Reakcija čitatelja Glasa Istre na aferu s riječkim kardiokirurgom dr. Šimićem

no096448.jpgPoštovani,
Zovem se Anton Šuran, imam 82 godine i živim u Pazinu. Iako se nikad nisam susreo s dr. Ognjenom Šimićem imam potrebu napisati ovu reakciju.

Ovim riječima započinje pismo koje je  novinaru-suradniku Glasa Istre Antonu Finderleu uručio stariji čitatelj iz Pazina s molbom da ga proslijedi Glasu Istre i Novom listu. Za čitatelje koji nisu upoznati s temom prenosimo posljednji članak iz Glasa Istre, a u nastavku možete pročitati pismo čitatelja u cijelosti.

ŠIMIĆ SKRIVAO LISTE ČEKANJA
NASTAVLJENO SUĐENJE RIJEČKOM KARDIOKIRURGU DR. OGNJENU ŠIMIĆU ZBOG PRIMANJA MITA

Jučerašnji dan suđenja dr. Ognjenu Šimiću, optuženom za 18 slučajeva mita i pranje novca, nastavljen je iskazima osam svjedoka liječnika i osoblja riječkog KBC-a koji su pričali o radu na Šimićevu odjelu. Skoro svi su čuli za priče o primanju novca, ali uglavnom u kuloarima i bez izravnih saznanja. Dr. Šimić je kroz svoja pitanja nastojao pobiti optužbe i dokazati da mu je afera namještena. Tvrdi da nije bilo nikakva novca ni protežiranja pojedinih pacijenata, već je išlo redom koji je odlučivala medicina i trenutne mogućnosti. Poriče da su liste čekanja skrivane i slično.
Dr. Nenad Srdoč, anesteziolog koji je sudjelovao u četiristotinjak operacija, kaže da nije u sukobu sa Šimićem, ali o njemu nije imao baš najbolje mišljenje, zbog niza negativnih priča, ali i zato što se previše hvalio. Jednom su se verbalno sukobili nakon što je Šimić veličao svoj doprinos ratu i stvaranju Hrvatske. Svjedok je dragovoljac, ranjen na fronti, pa mu je zbog tih priča prekipjelo i žestoko je prigovorio Šimiću. Pitao ga je »što se busa u prsa kad je mlatio pare u Njemačkoj dok su oni ginuli na borbenoj liniji, a došao je kad je sve svršilo pa skuplja vrhnje«.

Crv sumnje

Svjedok kaže da je to bio jedan verbalni nesporazum i ništa više, prema doktoru je objektivan, bez obzira na te nesporazume. Više su ga razljutile brojne priče u kojim se pričalo da Šimić prima novac. Posebno kad su ga neki poznanici pitali koliko Šimiću treba platiti. Jednom je za vrijeme dežurstva prolazeći hodnikom na kardiokirurgiji čuo priču pacijenta koji je govorio da je »za ekipu« dao pet ili šest tisuća maraka. Valjda je mislio na operacijsku ekipu, rekao je doktor koji je i sam bio dio tog tima. Vrijeđalo ga je što ljaga pada na sve.
– Bilo mi je strašno jer Šimiću nitko nije ništa mogao. Ljutilo me što će tako do mirovine i nitko ga ne smije dirati, rekao je svjedok, ali odmah i dodao da on za te priče, na žalost, nikad nije imao ni jedan dokaz niti je znao da je netko dao određenu sumu novca.
– Bez dokaza je teško biti siguran, ali u mene se uvukao crv sumnje, rekao je svjedok. Njegovi poznanici koji su ga pitali za »tarifu« nisu dali novac. Posve drugo pitanje je stručnost dr. Šimića, ali i cijelog tima i tog dijela bolnice koji je po njemu bio broj 1 u Hrvatskoj i to ne samo zbog Šimića već i vrsnih kardiologa anesteziologa i ostalog vrlo sposobnog osoblja. Ovaj svjedok više ne radi u KBC-u, sada je u bolnici u Lovranu.

