Registracija sportskog društva Pazin
Rasprava koja se razvila oko datuma utemeljenja Sportskog društva Pazin može se protumačiti i tako kao da neki sudionici u njoj, o datumu svog rođenja više vjeruju susjedima nego Matičnoj knjizi rođenih. Kako drugačije shvatiti da se više vjeruje pričama i sjećanjima nego javno objavljenom faksimilu autentičnog zapisnika s osnivačke skupštine Sportskog društva Pazin održane 10. V. 1949. Iako ima još sačuvanih dokumenata koji potvrđuju taj datum sada objavljujem i prijavu Sportskog društva Pazin Fiskulturnom savezu Jugoslavije. To je dokument bez koje je bilo kojem sportskom društvu ili klubu bilo nemoguće natjecanje u bilo kojem rangu natjecanja. Bez prijave Fiskulturnom savezu Jugoslavije klub nije postojao i bio samo ulična ekipa, što Sportsko društvo Pazin nije bilo. U tom dokumentu također piše kako je Društvo osnovano 10. maja 1949. te kako ima klubove ili sekcije: nogomet, rukomet, odbojka, lako-atletika, tenis, stolni tenis, kuglanje, biciklizam, košarka i boks. Iz tog dokumenta doznajemo i kako Sportsko društvo Pazin nema fiskulturnih objekata, jer kao što je iz drugih dokumenata poznato novo nogometno igralište u Pazinu otvoreno je tek za Dan Republike, 29. studenog 1951., a staro je zbog gradnje škole napušteno 1947., pa se 1948. nogomet u Pazinu nije igrao. Iz prijave doznajemo i to da je SD Pazin imalo 148 članova (110 muškaraca, 38 žena, od čega su 137 bili radnici, po 7 je bilo seljaka i intelektualaca (završen fakultet), a samo su 4 bili đaci i studenti (gimnazijalci). Mislim da je iz ovog dokumenta svima jasno kada je Sportsko društvo Pazin osnovano i koje je sekcije imalo, koliko je članov imalo te kako su većinu činili radnici, a ne gimnazijalci. Iz drugih dokumenata znamo i imena mnogih pod njih.
Napominjem da za svaku riječ koju sam do sada o Sportskom društvu Pazin napisao mogu potkrijepiti originalnim dokumentom. Tijekom više do 30 godina u novinarstvu često se susrećem sa selektivnim pamćenjem sugovornika, koji se sjećaju onoga čega se žele sjetiti, a ne onoga što se stvarno dogodilo. Zato je najbolje sjećanje je ono koje se može potkrijepiti originalnim dokumentom. Stoga pozivam onoga koji ima zapisnik s Osnivačke skupštine Sportskog društva Pazin od 19. rujna 1948. da ga objavi ne zbog mene, već povijesne istine. U protivnom je lažljivac. Sve drugo, osim dokumenta, su priče i izmišljotine pojedinaca koji žele prigrabiti nekakvu slavu. Na njihovu žalost postoje arhivi u kojima su pohranjeni originalni dokumenti i to zato da se povijest ne falsificira, kao što neki u ovom slučaju žele.
Što se tiče pazinskog sporta mnogo je toga poznato, samo što neki ne žele da se zna istina, jer se trude sami sebi podići spomenik. Mene pak zanimaju samo činjenice.
Uostalom, nikad se nisam bavio sportom niti me sport, osim kao društveni fenomen, zanima, ali bezgranično volim ovaj grad i zato se zalažem za istinu, ne želim da se u ime nekih uobraženih tipova zaborave veliki ljudi, a među njima su i zaslužni sportaši poput Egidija Mariona, Josipa Opašića, Bogdana Juričića, Libera Ferenčića, Bruna Matijašića, Marijana Salamuna, Tina Matoševića, ali i druge zaslužne osobe poput Tugomila Ujčića, Vjekoslava Stranića, Vjekoslava Lovrinića, Bože Milanovića, Miljenka Benčića, Nevana Šperande, Antuna Heka, Drage Opašića Billya i mnogih drugih. Oni su ti koji su stvarali ovaj grad i organizirali život u njemu i zato zaslužuju moje bezgranično poštovanje, a mnogima, na žalost, mogu poručiti da i dalje ostanu uživati u svojoj kritizerskoj anonimnosti, jer očito je to njihovo mjesto u povijesti i kako kaže pjesma: „Neki ljudi čak i s imenom su bezimeni“.
