Rukometna igra u sportskom životu Pazina
Povodom 60.obljetnice rukometa od 1954-2014.
U zapisima o razvoju rukometa u povijesnom gradu Pazinu, a prema zapisima pisca kroničara Tugomila Ujčića, naziv rukomet se spominje u školskom programu tjelovježbe već 1904/05. u okružnici c.kr. Ministarstva za bogoštovlje i nastavu, (Austro – Ugarska) kao i u godišnjem školskom izvještaju Hrvatske gimnazije od 1912/13. Razvoj svega je usmjerilo i promijenilo razdoblje kroz dva svjetska krvava rata 1945. godine konačno je osvanula sloboda za Istru.
Gimnazija je obnovljena kao Hrvatska realna gimnazija u Pazinu. Pokrenuti su novi oblici rada u školi, a sport se pokreće u organizaciji “Sportsko društvo Gimnazijalac“. Novi zamah i sadržaj u radu zabilježen dolaskom nastavnika Dragutina Spudića (od 1951-1956) i Vladimira Mrvoša (1952-1962), koji učestvuju u osnivaju DTO“Partizan“ 1952., a rukometne sekcije mušku i žensku okupljaju u jesen 1954. godine.
Momčadi nastupaju na prvom prvenstvu Istre u proljeće 1955., i pod tim imenom daljnjih15 godina, kada 1975. mijenjaju ime i otada nastupaju pod imenom rukometni klub “Pazin“.
Klub i momčadi doživljavale su svoje krizne trenutke u kadrovskim promjenama i materijalnim poteškoćama, ali uvijek je djelovala muška ili ženska sekcija.
Najuspješnija sezona muške momčadi bila je 1965/66., kada su u Istarskoj regionalnoj ligi zauzeli drugo mjesto, izgubivši naslov prvaka u zadnjem kolu u Pazinu protiv IAT-a (Umag). Neraspoloženi nakon toga su u daljnjim kvalifikacijama za prvenstvo Hrvatske izgubili na neutralnom terenu u Senju, od Metalca (Zadar) sa 19:28.
Ekipu su sačinjavali: Željko Maurović, Josip Jedrejčić, Dragan Rajić, Lučano Ferenčić, Augustin Matošević, Dušan Benčić, Marijan (Salko) Salamun, Serđo Smoković, Jadran Šišović, Silvano Kramar, Armando Deltrepo, Ivan Niessner, Željko Markulin, Renato Srdoč, Vladimir Fornažar. Trener: Marijan Salamun. Zanimljivo da od sezone 1991/92. ne djeluje muška momčad.
Istaknuti igrači:
U toku prvih trideset i osam godina djelovanja bilo je izvrsnih igrača, kao A. Nefat, F. Zambelli, A. Deltrepo, J. Jedrejčić, Šišović (vratar) ali najzapaženiju profesionalnu karijeru napravio je Velimir Rajić, koji je 1982. započeo igrati rukomet u Pazinu, zatim u Bjelovaru, Italiji, Metaloplastiku (Šabac), 1992. u Atletico Madrid (Espana) gdje igra do 2003. Bio je istaknut kao najbolji strijelac desetljeća u prvenstvu Španjolske. Pozvan u reprezentaciju Hrvatske, za koju je nastupao u 15 navrata na EP 2000, EP 2002 i SP 2004. Na kraju izabran je kao predstavnik Španije za reprezentaciju Svijeta uz Džombu, na revijalnoj utakmici protiv SSSR-a povodom 75-obljetnice ruskog rukometnog saveza.
Ženska sekcija u dva navrata osvojila je prvenstvo Istre 1970. i 1988. godine.