Pričalo se i za druge liječnike

Mlađi Šimićev kolega dr. Josip Španjol pričao je da je s optuženim doktorom sudjelovao u dvadesetak operacija, a od nekih kolega je čuo da se priča o Šimićevu primanju novca. Sutkinja Ika Šarić je inzistirala da opiše kad je to čuo i od koga. Nakon više postavljenih podpitanja i inzistiranja rekao je da su to bili neformalni krugovi i opuštene atmosfere, spominjalo se par tisuća eura, no nitko nije vidio da se daje novac. Rekao je da su bez dokaza to ipak samo priče, da se tako pričalo i za druge. Nakon toga je sutkinja još više inzistirala da kaže tko se spominjao. Na kraju je, pritiješnjen brojnim pitanjima, procijedio da su se recimo spominjala imena doktora Kirina, doktora Eškinje, ali i doktora Jelića iz Zagreba.
Jučer je svjedočio i doktor Igor Medved, prvi pomoćnik dr. Šimića, koji je jedno vrijeme nakon Šimićeva uhićenja i vodio kliniku. Kaže da mu nitko nije rekao da Šimić prima novac. Liste čekanja za operacije vodio je sam Šimić, glavnu listu oni nisu nikad vidjeli. Njima je doktor redovno pokazivao samo one koji su na redu za operacije u tom tjednu. Pacijenti su se javljali dr. Šimiću u njegovu sobu, a ta je soba inače uvijek bila zaključana. Svjedok je u toj sobi bio više puta, ali nikad sam. Opisujući dr. Šimića, rekao je da je bio strog šef, imali su nekih stručnih razmimoilaženja, ali ne i sukoba.
Oko lista čekanja pacijenata lome se važna pitanja ovog postupka, pa su zato i mnogo spominjane jer tužitelji tvrde da ih je Šimić sam vodio praktički skrivao te je tako ljude koji su mu davali novac mogao ubacivati preko reda. Kroz svoja pitanja Šimić je objašnjavao da su postajale prijavnice za operacije, da su bile svima dostupne i da je temeljem toga svatko od liječnika mogao napraviti listu. Dr. Medved je na pitanje svog nekadašnjeg šefa rekao da je postotak smrtnosti danas za oko 1,5 posto veći nego dok je Šimić bio šef, ali je dodao da su sada u pitanju teži pacijenti. Na pitanje Šimićevih advokata Medved je odgovorio da mu ni Šimić ni itko drugi nikad nije nudio da sudjeluje u podjeli nekog novca. Ovo pitanje Šimićevi odvjetnici su postavili većini glavnih liječnika kako bi pokušali dokazati da su netočne jučerašnje optužbe dr. Župana koji je rekao da mu je Šimić nudio podjelu novca od pacijenata.

Što ću ja, nemam novca za operaciju

Vrlo sličan je bio i iskaz dr. Miljenka Kovačevića, koji je do 2004. radio na kardiokirurgiji i uz dr. Medveda bio drugi glavni Šimićev pomoćnik. Nije čuo da Šimić prima novac, liste čekanja nije vidio jer ih je vodio šef. Uz mali osmijeh Šimića je opisao kao autoritarnog šefa.
Svjedočila je i glavna sestra tog odjela Marinka Vlah. Ni ona nije vidjela glavne liste čekanja jer ih je vodio dr. Šimić. Čula je priče o primanju novca, sjeća se jedne žene s Lošinja čiji je muž završio u bolnici, a ona je sva uplakana došla sestri i pitala: »Što ću ja, nemam novca za operaciju«. Ženi je objašnjavala da je osigurana i da joj ne treba novac. Nakon što se vratila s godišnjeg odmora, neke kolege su joj pričale da je dolazila jedna kolegica iz bolnice i pitala kad Šimić radi i koliko mu novca treba dati za operaciju.
Nakon glavne sestre, jučer je svjedočila Ana Zečković, za koju se ispostavilo da je upravo ona ta kolegica s urologije koja se raspitivala. Potvrdila je da je prijateljica Ljerke Krajnović, na čiju je molbu provjeravala radi li Šimić, ali kaže da nije pitala koliko novca uzima za operacije. Tvrdi da je prijateljicu odgovarala da daje novac, ali je ona nakon pogoršanja očeva zdravlja u očaju odlučila učiniti sve samo da ga spasi. Čula je za priče o uzimanju novca i to ne samo za dr. Šimića, a kaže da su u konačnici to za njega pričale i njegove kolege. No, ogradila se da su to ipak samo priče za koje ona nema dokaza.

