Vrlo rijetka biljna vrsta u središnjoj Istri pinija ili pinj (lat. Pinus pinea) raste u Velom Ježenju kraj Pazina, unatoč svojoj velikoj osjetljivosti na niske temperature. Prema riječima obližnjih stanovnika, stablo pinije je pred više od 50 godina stanište našlo u staroj boksitnoj rupi, koja se, nažalost, danas koristi za odlaganje smeća. U unutrašnjoj Istri vrsta je najpoznatija po od 1966. zaštićenim karojskim pinjima starim preko 200 godina.

Pinija se ističe po uzvišenoj, kišobranastoj krošnji, a rasprostranjena je širom Sredozemlja, od Portugala do Turske i Libanona, dok na hrvatskom Jadranu, osim u Istri, raste na Lošinju, Cresu, Rabu i u Dubrovniku te, posebice, na Mljetu. Ima duboko i razgranato korijenje, a doseže visinu od 25 metara. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama, a teško se križa s ostalim borovima. Često se zbog ljepote uzgaja kao ukrasno stablo.
Svaki češer ima stotine sjemenki zvanih pinjoli. Ti su orašasti plodovi vrlo zdravi jer sadrže lakoprobavljiv oblik esencijalnih uljnih kiselina i vrijedne bjelančevine. Na Sredozemlju se u ishrani koristi već preko 2.000 godina.

Glasnogovornica za stručna šumarska pitanja?

Od stručnih djelatnika Hrvatskih šuma pokušali smo doznati nešto konkretnije o rasprostranjenosti vrste, razlozima za zaštitu karojskih pinija, njihovom rastu u kontinentalnoj klimi unutrašnje Istre… No, zbog upućivanja na glasnogovornicu Hrvatskih šuma u Zagrebu (na čije odgovore treba predugo čekati) od toga smo zasad odustali. Zaista je neobično da se za stručna pitanja o šumarstvu potrebno obraćati glasnogovornici.

Anđelo Dagostin
Glasistre.hr