Mirjan Rimanić
23 komentara na “Registracija sportskog društva Pazin”
Komentiranje je onemogućeno.
Cini mi se da je sada sve jasno i da je klupska festa bila sve drgo nego rodendan. Prica se da se je novinar to objavija na iPazinu jer mu to novinama u kojima dela to nisu tili objavit kako nebi ispala sramota za festu. Insoma opet se pokazalo kako je nogomet vazniji od svega. Ne samo od zakona nego, objektivnih urednika vec i od istine. Zalosno.
Insoma, svašta nam ispisa ovaj autor. U diktatorskom sistemu kakav je vladao ’48./49. moralo je biti kako vlast kaže, a to je u ovom slučaju ’49. Pojedinci koji su ’48. davali inicijativu mogli su završiti na Golom otoku ili potajice otići do Italije.
Sistem koji danas ne dozvoljava da se objavi ta neka “sramotna” informacija o prošlosti ?
Zalosno.
Ako ste pozorno čitali, a očito niste što je do sada napisano, jasno je da se nogomet u Pazinu igrao neprestano od 1945. i ranije od toga, ali je 1949. osnovano Sportsko društvo Pazin, a pazinski nogometaši su se prije toga zvali NK CC “Jedinstvo-Unita” Pazin-Pisino. 1948. nogomet se u Pazinu nije igrao jer se na igralištu gradila današnja osnovna škola.
Autor ove objave bi trebao biti zaposlen u Arhivu, a ne nastupati kao ovlašteni zapisničar jednog jubileja od interesa za široke narodne mase.
Prijava Fiskulturnom savezu je bila obaveza, ali obaveza je bila i igrati po pravilima. Jedno od temeljnih pravila je bilo i dimenzija igrališta.
Što je za današnje generacije po ovoj temi najvažnije ? Oni su ljubitelji sportskih aktivnosti, navijači nogometnog kluba, pućanstvo pazinštine. Njih ne zanimaju detalji o dokumentaciji, nego detalji o suživotu u ta neka prošla vremena. Priče koje se pamte i prenose s generacije na generaciju. Naš klub, naš sport…
Mi čitatelji bi željeli da čujemo detalje o doživljajima igrača, trenera, navijača i drugo iz onih nekih prošlih vremena. Kako je “Čiro” – Renato Srdoč skoro nakon svake tekme bio na dnevnom redu Disciplinske komisije. Detalji igre “Kralje” – Raunich Maria. Zašto je Josip Filiplić dobio nadimak “Balin”. Ferenčić Dario, Kuhar Livio, Kordić Dane, drugi. Osobe o kojima imamo što ispripovijedati da bi nove generacije navijača doživjele dušu Jubileja svoga kluba !
Na utakmici u Labinu Pazin je 1959. izgubio od tamošnjeg Rudara rezultatom 2:1. Spominjem jer je tekma odigrana povodom otvorenja nogometnog igrališta u Labinu. Pula je do tada jedina imala igralište za nogomet u Istri. Pazinjani su tada još iscrtavali teren i igrali na površinama oko tadašnje škole. Veličina igrališta je ovisila o površini terena. Podloge su bile različite, trava, zemljana podloga. 1959. – deset godina nakon osnivanja SD PAZIN !
Povijest nogometa je zapisana u sačuvanim privatnim arhivama, bilješkama koje je trebalo prikupiti i današnjim generacijama dati na uvid da shvate trnovit put njihovih predaka, igrača i navijača.
Komentiram detalje priloga:
Tko poznaje one godine zna i isčitavati detalje iz dokumenta pisanog 1949. godine na staroj pisaćoj mašini.
“Društvo je osnovano… u prisutvo Narodne vlasti…” (!).
Rukovodstvo društva:
Predsjednik DAMIJANIĆ IVAN Presj. K.N.O.a Pazin
Sekretar Marion Egidi Činovnik D.O.Z. Pazin.”
Damijanić je bio politički kadar i po tome je imenovan predsjednikom (članska iskaznica).
On nije bio školovan-osposobljen da vodi administraciju. Bio je odan sistemu na vlasti.
