Ruka ruku mije
Sljedeći medijske istupe uvaženih političara nameće se zaključak kako je nakon višegodišnjeg zataškavanja stvarnosti, na koje već dulje vrijeme upozoravaju ekološki osviješteni pojedinci, konačno stiglo vrijeme svođenja računa na terenu. Svi koji su do sada upirali sve snage u dokazivanje pozitivnih strana projekta Rockwool peru ruke objašnjavajući kako su od samog početka bili za elitni, seoski, rekreacijski turizam, wellness, golf igrališta…
Donedavno su svima bila puna usta hvale, a sada svi koji su sudjelovali u realizaciji «svjetski najmodernijeg postrojenja» u središtu plodne istarske doline nastoje sakriti tragove vlastitih potpisa. Sukladno najnovijim izjavama nameće se zaključak da je najveći krivac za sudbinu naroda taj isti narod koji na vrijeme nije reagirao s ciljem zaštite vlastitog zdravlja, budućnosti i imovine (Marina M. Dropulić: «Niti jedne jedine primjedbe nije bilo u toku javne rasprave prostornog plana Županije Istarske, Općine Pićan i javnog uvida studije utjecaja na okoliš?»), a da bude smješnije nitko taj narod nije ništa niti pitao.
Zbog čega onda imamo stručnjake koji sjede po državnim i županijskim institucijama, koje plaća taj isti narod, a ti isti stručnjaci štite one koji su odlukom vrhovne vlasti godinama oslobođeni bilo kakvih obaveza i odgovornosti prema sredini u koju su došli. Očiti primjer «istarske pameti» koja radi protiv istarskog naroda je i «pamet» koju je oko sebe okupio istarski župan g. Ivan Jakovčić. Još je u prosincu 2007. godine župan oko sebe okupio tim stručnjaka u nešto što se zove Povjerenstvo za praćenje utjecaja rada tvornice Rockwool Adriatic d.o.o. iz Pićna na okoliš i zdravlje ljudi.
U ovom Povjerenstvu sjedili su ili još uvijek sjede redom ugledni stručnjaci Josip Zidarić, Ljiljana Dravec, Darko Lorencin, Aleksandar Stojanović, Silvana Miladinov, Ivan Franković i Josip Kontuš. Ovo je Povjerenstvo za slabije upućene sastavljeno od pojedinaca koji su svojim potpisom stručno amenovali sudbinu cjelokupnog pučanstva Općine Pićan, Kršan, Sv. Nedjelja, Gračišće i Cerovlje, a i šire. Povjerenstvo je mjesecima zasjedalo i donijelo niz banalnih zaključaka vezanih uz potrebu usklađivanja pozitivnih zakona RH s tvornicom. Javnosti nije poznato da li je u toj sveobuhvatnoj analizi zaključeno kako bi se i lokalno stanovništvo trebalo uskladiti s tvornicom, a to znači nabaviti sredstva za preživljavanje tj. gas maske budući da je tvornica prema svim pokazateljima «struke», predočenim u srpnju 2008. godine, Poglavarstvu Istarske županije oličenje napredne zapadnjačke tehnologije.
Pitanje je da li bismo danas uopće punili novinske retke, da su struka i zakon tamo neke davne 2005. godine, u vrijeme donošenja urbanističkog plana Općine Pićan i urbanističkog plana uređenja industrijske zone za Pročelnika upravnog odjela za održivi razvoj g. Zidarića i njegovu kolegicu iz Odsjeka za zaštitu okoliša gđe. Dravec bili jedino načelo donošenja odluke o unaprjeđenju stanja okoliša i osiguranju boljih uvjeta života kao jednog od preduvjeta u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj kao što je to zapisano u članku 2. Zakona o zaštiti okoliša. Iz svega predočenog nameće se pitanje zbog čega se sada župan Istarske županije glasno ograđuje od Rockwoola budući da je BAT zlatna koka kontaminiranih jaja u Istarskom dvorištu. Kontinuitet tih i sličnih razmišljanja slijedi i predsjednik skupštine Istarske županije g. Anton Peruško, izraziti demokrat koji je temeljem članka 71. i 72. Poslovnika koji propisuje pravo i postupak donošenja akata, a sve u duhu poštivanja reda i zakona glatko odbio uvrštenje Zahtjeva za raspravu o problemima koje Rockwool stvara lokalnom stanovništvu pravdajući se povjerenjem u već dosta puta prozvane državne institucije i izjavom «Svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno». Dok se nezaštićeni narod pokušava snaći u masi Propisa, Zakona, Normi, najveći istarski ekolozi Grubišić, Dravec, Zidarić i Božičević vrše znanstvenu ekspertizu bez ikakvih vlastitih instrumenata koristeći se isključivo nosem i očima, te automatskim mjernim stanicama u vlasništvu Rockwoola.
