje u Istri , Sonya i Lanke (slonova) na Brijunima , koje su htjeli odvesti u njemački cirkus, ali im to nije uspjelo;
– osobno sam osnovao Udrugu za zaštitu životinja «Snoopy» u Puli , bio njezin prvi predsjednik , i danas mogu reći da je to jedina aktivna udruga takvog tipa u Istri , koja vrlo uspješno radi;
– i konačno, svakodnevno radim u svojoj profesiji veterinara na dobrobit životinja, a o o tome može svjedočiti Europska veterinarska inspekcija , koja je već u 5 navrata kontrolirala i vršila inspekcijske nadzore farmi i objekata na području Pazina , te su izrazili zadovoljstvo stanjem u našim objektima; u tom smislu sam ponosan i na sve subjekte i ljude u Pazinu, koji velikom brzinom napreduju u usklađivanju sa europskim zakonodavstvom.
5. O samoj bjesnoći, opakoj bolesti , koja zahvaća populaciju lisica , teško je pričati na način kako Vi poimate životinje. Jeste li , gospođo Mae , ikada vidjeli i razgovarali sa čovjekom kojega je ugrizao bijesan pas ? Ja jesam. Možete li zamisliti kako se osjeća takav čovjek u trenucima spoznaje da ga je ugrizao kućni ljubimac koji je obolio od bjesnoće? Ne znam da li možete. Ali ja Vam tvrdim, nikakva ljubav prema životinjama ne može biti veća od ljubavi prema čovjeku, i moja je profesionalna dužnost i etika veterinara da se brinem prije svega o čovjeku, a tek onda prema životinjama. I učiniti ću sve u mojim mogućnostima da zaštitim ljude od bjesnoće. Pa makar i po cijenu života životinja, što je najgora opcija.
6. A sad , da ja postavim i Vama par prijedloga, budući da Vas nikada nisam upoznao, a još manje dobio dopis od Vas u svezi bilo čega.
Jeste li spremni osnovati Udrugu za zaštitu životinja u Pazinu ? Jeste li spremni raditi na udomljavanju kućnih ljubimaca volonterski u Pazinu ? Jeste li spremni urediti sklonište za životinje u Pazinu , kao što su to napravile mnoge druge Udruge u Hrvatskoj ? Pogledajte primjere u Puli, Osijeku, Zagrebu itd.
Ili se Vaša ljubav prema životinjama svodi na kritiku i netoleranciju ?
Lijepi pozdrav !
Nenad Cukon
Pazin, 25. ožujka 2010.
4 komentara na “Reagiranje g. Nenada Cukona na članak Mae Issakson “Ne dirajte pazinske pse i mačke!””
Komentiranje je onemogućeno.
To se zove bit brz, 25.03. inspektor piše odgovor i pita Mae da li će osnovat udrugu, a 26.03. članak kako je ona osnovala udrugu. I to bez da komuniciraju direktno nego preko ipazina!!! a kakav bi tek rezultat bio da su se našli i popričali uživo. Nestalo bi bjesnoće u sekundi! a pogotovo bijesnih reagiranja. Ljudi počnite se dogovarat!
Hm, i meni je zao sto se osobno ne poznamo, bila sam pred vratima vase kancelarije vise puta ali nije vas bilo, no trudit cu se i dalje.
1. Nisam “napala i kritizirala” lokalnu samoupravu, nego sam vam poslala prijedloge i komentare o vasem radu. Lijepo sam naglasila da ne umanjujem vase znanje i rad na drugim podrucjima, no da ste na slucaju bjesnoce zakazali. To vam potvrdjuje i cinjenica da bjesoca hara Pazinstinom – da se nesto na tome uradilo na vrijeme moglo se izbjeci.
2. Kad vam opet dodje ta Europska veterinarska inspekcija mogu vam predloziti nekoliko objekata koje biste obavezno trebali posjetiti! Ne one reprezentativne nego one koje trebaju inspekciju. Stale sa izgladnjelim konjima, lovce sa desetak pasa kojima rebra strse ispod koze, necijepljenih naravno itd. Znam da ne stignete biti svuda, ali znam par slucajeva na podrucju Pazina za koje sam uvjerena da su vam poznati vec godinama.
3. Opet ponavljam – moj razlog ovih komentara nije samo pitanje zivotinja nego i ljudi. Osobno se panicno bojim bjesnoce i zbog mene i zbog meni dragih ljudi i svih drugih ljudi i zivotinja. Umorna sam od tih optuzivanja da cim se podigne glas za prava zivotinja odmah se to tumaci kao nebriga za ljude. Nisam psihopat i ne mislim da je zivot jedne lisice vazniji od ljudskog zivota, ali smatram da i jedan i drugi imaju prava pa treba probati sve druge opcije prije nego se hvaca puske.
4. Tek sam dva mjeseca u Pazinu, udrugu za zastitu zivotinja vec sam osnovala, privremeno skloniste vec se uredjuje a iskreno se nadam i vasoj pomoci u sredjivanju trajnog sklonista. Radim volonterski i za zivotinje i za ljude vec dvadeset godina. Na zalost kad ja cistim kakice i lijecim tudje ostavljene zivotinje na svoj trosak, nema nikakve komisije da to vidi, no jednako sam na to ponosna kao i vi, ne radim to za diplomu nego za vlastito zadovoljstvo.
5. Kad ste mi ovako lijepo odgovorili preko novina, onda se nadam i opsirnom sluzbenom odgovoru na dopis Povjerenstvu za suzbijanje bjesnoce kojeg ste i vi clan, zamolila sam za pismeni odgovor. Mislim da ste trebao prioritirati sluzbeni dopis prije privatnog.
6. Ono sto nazivate kritiziranjem i napadanjem, samo je obicna gradjanska inicijativa i potreba za sudjelovajem u demokratskim procesima, ako vam to smeta, onda to govori vise o vama nego o meni. Ni kao visi veterinarski inspektor nemate monopol na nasu prirodu a jos manje na zivotinje pa biste zapravo trebao biti zadovoljan sto gradjani zele ucestvovati, umjesto sto vam to smeta.
Lijep pozdrav i vama!
Mae Isaksson
Nisan lovac i nebi to mogo nikad radit ali čini mi se da se “lovci” u današnje vrijeme više okupljaju čisto radi druženja i pijančevanja nego da rade ono što bi trebali a to je odstrel i kontrola populacije divljih životinja. U nekim područjima u istri i to ( u blizini Pazina) poljoprivrednicima je teško bilo šta posadit bez da im krda divljih svinja ne unište posjede (gologorica., grdo selo , kras) valjda lovci više vole ravnije terene a ne one teško pristupačne. Tako da sada ima divljih svinja previše. Zbog širenja šumskog pojasa ( zbog ne ispaše livada) područje- teritorij medvjeda se proširio., i ne bih se čudio da se ponovo iduće godine približe kućama na brestovici. Ja sam za to da lovci rade ono šta bi trebali ali nažalost ovdje u istri to ne rade.
g Cukon mislim da Poštovana gđa. Mae Issakson nije prva koja ima problema sa Vama..a izgleda ni zadnja.
pa bi molio da se Vi malo zapitate u čemu je problem.