Marion je bio u državnoj službi na radnom mjestu osobe sa znanjem pisanja. I zato je dobio obavezu da vodi poslove građjanske udruge od izuzetne važnosti za državni sistem. On je kao poštena osoba savjesno obavljao svoju dužnost i po prestanku obaveze dokumentaciju je uredno predao u Državni arhiv. Stanovao je u zgradi današnje Erste banke. Poslije je iseljen s obećanjem da će dobiti drugi stan, što nije doživio. Godinama je stanovao kod rodjaka i spavao na kauču u dnevnom boravku. Supruga mu je bila rodom iz južne Italije.
Da li je Egidije dobio kakvo priznanje od aktualnih vlasti tada ili kasnije za svoj doprinos u brizi za sportski život pazinštine ?
pazinjan
Bez Narodne vlasti ništa se ne priznaje u tumačenju povijesti. Ponovo sam isčitavala uvodni tekst da shvatim zadnji odlomak, što je autor time želio poručiti ? Meni to u nekim detaljima zvuči prijeteći, opasno. Neprimjereno temi i mjestu. Ustvari označava osobu s problemima.
Ja san kod prijatelja pregledao zapis – zapisnik od 18.09.1948. godine i vjerodostojan je kao dokument. Ovjeren od odgovorne osobe tog skupa.
I ne vidimo razloga da ga objavimo u ovim godinama i ovoj osobi koja je pisala uvodni tekst.
Njegovo uvjetovanje “ako se ne objavi je lažljivac” je van razuma. Toliko o “tumaču povijesti”.
Ja sma kod prijeteljice pregledao zapisnik od 17.09.1948. koji je vjerodostojan više nego bilo koji dokument. Ovjeren je od dvije odgovorne osobe tog skupa.
I ne vidim razloga da ga objavimo kada je dovoljno da mi to znamo, a ne da netko tumači nešto dugo. Kada se ugodnije osjećamo ovako kao Anusnimusi.
Ovaj Odbor za obilježavanje Jubileja ? Poznam 3 (tri) odgovorne osobe u tom oDBORU od kojih niti jedan od njih nije bio aktivan u nogometu pazinštine. Niti uopće u sportskom životu. A niti ovaj Mirjan zapisničar nije sportski tip. Gdje su oni uopće aktivni i zašto su u odboru koji je tako životno važan za povijest ljudi čiji potomci žive na pazinštini ? Zašto je koncert povodom jubileja bio s naplatom kada je to događaj od značaja za nas koji smo i birači na izborima ?
Da podsjetim:
1. “zapisničar” ne mora nužno biti i sudionik događaja o kojima piše, već to radi na temelju sačuvanih dokumenata. Tako se piše povijest, jer ljudi nažalost prečesto pate do tzv. selektivnog sjećanja.
2. “zapisničar” je 1997. bio Sportaš godine u Pazinu jer je organizorao pohod stazom “Zelengrad” na kojem je sudjelovalo više od 500 planinara iz raznih krajeva Hrvatske. Imam plaketu Sportaša godine, a mogu je, ako te zanima i objaviti iako je u mojoj privatnoj arhivi.
Mirjan Rimanić
Pohod novotrasiranom stazom “Zelengrad” 1997. godine su organizirali i vodili predstavnici sportske organizacije Pazina – današnje Zajednice sportskih udruga Pazin, Planinarsko društvo Pazinka i Turističko društvo Pazin – njihovi pojedini članovi.
Prigodni pješački pohodi se godinama organiziraju u Istri pod patronatom sportskih institucija Istre. Te godine je odabrana staza “Zelengrad”, jer je to bila novopredložena trasa. Akcija sportskih institucija.
Turističko društvo je zaslužno za trasiranje i održavanje šetačkih – pješačkih staza oko Pazina. Pitanje je da li su PD Pazinka ili TD Pazin – TD središnje Istre dobili priznanja na ove teme ?
Zapisničar je inicirao tu trasu obzirom da mu obitelj ima korijene u tom kraju i to je bila lijepa gesta koju je učinio inicirajući tu trasu. Medjutim, tu nema referenci za proglašenje Sportaša godine.
Zapisničar nije zaslužio da dobije nagradu “Sportaš godine 1997.” To je bila 100% politička odluka. Sramota.