Ulogu trenera su izvršavali: Paula Smolčić, Dane Kordić i Vjekoslav Gabrijelčić, Milorad Milanović, a najuspješnija generacija igračica igrala 1969/70., koja je osvojila prvo mjesto u Istri ispred IAT-(Umag) koja je bila sastavljena od sljedećih igračica:
Vlada Lukež, Nadija Jurčić, Nela Draščić, Zdenka Rabar, Nada Damijanić, Biserka Krištofić, Biljana Milevoj, Gorana Benčić, Marčela Debeljuh, Branka Ujčić, Egle Matijašić, Zdenka Golja, Alma Božić i Natalija Žufić. U daljnjih nepunih trideset godina ženski rukomet preživljavao je kroz razne poteškoće, a pogotovo kada su svi drugi klubovi više-manje imali u svojim sjedištima izgrađene dvorane. Više nade za bolje sutra svanulo je izgradnjom 1999. školske sportske dvorane uz Klasičnu gimnaziju. Budućnost i napredak međutim vezana je uz školski centar u središtu grada, gdje je neočekivano brzo izgrađena i svečano predana 08.09.2014. godine na korištenje učenicima i sportašima od Ivana Josipovića predsjednika Hrvatske .
Rukometni klub“Pazin“ u svojoj 60. godini osnivanja i djelovanja uključio se je na otvorenju dvorane sa uspješnom organizacijom prigodnog turnira, na kojem je prisustvovalo brojno gledateljstvo. U tom zanosu i oduševljenju protekla je cijela jesenska aktivnost u kojem je ekipa iz Pazina zauzela drugo mjesto iza Liburnije (Opatije). U derbiju susretu u Pazinu, iako se je igralo u toku tjedna, okupilo se je blizu 200 gledatelja, što pokazuje zanimanje i privrženost gledateljstva za svoju žensku rukometnu ekipu. Nadamo se da će Uprava kluba predsjednik Dražen Stojimanov, dopredsjednicom Desankom Guštin i članovima Lucijan Ujčić, Mladenom Pilat i Zvjezdanom Jurcola uz neumornu legendu rukometa Marčela Šišović, (na dugogodišnjoj dužnosti igrača tajnika kluba od 1975 do danas), prevladati ostale tekuće poteškoće i dalje uspješno voditi klub u toku daljnjega rada.
Kroz minula desetljeća sa pažnjom i divljenjem smo pratili nastojanja i rad rukometnih djelatnika, igrača-ica Pazina, i sa ovim malim pregledom razvoja i događaja, želimo Vam se zahvaliti za učinjeno na razvoju rukometa, a ujedno čestitamo Vam 60. obljetnicu rada.
Juraj Radovčić
Tekst preuzet s portala: hr-rukomet.hr
-
- Velimir Rajić
-
- Desi Pačarić
-
- Marčelo Šišović
15 komentara na “Rukometna igra u sportskom životu Pazina”
Komentiranje je onemogućeno.
Čestitam na jubileju rukometnim neimarima, volonterima.
Slobodan sam dopuniti detalje iz napisa, obzirom da sam dijelom bio sudionik tih događanja.
Početkom ’50-tih godina se igrao tzv Veliki rukomet u muškoj konkurenciji, a Hazena u ženskoj.I tadašnje generacije pazinjana su zaigrale po tim pravilima. Igralo se na terenu veličine tadašnjih zemljanih nogometnih igrališta. Ubrzo se novim pravilima određuje dimenzija današnjih igrališta na kojima se otpočinje igrati tzv Mali rukomet. Središnje rasadište novih sportaša je bilo u školi. Stručni kadar koji je vodio nastavu tjelesnog odgoja u školi bio je angažiran i u sportskim događanjima van nastave. U tim prvim generacijama koje su spomenute (Dragutin Spudić i Vladimir Mrvoš) je 15-ak muških i 10-tak ženskih sudjelovalo u svim sportskim sadržajima. Većinom su igrali i rukomet i košarku, atletika i drugo. Nogomet se igrao u SD Pazin. Arhiva SD Pazin je pohranjena u Državnom arhivu Pazin.