Pismo čitatelja:

Poštovani,
Zovem se Anton Šuran, imam 82 godine i živim u Pazinu. Iako se nikad nisam susreo s dr. Ognjenom Šimićem imam potrebu napisati ovu reakciju. Pošto navodna afera uz svoj „crescendo“ vodi i prema epilogu, potrebno je da se uz naše razmišljanje podsjetimo dr. Ognjena Šimića, kardiokirurga zaposlenog u KBC Rijeka. Dakako, u lisicama kojeg su nam mediji često predstavljali i još uvijek predstavljaju, kao jednog od trenutno vodećih liječnika korupcionaša.

Koliko ima dima, a koliko vatre ostavljam da utvrde istražitelji. O toj vatri, svejedno da li je tinjajuća ili rasplamsana, polaze moja razmišljanja. Naime, moje je uvjerenje da (ne)djela koja se pripisuju dr. Šimiću nemaju obilježja mita i korupcije jer je dobrovoljna gratifikacija i cijena za dobivanje ekskluziviteta nad operaterom utemeljena na zahvalnosti i na rezervaciji usluge jednog renomiranog kardiokirurga koji je ulijevao veliko povjerenje u sretan ishod određenog operativnog zahvata, a što se je u praksi i potvrđivalo.

Može se i naglasiti da su ti kupci ekskluzivnosti, posebni pacijenti – ovisnici koji trebaju jednu psihofizičku garanciju za svoje smirenje u tim teškim predoperativnim trenucima. Takvog pacijenta koji je odlučio dati svoju novčanu ili drugu materijalnu naknadu, ne bi bilo uputno niti moguće odvratiti od nauma, jer u takvom pacijentu nastaju i zahvalno – pozitivne, ali ako je odbijen u svojoj namjeri i krajnje negativne psihofizičke promjene koje su presudile za ishod operativnog zahvata. Odbiti takvog pacijenta značilo bi bitno utjecati i otežati rad kirurga i stanje pacijenta. Dakako, da većina pacijenata ne treba takve posebnosti, oni vjeruju medicini, vjeruju liječnicima i relativno mirno čekaju i dočekuju vrijeme za operaciju. Iz te široke lepeze različitosti kao karakteristične možemo izdvojiti i pacijente koji na svoj način vrednuju dobivenu uslugu i zaključuju da su naši liječnici u znatno lošijem ekonomskom položaju, kao i u lošijim uvjetima rada od liječnika u razvijenim i bogatijim sredinama pa žele sa jednom primjerenom rekompenzacijom izravnati taj disparitet. Ako to ne učine osjećaju se nelagodno kao svojevrsni nepošteni pacijenti. Druga je stvar „mito i korupcija“ koja načelno nema svoje pokriće u radu, već u jednom potpisu, u jednom lobiranju ili još manje u jednom migu oka, kada osoba ništa ne ulaže, a mnogo dobiva, što je neuporedivo s ulogom jednog kirurga koji se mora maksimalno i stručno angažirati.