Gospodin Pamić, poznati aktivista nogometa u Pazinu je napisao knjigu o tome. U tekstu prilaže i fotografiju pazinske ekipe kada su igrali u Labinu 1959. godine. Na popisu igrača spominje u donjem redu ime Jedrejčić Marijan – što nije točno. Na tom mjestu na slici je igrač Filiplić Josip nadimka Balin. Ta slika je spominjana u jednom od prethodnih tekstova ovdje. Podatak je provjeren u izvornoj dokumentaciji Egidija Mariona sačuvanoj u obiteljskoj baštini i obiteljskoj arhivi Balina.
A ovaj zapisničar i zaslužni sportaš – nemam riječi. “Neki ljudi čak i s imenom su bezimeni”. Zvuči strašno, krojači “istine”. Porazna slika današnje istarske scene.
Josip Pamic nije nikakav nogometni aktivist vec igrac i trener NK Pazin. Igrao je na poziciji desnog branica i povremeno je uz Lussija (Luksica) i Kuhara igrao i u veznom redu. Za Pazin je poceo igrati 1957, a kada je 1963. prestao igrati postao je trener Pazina. O tomu je 27. sijecnja 1963. dao interviju Glasu Istre. U tom se tekstu spominju i svi igraci Pazina a to su: Grzetic, Gulic, Stranic, Cus, Raunic, Stifanic, Marion, Srdoc, Filiplic,Kordic, Pejovic, Luksic, Bursic, Vrh, Slokovic, Vrh i Derosi. Pamic je Pazin trenirao do 1968. do rasformiranja SD Pazin. Bio je i prvi trener NK Pazinka od 1970 do 1974. Kada klupu predaje Giovanniju Marionu.
Gospodin Pamić je bio u radnom odnosu u jednom od pazinskih poduzeća. Volontirao je i bio aktivan u nogometnom sportu. Igrač, trener, funkcioner. U klubu nije bio pasivan – neaktivan.
Bio je aktivan – aktivista. To Plavi9 nije sporno.
Anonimno je u svojoj poruci naveo da je u knjizi s potpisom gospodina Josipa Pamića na slici nogometne ekipe Pazina iz 1959 godine pogrešno navedeno ime jednog igrača, odnosno izostavljeno je ime jednog drugog igrača. To bi trebalo shvatiti kao dobru namjeru Anonimnog da ispravi netočnu informaciju. Pojedini pazinjani, nogometaši starijih generacija, obitelji bi to pozitivno shvatili.
Mislim da ovdje nije riječ o krivnji – odgovornosti autora i suradnika. To neka drugi vrednuju na drugom mjestu.
Osobno sam poznavao Josipa Pamica ako si ga i ti poznavao onda se sjecas u kakvom je stanju, na veliku zalost, u vrijeme kada je radio na toj knjizi bio. Zbog toga je u toj knjizi puno netocnih podataka. Knjigu je napravio nesistematicno s puno faktografskih pogresaka.
Ja sam poznavao Pamića i tu generaciju. Generacija koja zaslužuje poštovanje za svoje zalaganje uloženo u aktivnost kluba. Činjenica da je netko toliko zaslužan za klub ne znači da mora napisati knjigu. S dužnim poštovanjem. Potpisati i izdati knjigu o povijesti nogometa je zahtjevna zadaća koja ovisi o više faktora.
Baze podataka su najvećim dijelom u privatnim arhivama. Pitanje je koliko toga je bilo dostupno Pamiću i njegovim “pisarima” koji su oblikovali tekst i slagali podatke u cjelinu.
E. Marion je u Arhiv dao ručno pisane materijale – kopije svojih zapisnika. Originali i veći paket materijala je u privatnoj arhivi. Patronat RO Pazinka nad NK Pazinka je bio uredno ažuriran u arhivi. Dio toga je sačuvan u privatnoj arhivi.
Organizacioni odbor ovog jubileja je sastavljen od pogrešnih osoba.
Rimanić je ovdje svojim tekstovima pokazao žalosno jednoumlje. Neću citirati, ponavljati sve što je ispisao. On sebe shvaća ovlaštenim tumačem prošlosti Pazina. Napisao je i objavio više naslova, ali u svakom uradku pronalazimo nedostatke. Netočne podatke, prešućene činjenice.
Danas je objavljeno na adresi NK PAZINKA da će se obilježavanje Jubileja – 2. dio nastaviti u proljeće. Čestitke upućujem svim ljubiteljima kluba i nogometa.
