Šiška: “Znanje donosi veselje, onome tko ga ima, ali ponekad i onome tko ga nema”
Donosimo vam veliki intervju s Pazincem Davorom Šišovićem. Šiška za iPazin govori o kvizovima, otkriva Tarikovu reakciju nakon saznanja da mu je sljedeći natjecatelj iz Pazina, priča o svojoj knjizi “Jules Verne u Pazinskoj jami” koju će uskoro objavit i objašnjava što tisuće kineza rade na njegovom blogu.
Novinara i publicista, istraživača povijesnog i duhovnog naslijeđa Istre Davora Šišku Šišovića ne treba posebno prestavljati, barem ne u ovoj našoj sredini tako da možemo odmah krenuti na intervju to jest na pitanja.
– Dali vas nakon osvojenih novaca u svim kvizovima na kojima ste sudjelovali možemo nazvati milijunašem?
Davor: Još sam daleko od statusa milijunaša, fali mi preko 70 posto. A oni koji su u našoj državi pravi milijunaši, sigurno nemaju stambeni kredit kao ja…
– Tijekom kviza izgledali ste vrlo opušteni, gdje je vaša tajna?
Davor: Nema tajne, meni je prirodno stanje ponašati se normalno i bez treme u kontaktima s ljudima i nastupajući pred ljudima, ipak godinama radim novinarski posao koji podrazumijeva baš komuniciranje s ljudima i javno nastupanje. Izostanku treme djelomično doprinosi i ideja s kojom ja idem na kvizove, naime vodi me misao da se idem igrati, a ne da idem po lovu.
– Na što ste prvo pomislili kad se je na ekranu pojavilo 260.859 kuna?
Davor: Pomislio sam kako bih si morao nabaviti Beethovenovu bistu i staviti je na radni stol.
– Prilikom ponovnog susreta s Tarikom Filipovićem, da li vas je on možda u pauzi snimanja pitao u vezi Spomen-Doma i njegove obnove ili je to već pitao na snimanju “Milijunaša”?
Davor: Nije, o tome je šutio kao riba, a nije baš ni bilo vremena da proćaskamo o tome, jer on je došao pred sam početak snimanja, a kad je snimanje završilo, nastao je organizirani stampedo u kojem je preko 200 ljudi moralo napustiti studio a da nitko nikoga ne pogazi. Na Milijunašu isto nismo stigli baš o tome popričati, jedino je, kad je prije snimanja saznao da sam iz Pazina, promrmljao nešto u stilu “A, bio sam ja tamo, i sada me tuže”…
– Da li vam više odgovaraju “brži” kvizovi poput Kviskoteke ili “sporiji” kao što su 1 protiv 100 i Milijunaš gdje se uspije duže razmisliti?
Davor: Više mi odgovaraju kvizovi u kojima ima više pitanja, u kojima možeš pogriješiti i svejedno ostati u igri pa se pokušati izvući na drugim pitanjima, a takav je baš slučaj bio s Kviskotekom. U kvizu “Jedan protiv sto” ipak je presudan dio onaj kad si gore na galeriji, među onih sto, kada se za eventualni silazak dole do Tarika moraš izboriti neprestanim točnim odgovaranjem, jer “gore” nemaš pravo na preskok, a za to odgovaranje imaš samo šest sekundi, dakle ipak treba jako brzo misliti.
– Gledamo vas dosta često na televiziji, što u kvizovima, što u emisijama, da li planirate uskoro još negdje gostovat ili se natjecat?