Opravdavam takvo darivanje i izdatke za rezervacije koje imaju svoj ekvivalent u radu, pogotovo, visokostručnom radu.
Takvi pojedinci (primatelji) na taj način opravdano valoriziraju svoj rad, talent i hrabrost, što je u određenim uvjetima pravo i obveza prema sebi i obitelji. Kreativnost i sposobnost se brzo, a ponekad i naglo istroše i u najboljem slučaju u zasluženu mirovinu će ići s tri do četiri tisuće kuna. Stoga smatram da je insistiranje na protuzakoniti rad i neetičko ponašanje dr. Šimića pretjerano pogotovo u to „novo doba“ kada je svatko odgovoran za svoje zdravlje, cenzus i sreću. Ako pak treba, iz društvenog aspekta nekako pak sankcionirati taj njegov rad – to mogu učiniti, ako smatra za shodno njegov poslodavac i to, ako mu je učinjena šteta.
Dakako, to mogu i svi njegovi pacijenti zajedno ako nisu zadovoljni s njegovim radom. Dobro bi bilo da u takvim slučajevima budemo praktični, produktivni i efikasni na način da slučaj postane izvor određenih prihoda (poreza, sudioništva i drugo) tako da sačuvajući integritet čovjeka koji voli i zna raditi, postaje izvor kontinuiranih prihoda poslodavca i države. To sankcioniranje ne bi spadalo u nadležnost krim policije i sudstva jer to onda liči na demagogiju, a ne na pravdu, jer mito i korupcija su drugačije i drugdje. Inače, pacijenti s uvrlo zadovoljni, kaže anonimna anketa – zadovoljni su i oni koji su darivali i oni koji to nisu – što treba više!?

Kuloarske, medijske i sve druge spekulacije i o iznosu dobivenog novca i drugih materijalnih vrijednosti, koje se procjenjuju na 300.000 eura ne impresioniraju. Ako povučemo neke paralele, takav stručnjak pod određenim okolnostima, zaslužio bi višestruko, pogotovo, pri kraju svoje karijere. Vjerujem da je dr. Šimić svojom produktivnošću premašio normative struke, a svojom stručnošću uzdigao renome KBC Rijeka.

Eskulap i Hipokrat mogu biti zadovoljni jer zadovoljni i pacijenti, a za pretpostaviti je da će to biti i ubuduće. Ako se osvrnemo unaokolo, ni elementi legaliziranih djelatnosti većine usluga ne pružaju nikakvo olakšanje. Dapače, visoke cijene pritišću nas sa svih strana; slobodno tržište svih vrsta usluga, advokati, menađeri, predsjednici, direktori, savjetnici političari, državna uprava, bilježnici, profesionalci, mešetari itd. enormno i neproporcionalno opterećuju standard građana. Liječnička je profesija u ime socijalne države van takva kretanja – pod strogom kontrolom i u jednom stalnom donatorskom odnosu.

Privatno zdravstvo u razvoju je i ne pruža dovoljnu garanciju, pogotovo, u složenim garancijama. Do donošenja potrebne regulative osjeća se potreba za tolerantnošću. U tim iznimnim odnosima pacijent – liječnik prisutna je jedna svojevrsna zakonitost ekvivalentnosti koja anulira bilo čije prednosti i kvalifikacije. Darivanje je svojevoljno i u tim specifičnim sami pacijenti to čine individualno (provokacije isključene). Prema svojem kulturnom, socijalnom, civilizacijskom i uljudbenom standardu određuju način i visinu svoje opredmećene zahvalnosti. Prema mojem opažanju praktična pojavnost opisanih ponašanja pacijenata su više iznimke i želje nego pravilo ponašanja i ne predstavljaju neko alarmantno društveno kretanje koje ruši principe rada zdravstva već ih u određenom djelokrugu vrednuje i oživljava. To je inicijativa koja će u određenoj mjeri uvijek postojati kao dopuna, korektivi prilagodba, pogotovo u uvjetima jedne pasivne i dezorijentirane zdravstvene djelatnosti i vrlo raširene hipohondrije pacijenata. U takvim uvjetima prihvatljivo je to uobičajeno honoriranje jer nas upućuje da je ta suplementarnost pozitivan element koji je i u raspravljenom predmetu dr. Šimića u riječkom KBC – u povećana produktivnost i kvaliteta rada.