DTO Partizan su od jeseni ’61. vodili novodošli nastavnici na Gimnaziji Paola Smolčić-Beba i Zvonimir Blažević. Oni su preuzeli tu generaciju, gdje su “svi igrali sve”.
Rukometna sekcija do tada nije postojala kao zasebna cjelina.
Školsko sportsko društvo Gimnazijalac je službeno osnovano u jesen ’64. godine. To je organizirao Dane Kordić, tada nastavnik na Gimnaziji.
Prethodno je u proljeće ’64. osnovano ŠSD Mladost u osnovnoj školi Pazin, Zvonimir Blažević. Prije toga školski propisi nisu omogućavali slične udruge u školskom sustavu.
Školska sportska društva Mladost i Gimnazijalac ove godine također obilježavaju jubilej, 1964.-2014.
Čestitam svima koji su desetljećima pisali povijest školskog sportskog djelovanja u Pazinu.
Pod vodstvom nastavnika Paole Smolčić i Zvonimira Blažević ustrojavaju se nove generacije usmjerene u pojedinačne sportove. Rukomet, odbojka, košarka, atletika, drugo.
Paola je dala značajan doprinos u razvoju ženske odbojke, a Zvonimir ženskog rukometa.
Ženska ekipa na 4.fotki ovog zapisa (izuzev Marčele Debeljuh) je tim koji je formiran u sklopu ŠSD Mladost OŠ Pazin. Zvonimir je izvršio selekciju cura 5.-6.tih razreda i uigrao tim, koji je već u završnom razredu OŠ bio nepobjediv u lokalnim susretima, a kasnije kao ŠSD Gimnazijalac osvajao i spomenute naslove u Istri. Ekipu je kraće vrijeme vodio Dane Kordić. Potom ekipu preuzima Đino Gabrijelić, novodošli nastavnik na Gimnaziji i on vodi ekipu koja prerasta u klub na gradskom nivou. Tu ekipu nije vodila Paola Smolčić, ona više nije radila u prosvjeti i napustila je Pazin.
Ja sam ’71. godine nastavio predavati u Poreču na srednjoj školi i nisam aktivan u sportu Pazina do ’79.
Spomen na prošla vremena u ženskom rukometu pazinštine ne bi bio cjelovit ako se ne spomene ženski rukometni klub Pazinka sa sjedištem u Karojbi. Trener Valerio, nastavnik u OŠ Karojba. Ja sam tada kao voditelj Službe odmora i rekreacije Ro Pazinka bio u sponzorskom timu, koji je brinuo o troškovima kluba.
Da pojasnim još. Đovani Marion i Đino Gabrijelić, budući zaslužni sportski djelatnici, su mi ’61. godine bili učenici u Gimnaziji. Marijan Salamun je još bio na školovanju u Zagrebu. Njegovim povratkom u Pazin ’64./65. su igre loptom u muškoj konkurenciji dignute na viši nivo, osnivaju se zasebni klubovi.
Sigurno je da ova tema zaslužuje više prostora u pisanju povijesti sporta u Pazinu.
Predlažem okupiti tim koji bi imao zadaću potražiti i objediniti arhive, koje su pohranjene na nekim privatnim ili klupskim policama. Arhive, kojima je mjesto pohrane u službenim institucijama.
S poštovanjem,
Zvonimir Blažević
Zvon nema di te nema u pazinu. hoj u penziju dosadan si!!!
Mislim da je Zvonko za Pazin kao Adam iz Biblije… Neka mu se pod hitno uruči neka pocasna titula !
Hej ljudi, uozbiljite se. Kad bi svi ovako konstruktivno i javno iznosili svoje mišljenje ovdje kao Zvonko(i) pazin bi bio “much better place”. Možete se slagat ili ne slagat, ako mislite da je napisao nešto krivo – ispravite ako znate bolje – ali nemojte ovako…Dolje anonimci! Prst gore svi Zvonketi koliko vas ima!