Davor: Pitaju me često hoću li nakon svih ovih kvizova ići na “Najslabiju kariku”, no to me baš ne privlači jer to nije kviz u punom smislu riječi, drugi igrači mogu te izbaciti i iz čiste zlobe, bez obzira na znanje. U ove kvizove više ne mogu, jer takva su pravila, da tko osvoji novce ne može opet nastupiti, ali stalno se pojavljuju novi kvizovi pa ako se pojavi neki novi u kome će znanje biti važniji faktor nego sreća ili okretnost, sigurno ću se prijaviti. Što se tiče ostalih emisija – kad me pozovu, uvijek se rado ovazovem, bilo da treba govoriti o knjigama, bilo o Julesu Verneu, vampiru Juri Grandu ili nekim drugim temama za koje se naširoko zna da se njima bavim.
– Ovakvo znanje kao što je vaše, traži veliko zainteresiranost za knjige, pa otprilike koliko knjiga ste do sada pročitali?
Davor: To je gotovo nemoguće reći, jer intenzivno čitam otkad sam naučio čitati. Najviše sam čitao dok sam bio na studiju, ne samo knjige koje su mi trebale za faks, nego i razne druge; tada je bilo razdoblja kada je “padala” i po jedna knjiga dnevno. Naravno, ne u kontinuitetu, nego na refule. U zadnje vrijeme čitam između pedeset i sto knjiga godišnje, najviše domaću književnost, jer o tim knjigama pišem i prikaze u novinama i na internetu.
– Veliki ste ljubitelj Jules Vernea, pa tako ste bili najavili svoju vlastitu autorsku knjigu o njemu i Pazinu, možete nam otkriti nešto više o tome?
Davor: Knjigu kojoj će naslov biti “Jules Verne u Pazinskoj jami” pripremam već dulje vrijeme, a trebala bi izaći relativno uskoro, za nekoliko mjeseci. U njoj će biti sabrani rezultati dugogodišnjih istraživanja mene i drugih članova Jules Verne kluba o tome kako su se Pazin i Pazinska jama našli u Verneovom romanu “Mathias Sandorf”, kako je Pazin prikazan u kazališnim i filmskim obradama toga romana, kako je Verne inspirirao kasnija speleološka istraživanja Pazinske jame, koje su sve stvarne osobe bile uzori za likove u tome romanu, što taj roman uopće predstavlja u ogromnome opusu toga pisca; a kako je Jules Verne kod nas zapravo nedovoljno poznat, u nekoliko će poglavlja biti obrađeno i malo više detalja iz njegova života i rada.
– Osim knjige o Julesu Verneu i Pazinu još nekoliko vaših autorskih projekata čeka na red?
Davor: Pripremam, također već dulje vrijeme, još nekoliko knjiga. U jednoj, koja će se zvati “Selo moje malo”, sakupit ću svoje reportaže po istarskim selima koje sam pred petnaestak godina radio za Radio-Pulu i Glas Istre. Drugi moj projekt je “Istarski besidarnik”, slikovni rječnik tradicijske kulture Istre, za koji već imam sakupljeno oko 4.000 pojmova, i to samo za etnografske predmete odnosn materijalnu kulturu naših starih. Još jedan od projekata ne kome jako dugo radim je “Mitološki vodič kroz Istru”, knjiga o istarskim misterijama, s temama o kojima već desetak godina pričam na predavanjima na konvencijama znanstvene fantastike i u drugim prilikama, i o čemu sam govorio i u emisiji “Na rubu znanosti”. Pripremam i zbirku fantastičnih priča o Pazinu, zvat će se baš “Pazinske priče”; zatim knjigu o znamenitim Pazincima u prošlosti; pa knjigu o Pazinu u djelima putopisaca i književnika; pa antologiju fantastičnih priča o Istri, ideja ima jako puno, ali vremena za njihovu realizaciju malo jer mi ga i moj osnovni novinarski posao uzima dosta.
– Urednik ste prošlogodišnjeg SF romana “Bojno polje Istra” koji je bio veliki hit, pripremate li ove godine neke nove knjige, možda istarskih i pazinskih autora?
Davor: Knjige znanstvene fantastike počeo sam uređivati prije nekoliko godina, otkako smo u povodu Istrakona počeli objavljivati natječaj za kratke SF