Ta elementarna i pozitivna vrijednost koja je prisutna u „svemu zemaljskom“ bazirana je na jednom prirodnom i logičnom reciprocitetu, ali zbog svoje nelegalnosti većinom ostaje zapretena i nepoznata jer nije aktivirana. Zbog toga jedva ostajemo u prosjecima, što nije loše, ali je nedovoljno i nepravedno. Pored svega u slučaj dr. Šimića, pretjerano smo revni i kod navodnog pranja novca u raznim bankarskim institucijama, ia ako je to normalni i uobičajeni način da, donekle, osiguramo vlastitu imovinu.

Uz blaže ograničavanje podržavam i apsolviram sve osobe koje su se našle i koje će se naći u ovom uvjetno kontroverznom poimanju liječničkog i pacijentovog ponašanja. Ako će mito i korupciju i dalje predstavljati (što ima i naznaka) čokoladica od 100 (stotinu) grama nećemo daleko stići – naše će zdravstvo ostati bez kadrova ili s anesteziranim i teroriziranim kadrovima. Zdravstveni kadar u pojedinim specijalnostima zaslužuje poseban tretman i svakodnevno priznanje i zahvalnost. Amerikanci cijene pulske liječnike, navodi Glas istre i Metro Express što kod liječnika izaziva divljenje Amerikanaca. Taj kvalitativan suplementaran atribut, ta kvintesencija jedne profesije nama ostaje pretežno nepoznata i selektivna kategorija, ali ipak i cilj kojeg treba dostići putem jasnih poruka, modela, kao i pravilnim vrednovanjem naših visokostručnih zdravstvenih profesionalaca.

Srdačan pozdrav,
Anton Šuran

16 komentara na “Reakcija čitatelja Glasa Istre na aferu s riječkim kardiokirurgom dr. Šimićem”

  1. centar napisao:

    Pismo Antona Šurana je jako naporno za čitat. A Šimiću želim doživotan zatvor, graditi vlasititu sreću na tuđoj nesreći i ucjenama životima- ma sramota!!!

  2. Sportaš napisao:

    nemoreš tako reć tip je ipak bi najbolji u državi…ni uredu da je prima pare tako šakom i kapom i to je ono ča g.Šuran dobro ne tvrdi….prije operacije ako je takva situacija nema ki ča davat kemu pare jer je obveza liječnika da pomogne ozdravljenju pacijenta…a poslije operacije za zahvalnost pacijent more dat ča će i ča ima i to nebin smatra kao korupcija već kao nagrada i zahvalnost!

  3. Martiny napisao:

    Poštovanje gospodinu Šuranu na tako opširnom pismu i iznijetom mišljenju ali uopće se ne slažem s njim. jasno mi je da je plaća koju taj liječnik dobiva mala i nedostatna za njgovo obrazovanje i sposobnosti, ali zar nije i cijeloj hrvatskoj tako (izuzev pojedincima koji su se obogatili upravo na način kao i dr. Šimić – mitom i sl.)!
    i ne vjerujem da bi ljudi davali tolike novce za nagradu. hvala za spašeni život ali zato je položio hipokratovu zakletvu i zato na koncu valjda i radi ( pardon, trebao bi raditi) taj posao! a mi koji pošteno i krvnički zarađujemo svoju plaću nadati ćemo se da nam liječničke usluge bez obzira na sve neće puno trebati!
    Lijepi pozdrav!

  4. Anonimno napisao:

    na kraju krajeva, ako i nećemo o moralu o takvim slučajevima on je ugovorom obvezan pružit tu uslugu.