Hoću reći palac gore :-)
Tema o povijesti rukometnog sporta u Pazinu dobiva “krila”. Pojedinim “partijanerima u komunikaciji” nije važna tema već pojedinac.
Partneri u komunikaciji su dobrodošli, u ovom slučaju je to Radenko. Hvala ti.
Da dopunim temu. Nakon ’45. (završio još jedan rat na našim prostorima) nedostaje prosvjetni kadar. Nastavnici se državnim dekretom raspoređuju po školama, i 15-tak godina nakon rata. “Fiskulturnici sa svjedodžbom” u Pazinu do ’71. su redom: Dragutin Spudić, Zvonimir Blažević, Marijan Salamun, Đino Gabrijelić, Đovani Marion. Ostali predavači predmeta tjelesni odgoj su bili učitelji-profesori drugih predmeta. Pojedini su se kasnije doškolovali i u našoj struci. Ja sam na Gimnaziji ’61. “naslijedio” profesora latinskog ili povijesti umjetnosti, koji nije pojma imao o tjelovježbanju. Nakon mjesec dana sam sa maturantima sakupio novac i kupili smo nogometnu loptu. To nam je bio jedini uporabljivi rekvizit za nastavu. Na zemljanom rukometnom igralištu sam pikunom razbijao kamene vrhove koji su stršali iz zemljane površine.
I nismo radili samo radno vrijeme u školi, već smo volonterski organizirali sve sportsko-rekreativne aktivnosti, sudjelovali u provođenju svih društvenih događanja. Trenerka nam je bila jedina odjeća tijekom cijelog dana.Trenera sa licencom još nije bilo. Intelektualce-školovane osobe u gradu si tada mogao na prste nabrojati. Tako je direktor mliječnog restorana po uputi kuharice pisao narudžbu i umjesto đem (za popularne palačinke) napisao ĐEMS (američko vojno m/v).
Marijan Salamun je okupljao probrane -talentirane sportaše i stvarao ekipe koje je vodio u natjecanjima. Na fotki 2. na ovoj stranici je Serđo Smoković, koji je kao učenik 8.razreda OŠ bio uključen u sastav seniorske ekipe.
Ekipe se ne formiraju od srednjoškolaca. Uvođenje u pojedini sport se vrši u ranijoj životnoj dobi.
U tom sustavu suradnje ja sam od ’64.-’71. stvarao mlade selekcije, a njih su preuzimale kolege koji su tada radili na Gimnaziji. Bez tog zajedništva ne bi bilo rezultata koje su pazinske ekipe tada ostvarivale.
Tako sam od dečki 4.-6. razreda OŠ stvorio grupu i odradio početnu školu košarke. Bila je to grupa 5o-tak dečki “zagrijanih” za temu, bez dovoljno rekvizita. U narednoj fazi su ih preuzele kolege. Neki od tih mladih su i danas aktivni u sportu.
Današnje vanjsko igralište košarke kod škole je inicirano i građeno volonterskom akcijom. I došlo je vrijeme da se ono uredi po propisima. Dimenzije terena i nacrt linija nisu ok. Tko će to inicirati ? Volonteri ili ZSU, ili nova firma koja brine o objektima ?
Država u tim početnim godinama (’45.- 65.?) nije dozvoljavala osnivanje klubova. Postojala su Sportska društva i DTO Partizan s točno određenom djelatnošću. Za osnivanje ŠSD u Pazinu ja sam političkom Komitetu napisao elaborat, koji je direktor škole odnio na usvajanje i potom kada je Komitet odobrio pokrenuli smo rad ŠSD. Naravno da sam elaborat napisao tek nakon što sam dobio zeleno svijetlo od nadležnih iz Zagreba.
U uvodnom tekstu o rukometu, koji je napisan od osoba sa strane odnosno nekih kasnijih generacija, površno su prikazani pojedini detalji. Što iskrivljuje istinu. Za očuvanje istine konzultirajte osobe iz tih dana i potražite materijale, koji daju više podataka o tim vremenima.