Viša inspektorica zaštite okoliša gospođa Marijana Božičević gotovo je svakodnevno prisutna na terenu i dobro upućena u probleme stanovništva te ga po diktatu «vlastite savjesti» uvjerava kako će se stanovništvo prema dosadašnjim iskustvima sa još jednom društveno odgovornom tvrtkom iz Koromačna već priviknuti tj. ljudi iz zabiti prihvatiti će polaganu smrt propisanu od strane društveno odgovornog kapitala koji se već više od godinu dana trudi, vodeći iznimnu brigu o zaštiti ljudskog zdravlja i okoliša, uspostaviti zdravu suradnju s lokalnim pučanstvom i onima koji ga štite. Tu mislimo i na općinske čelnike Kršana, Pićna i susjednih općina koji padaju na šarm krupnog kapitala i njihovih slugu te vlastite sugrađane nastoje uvjeriti kako je prljava industrija ispravan put koji vodi u bolju i svjetliju budućnost. Zalog te budućnosti su glasovi birača, prihvaćanje njihove volje do trenutka glasanja te odbijanja odgovornosti u kriznim situacijama kao što je Rockwool. Kršanski načelnik još od zadnje sjednice Općinskog vijeća koja je održana 30.09.2008. odbija građanima pružiti objašnjenje službenog stava Općinskog Poglavarstva, koje se razlikuje od stava Općinskog Vijeća, a vezano uz problematiku Rockwool. Pićanski načelnik po uzoru na vlastitog stranačkog šefa ili općenito u skladu s atmosferom u okruženju osniva još jedno novo Povjerenstvo koje će ocijeniti njegov uspjeh u «ostvarenju konstruktivnog dijaloga s dobrim susjedima». Činjenica je da niti jedna od ovih institucija koja se sukladno Poslovniku o njezinom radu obavezala svojom čašću, savjesno i odgovorno u skladu s Ustavom, brojnim zakonima i Statutom da će provjeriti opravdanost pritužbi građana do sada nije niti postavila pitanje zbog čega se ovi ljudi bune, a da i ne govorimo kako nisu ništa poduzeli, pa se valjda nameće zaključak da će to učiniti narod iz zabiti, ako ne prije onda najkasnije na dan izbora.
I kratak osvrt na prošlotjedna zbivanja. Nakon jednotjedne stanke, koju je naša najbolja tvornica u regiji, a i šire, iskoristila za dodatno poboljšavanje, počele su muke lokalnog stanovništva vezane za provođenje već ustaljene prakse društveno odgovornog kapitala u okruženju u kojem se nalazi. Lokalno stanovništvo ponovo je suočeno s potrebom uvažavanja interesa industrijalaca za stjecanjem kapitala uz dodatne turističku ponudu Rockwoola; buđenje u plavom ili crvenom okruženju u blizini avionske piste.
Općinsko povjerenstvo obilazilo je tvornicu i utvrdilo da su i industrijalci ali i općinska vlast u prekršaju budući da jedna multinacionalna kompanija u jednoj uređenoj državi, kao što je naša, za proizvodni proces koristi vodu iz ilegalnog vodovodnog priključka ostvarenog preko bivše tvornice keramičkih pločica, a odgovorni općinari do dana današnjeg nisu ispoštovali sve obaveze vezane uz izgradnju potpune infrastrukture među kojima je i vodovodni priključak, te izgradnja prilaznog puta koji još dan danas sliči seoskom makadamu. Općinska vlast o tome šuti u strahu zbog mogućeg sudskog spora oko nerealiziranih, preuzetih obaveza od strane općinske vlasti, a koja bi se trebala realizirati sredstvima poreznih obveznika koji su jasno rekli NE ROCKWOOL-u! Vjerujemo da je brojno glasnogovorništvo Rockwoola konačno otišla na zasluženi godišnji odmor budući da u proteklom tjedno javnosti nisu prezentirani podaci o sekundama otvaranja Bypass-a, a kojih je i bilo. «Greške je nemoguće ispraviti», riječi su g. Lohmeyer-a, «ali važno je učiti iz grešaka i izvući pouku…». Gospodin očito dobro poznaje mentalitet tvrtke u kojoj radi ali ono što nas zabrinjava je kako očito iz svega nisu izvukli nikakvu pouku.
Ekološka udruga «Naša zemlja» – Matilda Ilić