Legija
Joooh, ma ča još niste finili s ovon temon?
U Pazinu je uspostavom nove vlasti nakon 1945. godine dozvoljeno i inicirano osnivanje sportskih organizacija. Sportsko društvo PAZIN, DTI PARTIZAN, SOFKA o čemu nije dostupan veći dio dokumentacije u službenim arhivama.
Dokumentacije ŠSD MLADOST OŠ, ŠSD GIMNAZIJALAC čuvaju se u školskim arhivama. Medjutim, dio toga je uklonjen da bi se oslobodio prostor za nove arhive.
Dokumentacija RO PAZINKA o radu Službe za odmor i rekreaciju te patronate nad Boćarsksim savezom, Planinarskim društvom PAZINKA, NK PAZINKA, ženskim rukometnim klubom KAROJBA, drugi programi – su uklonjeni. Dokumentacija PEUB 89. (Prvenstvo Europe) nije sačuvana.
Pod pojmom “uklonjeni” shvatite odbačeni na otpad.
Volonteri – aktivisti iz pojedinih gore spomenutih organizacija su sačuvali dijelove dokumentacija iz kojih se može dobiti uvid u djelatnosti. “Zapisničar” Rimanić nema pristupa većini tih dokumentacija.
iPazin je već dugo vremena portal bez jasne uređivačke politike, pa u tom kaosu se teško snaći kao čitatelj. Komentari na nebitne članke postali su jedino bitno na iPazinu i valjda je sad jasno da se portal na ovakav način ne može voditi. Dozvoliti tri članka na temu, a ne objaviti glavni događaj, pa nakon toga dopustiti svu ovu zaista nebitnu prepisku je samo dokaz da nam nedostaje kvalitetan lokalni portal, što iPazin definitvno nije.
Kreni, napravi u ovoj žabokrečini bolji portal. Ovo je portal koji je uvijek bio prepušten entuzijastima, bas kao i Grad u cijelini, koji je bez smjera i kompasa prepušten tek ponekom mazohistu. I takav, pokazao se bitan i čitan za vrijeme uvođenja novog sustava negospodarenja otpadom. Ali i 6 mjeseci kasnije, rezultat je nula. Nema kome i nema zašto.
Mislis nema cenzure. Znamo da je tzv. uredivacka politika zapravo drugi naziv za cenzuru. Samo naprijed bez cenzure. Ova rasprava pokazuje da i ovakve teme nekoga zanimaju.
Vittorio, da se bavim tom djelatnošću, pokrenuo bi, bavim se drugim stvarima u životu i nekad sam vrlo rado čitao iPazin. Sad me zaista ne zanima većina vijesti.
Anonimno, uređivačka politika nije cenzura već postavljanje jasnog smjera odnosno briga za sadržajem. trenutno ne vidim baš neku brigu na portalu.
Noam Chomsky “Mediji propaganda i sistem” citiram: “Ljudi su u zabludi kada misle da novinari pisu novine. Ne. Novine ureduju urednici koje postavlja glavni urednik, a njega postavlja vlasnik medija.” Dakle mediji se uvijek ureduju u interesu vlasnika koji cesto nisu materijalni vec sluze oblikovanju javnog misljenja u korist vlasnika medija koji su redovito u sprezi s politikom. Pogledaj na sto lici nas istarski dnevni list kojeg ureduju revni urednici. Mislim da ta tiskovina najbolje svjedoci onomu sto pise Chomsky.
Istina, 3 su objave koje su nametnute od novinara. Tema jubileja nogometa je na drugoj objavi.
Ovdje je tema Registracija – čuvanje arhiva udruga tog profila. Inicirano nejasnoćom u detaljima jubileja nogometa. Pa na sve 3 objave pomalo zbrčkano komentirano. Anonimnost ima svoje draži, ako je u granicama standarda.
Činjenica je da sve spomenute arhive nisu sačuvane, eventualno u segmentima. Drugim riječima postoji odgovornost generacija nadležnih i odgovornih za takvu situaciju.
Novinar Rimanić ovdje ultimativno objavljuje da on ne priznaje detalje koje su u privatnim arhivama. Pogrešan je to pristup problemu.
PARTIZAN nije DTI, već DTO – Društvo za tjelesni odgoj.