Moje reference za teme o povijesti Pazina su mi: tema sport 61.-71., tema sportska rekreacija 79.-84., tema turizam ’87.-90., tema vojne postrojbe Pazina ’91.-97., i druge “čaršijske” teme.
Počasnu titulu već imam: Cavaliere.
Odličja iz rata također.
Jednu od nagrada Pazina’83. imam za rezultate u provedbi sportske rekreacije.
Vodio sam projekt Skijanje na vodi Istra YU tijekom 20-tak godina, za što imam priznanja.
Koordiniram projekt MTB maraton Parenzana
Vižinada, za što sam ove godine dobio priznanje.
Mislim da sam odgovorio “partijanerima” na ovoj stranici.
Ali, dosta o meni. Dajmo, vratimo se na temu rukometa ili neku od drugih tema.
Budimo tematski usmjereni dragi naši sugrađani. U tome sagledavam vrijednost Ipazin.
Zvonimir Blažević
Nadamo se da spremate knjigu o povijesti Pazina. Imate ča pisat! Pozdrav
Ma moram vam ispričati još jednu zaboravljenu sportsku priču:
Dragutin Spudić, nastavnik tjelesnog odgoja po dekretu u Pazinu, vratio se nakon više godina u rodni kraj Duga Resa/Karlovac. Pazinski učenici su ostali u vezi s njim i u jednom trenutku je dogovoreno da ekipa pazinskih gimnazijalaca košarkaša otputuje u Karlovac na prijateljski susret sa prvoligašem KK Karlovac. Spudić je sve dogovorio. I ekipa je sa paketima hrane i opreme uzbuđeno otputovala na put u nepoznato, ispraćena od prijatelja. Dečki su hrabro igrali, dali i par koševa. Naravno,pobijedio je domaćin, ali sa razlikom od stotinjak koševa ! Dečki su se vratili doma pokunjeni, u šoku, kako će se pojaviti doma ? Ozbiljno su shvatili poruku tog susreta.
Najljepše u toj storiji je da su građani Pazina u narednim godinama pratili s većim interesom nastupe sportaša svojega grada i davali im podršku.
btw… zaboravio sam spomenuti da imam reference i za sportsku temu skijanje na snijegu u Istri i svijetu.
Eto, jedan od osvajača medalja posljednjih godina na prvenstvu Istre u veleslalomu je bio Igor Jekić.
I, kao što reče Radenko… palac gore !
Zvonimir Blažević
Radenko, super je on.Samo se mješa previše u sve, u sve se kapi, u svaku sportsku i inu udrugu se mješa, ne iznosi redovito svoje mišljenje nego ga u većini slučajeva nameće, ovisi dali “volontira” ili je za nešto plaćen. Točno se vidi kega stalno pljuva (one koja ga ne slušaju i ne prihvaćaju) onda ekipa koju hvali (biciklisti ga valjda jedini trpe još) i ekipe u koje se pokušava (bezuspješno) ubacit. Hvaljen budi Zvonko, Pazinpedija i pazinski Google
Mislim da je ovaj članak skraćena povijest kluba, spomenuto je samo nešto da se čisto osvrne na klub nekad i sad, ali nema smisla cijelu povijest staviti u jedan članak ni dopunjavati više od toga. Ove sve detalje nitko Zvonku ne osporava, ali postoji knjiga o rukometu u Istri di je puno detaljnije napisano pa tko želi, pročita tamo. Ili stvarno napišite novu knjigu :)
Jubilej rukometa u Pazinu: u knjizi o rukometu u Istri nisu prikazani svi detalji, kojima bi se zaokružio cjeloviti prikaz rukometa u Pazinu.
Iz tog razloga spominjem arhive, koje nisu usložene na javnosti dostupnom mjestu.
Egidije Marion, tajnik Sportskog društva Pazin, kasnije NK Pazinka, je jedini uredno pohranio arhivu SD u DPA Pazin.