  5. Anonimno napisao:

    I ja prepuštam istražiteljima da utvrde «Koliko ima dima, a koliko vatre» u slučaju doktora Šimića. Ono što se meni mota po glavi, sada kad sam pročitala ovo pismo, kao i kad čujem za «zahvaljivanje» doktorima je slijedeće: Doktori su ljudi koji rade svoj posao za koji su plaćeni! Kao što i krojač radi svoj posao za koji je plaćen, te kao što pekar radi svoj posao za koji je plaćen. Stvar je u tome, da smo u slučaju kad smo bolesni, a posebno kada nam život ovisi o operaciji, posebno ranjivi. Iskorištavanje nečije ranjivosti ne mogu podržati. Naviru mi suze na oči, te u meni počinje kipjeti bijes, kad čujem priču o tome kako neka umirovljenica svojih 100eur kojih je držala ispod madraca za «crne dane» ili za unuke, stavlja u plavu kuvertu jer je «normalno» da se doktoru «zahvali» za to što je učinio svoj posao. Ako «zahvaljujemo» doktorima što obavljaju svoj posao za koji su plaćeni, pitam se trebamo li se «zahvaljivati» krojaču koji je zaslužan za to da mi ne hodamo goli po ulici, ili trebamo li se «zahvaljivati» pekaru koji je zaslužan da nismo gladni.
    Plaćanje operacija neću ovdje ni spominjati, jer je to toliko degutantno i ne znam kako se osoba koja taj novac primi može pogledati u ogledalo. Vjerojatno ni ne može, jer postoji opasnost da bi je pogled na samog sebe osvijestio o tome da iskorištava čovjeka u njegovim najtežim trenucima.
    Za razliku od gospodina koji je napisao ovo pismo, ja NE odobravam «takvo darivanje i izdatke za rezervacije koje imaju svoj ekvivalent u radu, pogotovo, visokostručnom radu». Jasno mi je da je mojoj baki čudno kad čuje da neki doktor nije htio primiti novac nakon što je nekog uspješno operirao, ali mi je jako žao što i većina nas mladih smatra da se podrazumijeva «takvo darivanje i izdaci za rezervacije koje imaju svoj ekvivalent u radu, pogotovo, visokostručnom radu». Možda ćemo početi drugačije razmišljati ako jednom mjesečno bacimo pogled na potvrdu o plaći na kojoj lijepo crno na bijelom piše koliko svaki mjesec izdvajamo za zdravstevno osiguranje.
    Jako se bojim toga da bi se i meni kao i svima mogla desiti situacija da ću trebati operaciju koju si neću moći «priuštiti» i da će u tom slučaju moj život ovisiti o nekoliko tisuća eura koje ću uspjeti ili neću uspjeti nabaviti. Žao mi je doktora koji savjesno obavljaju svoj posao, jer se i njih često trpa u isti koš s ostalima koji ne zaslužuju spašavati tuđe živote.
    Na kraju, predlažem osobama koje žele zahvaliti doktorima za ono što su učinili za njih, da im zahvale RIJEČIMA ili PISMOM. To je najiskrenija zahvala i sigurna sam da će časnim doktorima ovaj oblik zahvale biti najdraži.

    1. Anonimno napisao:

      Mislim da je razmišljanje gospodina na krivim temeljima i ja se apsolutno ne slažem s njim. Mito u liječništvu treba uništit. Ali ne bih puno o tome jer mislim da je to jasno.
      Zbog godina odajem priznanje na uloženom trudu za tekst i promišljanje

  6. ruzica napisao:

    Primanje ali i davanje darova je kazneno dijelo. Dr. Simića zadržati u zatvoru do
    smrti.Ako je bio stvarno dobar liječnik, čudi me da nije ostao u inostranstvu.
    Tu je došao za malu plaću a veliki mito. Tamo bi mu eventualno velika plaća
    donijela i veliki porez..
    Apeliram na pacijente, da ne daju novac doktorima, da se više konzultiraju kod
    svojih liječnika opće prakse, a na kraju lječenja mogu i dati kavu i čokoladu osoblju.
    Što ja dobivam na poslu od stranaka? Ništa , ali sam jako sretna kad mogu nešto učiniti za njih, a to što ja imam nisku plaću sigurno nije kriva ona stranka
    koja mi se je obratila.

