Samanj koji se održava svakog prvog utorka u mjesecu zaštitni je znak Pazina. Tog dana su na gužvu i potragu za mjestom za parkiranje ovdje svi već naviknuti. I dodatno oprezni –  barem u prometu jer tog dana nema prometnih nezgoda. U utorak je i radno vrijeme trgovina prilagođeno sajamskom.

Tako se osim posjeta štandovima mogu u jednom điru – što je važno posebno onim starijim žiteljima koji dolaze iz okolice u grad – obaviti i drugi poslovi bez stalnog gledanja na sat. Samanj je prošao i sve dječje bolesti i nezadovoljstva domaćeg stanovništva pa se znao često naći i u pitanjima gradskih vijećnika. Tako je omogućen prolaz i iza štandova na Šetalištu Pazinske gimnazije (to je in mjesto) da bi oni koji ne žele prolaziti između štandova lakše došli do osnovne i srednje škole ili do autobusne stanice.

Ostavljeni su prolazi da bi se lakše moglo ući u Spomen dom, ljekarnu i u škole. Red je uveden i iza autobusne stanice gdje su locirani kamioni iz kojih se prodaje stočna hrana, dok su se ranije parkirali na razne javne površine, od prostora kod vojarne ili Lakote, kako se kome svidjelo. Ali se to nije svidjelo policiji. Ali već je nekoliko godina vidljivo smanjivanje interesa prodavača koji dolaze iz raznih krajeva Lijepe naše, iako najviše iz Zagreba i okolice, na ovaj samanj (i neke druge po Istri posebno žminjski).

Nije svih 626 mjesta rezervirano (rezervacija godišnje iznosi i 800 kuna), trenutno samo pola. Sa 135 ugovora je obuhvaćeno 320 mjesta jer svaki prodavač može rezervirati maksimalno tri. Uz to se još za štand na dan sajma plati 150 kuna, odnosno za prostor na parkiralištu iza Spomen doma nešto manje – 120 kuna. Bit će zanimljivo pratiti hoće li se i u 2012. nastaviti taj trend pada interesa, barem što se tiče štandera.

Naime, na sajmu u prosincu počinje potpisivanje rezervacija za narednu godinu. A u dobra stara, ali ne tako davna vremena postojala je čak i lista čekanja. Sada Usluga, kojoj je Grad prije desetak godina dao samanj na upravljanje, nastoji popuniti mjesta u Šetalištu Pazinske gimnazije i u Rakovčevoj ulici (između Erste banke i parkirališta). Na parkingu iza Spomen doma najčešća je slika – pokoji štand i puno praznog prostora. Ne bih se začudila da se taj parking, na radost vozača, vrati u staru funkciju i svakog prvog utorka u mjesecu.

Žalopojke prodavača na slab promet su normalne, kao i kupci koji šetaju s punim vrećicama robe kupljene na sajmu, a ne u nekom šoping centru. Čini se da sa sajma odlaze upravo  prekupci s bofl robom, dok oni koji imaju vlastite obrte te nude kvalitetu uspijevaju i u recesiji naći put do kupaca. A upravo je kretanje u tom smjeru dobro za kupce, iako manje dobro
za zaradu Grada.

Glas Istre, 11. studenog 2011.