Listajući te materijale sam pronašao i sebe kao predsjednika disciplinske komisije i zapisnik gdje se vidi kako smo starijem Čiretu izrekli kaznu, jer je pravio gužvu na terenu za vrijeme igre.
Arhiva Društva tjelesnog odgoja Pazin (DTO)nije dostupna ? Iz nje se može o rukometu puno isčitati.
Kvalifikacioni rukometni susret za prvenstvo Hrvatske na neutralnom terenu u Senju izgubljen od Metalca (Zadar) sa rezultatom 19:28 (spomenut u uvodnom tekstu) – ja sam bio tamo. Svlačionice i teren su bili van naselja, kamenjar, sumorni ambijent. Salko je bio u igri i koordinirao igru, a ja sam na klupi kod zapisničara bio u ulozi voditelja. Bilo je hladno, vjetrovito.
Tema sport u Pazinu: planinarke pazinske
su’42. izvele podvig usponom na Učku. Dvije djevojke, Milena Stranić, zaposlena u pošti i Dora Bratulić, učiteljica su krenule na vrh Učke i uspješno se vratile. Bio je to događaj godine u ta ratna vremena i stanovnici su komentirali i prepričavali danima u gradu i okolici. Milena je poznata i po tome da je kao prva žena bila predsjednica Sportskog kluba u Pazinu. Milena je iz obitelji Stranić, potomci žive u predzadnjoj kući s desne strane prije Kaštela. Dora je još do prije dvije godine živjela kod rodbine u Rijeci.
U Pazinu je ’54.godine osnovano Planinarsko društvo Planik. Imam par fotki 3 žene koje su izvele uspon do Poklona. Zlata Čalić, nastavnica i još dvije nepoznate ženske osobe. Do sada nisam pronašao nikoga tko ih može identificirati?
I ja bih ovime zaključio svoje javljanje na ovim stranicama jubileja rukometa. Mislim da nisam ništa loše učinio s mojim prilozima.
Zadovoljan sam i “posjetom” više od tisuću čitatelja.
Teme koje otvaraju “partnersku komnikaciju” su od interesa za sve nas.
Komentari “partijanera u komunikaciji”, koji samo špotaju su nepotrebni i štetni ugledu Ipazin.
Zvonimir Blažević
POST SCRIPTUM, nakon podrške date mi na ulicama grada.
Tema:Spomen zapisi – knjige pojedinih sportskih neimara novih generacija.
Povijest fizičke kulture – sporta nakon ’45. na pazinštini se ne može tumačiti, a da se ne spomene natjecateljski sustav učenika osnovnih škola pod nazivom Općinska smotra.
Općinske smotre su održavane prigodno krajem školske godine. Atletika, igre loptom na malom terenu su bile obavezni dio programa.
Nove generacije su na “ova vrata” ulazile u natjecateljski sport.
Povijest rukometa naših generacija mora obuhvatiti taj period, što u knjizi Rukomet u Istri nije učinjeno.
Početkom ’60-tih sam bio jedini stručno obrazovani “fiskulturnik” na pazinštini, te sam obilazio pojedine škole i pomagao kolegicama-kolegama da pripreme ekipe, improviziraju terene, drugo.
Znači, da iz prve ruke, poznajem situaciju tadašnjih vremena.
Djeca osnovnih škola tih generacija su tada prvi puta u životu doživljavala iskustva nadmetanja na sportskom terenu pod paskom suca sa zviždaljkom, u dresovima (čitaj. kanutijerama, običnim majicama), iskustvo pobjede nekih drugih.
Osvojene medalje su slavili svi u školi, u selu. O tome se pričalo. Mi smo ih pobijedili, dali smo toliko golova, nadmudrili smo ih ovako ili onako. Mjesecima prije su se ekipe pripremale da budu još bolje nego lani.
Svaki zapis o natjecateljskom sportu pazinštine mora spomenuti i te detalje,
jer tu su počeci nekih tada mladih generacija . (Nakon ’45.)