  7. Anonimno napisao:

    Gospodin Šuran je na krivom putu totalno! Nažalost!

  8. Anonimno napisao:

    dr. Šimić još nije ni osuđen,ali očito naši mediji uspješno uspijevaju uvijek okriviti (skupa s nacijom) čovjeka kojemu se sudi, a trebali bi znat da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže.
    Ja nisam za mito i korupciju,ali mislim da se kod nas točno i ne zna koje su granice,šta je poklon,a šta mito..a cijeli ovaj slučaj malo i smrdi na namještaljku s nekog višeg nivoa kako bi se pokazalo da se u Hrvatskoj iskorjenjuje mito i korupcija buahaha i eto ti žrtvenog janjeta, Možda i nije tako,ali zašto je uvijek samo jedan jedini slučaj u centru pažnje, ako se već radi o suzbijanju rečenog gdje su ostali? U cijeloj nam lijepoj našoj samo jedan slučaj?
    I još ona usporedba gore pekara i doktora…kruh moreš speć i sam,ali operirat—–totalno glupa usporedba.

  9. Anonimno napisao:

    “Na kraju, predlažem osobama koje žele zahvaliti doktorima za ono što su učinili za njih, da im zahvale RIJEČIMA ili PISMOM. To je najiskrenija zahvala i sigurna sam da će časnim doktorima ovaj oblik zahvale biti najdraži.”
    Ovo bi valjda svima trebalo prvo past na pamet, a tužno je kako ljudima padne na pamet da posuđuju novac i zadužuju se kako bi ga u plavoj kuvertici dali “divnom, časnom, dragom doktoru koji im je pomogao”. Pa dajmo onda ukinimo zdravstveno, pa lijepo ko nekad, ko ima novaca nek zove doktora da mu dođe doma malo pustit krv kad mu je loše, a ko nema, pomolimo se za njega. Ah, da, ni to ne možemo, jer bi popu trebalo platit za to…

  10. Anonimno napisao:

    sramota je da naši doktori (koji između ostalog ) spašavaju ljudima živote imaju plaću ko bauštelci wtf????

  11. marijuca napisao:

    da, ali zato nisu krivi pacijenti. sramota je da pacijent mora posudivat solde da potplati osobu kojoj je posao spasavat ljude.

  12. Anonimno napisao:

    slažen se,ali ima puuuno pacijenata koji “potplaćuju” sve žive a ne samo doktore koji bi in ipak mogli spasit život

  13. Anonimno napisao:

    E pa sve to treba razotkrit i o tome bi trebali pričat, a ne da se brani takav stav

  14. studentica napisao:

    ako je taj novac samo psihofizička garancija za smirenje, neka ga onda vrati jadnim ljudima na kraju operacije…

    “Takvog pacijenta koji je odlučio dati svoju novčanu ili drugu materijalnu naknadu, ne bi bilo uputno niti moguće odvratiti od nauma, jer u takvom pacijentu nastaju i zahvalno – pozitivne, ali ako je odbijen u svojoj namjeri i krajnje negativne psihofizičke promjene koje su presudile za ishod operativnog zahvata.”
    – postoje drugi načini smirivanja pacjenata od njihova straha pred operacijom, npr. jedan iskreni ohrabrujući razgovor!

    “Ako će mito i korupciju i dalje predstavljati (što ima i naznaka) čokoladica od 100 (stotinu) grama nećemo daleko stići ”
    čokolada, kava, domaće vino, rakija,… nisu mito,… NOVAC – je mito!

  15. Anonimno napisao:

    koja je razlika da daš 3 litre rakije ili 100kn??
    I još nešto,znači konobar u finom restoranu dobije ogromnu manču,ali zbog svog “morala” i “poštenja” treba to odbit? Nagrada za rad,zhvalnost u tom smislu je jedno (dobar ručak-spašen život ;usporedbe radi), a mito je drugo.

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2022.