Slučaj Karojba u zapisanoj priči Rukomet u Istri:
Tjelesni odgoj u OŠ Karojba je predavao Valerio Mikulić, koji je trenirao i školske ekipe za susrete Općinske smotre.
Ženska rukometna ekipa se uspješno natjecala, kasnije prerastavši u klub i sudjelujući u višem razredu natjecanja.
Posebne zasluge za to imali su Valerio Mikulić i Stelio Černoša.
To u knjizi Rukomet u Istri nije uopće spomenuto.
Priča u knjizi o rukometu u Karojbi počinje tek sa slijedećim trenerom koji je preuzeo ekipu, a Valerio je tada bio direktor OŠ Karojba.
U tom kontekstu spominjem da se u radnoj organizacija (RO) Pazinka osniva ’79. Služba odmora i rekreacije radnika s jednom zaposlenom osobom (Zvonimir Blažević).
Na nivou te Službe izrađuje se projekt-plan djelovanja u kojem je, uz ostalo, planirano pomoći radnicima u stvaranju uvjeta za bavljenje sportsko-rekreativnim aktivnostima u mjestu boravka.
Zahvaljujući supportu Službe RO Pazinka stvaraju se uvjeti za daljnji razvoj sporta pazinštine.
Financira se i na druge načine pomaže djelovanje ženskog rukometnog kluba Karojba. I drugih sportskih udruga.
Služba RO Pazinka nabavlja 100 komada boća i dijeli ih po selima pazinštine (danas općine). U suradnji s SOFK-a (Savez organizacija fizičke kulture Pazin) uređuju se đogovi-boćališta u naseljima pazinštine.
I time je ispunjen temeljni uvjet za početak razvoja masovnog boćanja na pazinštini. U knjizi o boćanju to nije spomenuto. Spominju se pojedinci koji su se istakli, ali ne i što im je omogućilo da se istaknu i unaprijede masovnost.
Ista priča se ponavlja i sa današnjim pazinskim planinarima. Vidio sam zapis u kojem autor spominje detalje o povijesti našega planinarstva. Nema spomena da je ’54. osnovano PD Planik Pazin, koje je bilo veoma aktivno.
“Osvajali” su i Triglav. Nosili su hranu sobom od doma. Jedan je u laveču nosio maneštru, što mu je mama skuhala i promišljeno je “papao” da mu posluži za ta 3-4 dana dok su na putu.
Došavši na Triglavsko jezero par njih (gimnazijalci) su se hrabro umočili u (prehladno) jezero.
Moš’te mislit koja je to strka bila da se izvuku na kopno i ugriju.
Služba RO Pazinka je inicirala i financirala osnivanje sekcije PD Kamenjak i PD Pazinka početkom ’80-tih godina. Kreditiralo se iz sredstava Službe i za nabavu opreme pojedinaca I to se nigdje
ne spominje u zapisima pojedinih zapisničara.
Zasluge u Službi RO Pazinke imaju Zvonimir Blažević (profi) i Branko Družeta (sindikat) u suradnji sa 25 volontera-radnika RO Pazinka.
U odjavi bih ponovio da samo stručni pristup i korištenje podataka iz arhiva u obradi ovakvih tema može dati vjernu presliku povijesti sporta na našim prostorima.
Zvonimir Blažević
Ako imas podrsku sa pazinskih ulica, zasto tu pises? Znamo svi da si alfa i omega pocetaka svega u ovom gradu, svih sportova i slobodnih aktivnosti.
Skuzili smo!!! Pisi svoju knjigu sa svojim egotriperskim podacima i pusti nas sadasnje aktualne aktivne sportase da si mislimo po svojen.
zvon svaka čast, hvala na ovim informacijama, zanimljivo je sve to čitat i zbilja ne vidim razloga za ove “kritike” vaših tekstova.
Hvala rlevak.
S poštovanjem,
zvon