Tijekom predavanja na temu “Mitološki vodič kroz Istru” u premanturskom društvenom domu, novinar Glasa Istre Davor Šišović dao si je težak zadatak mapiranja istarskih potencijala koji još uvijek nisu iskorišteni, barem ne u zadovoljavajućoj mjeri. Iako svjetska arheologija priznaje šandaljskog pračovjeka, Šišović navodi više razloga zbog kojih se taj podatak ne koristi u promociji Istre kao najstarijeg obitavališta čovjekovog pretka u regiji.

– Šandaljskog je pračovjeka otkrio Mirko Malas, a jedna ga je osoba osporila i bacila njegovo istraživanje u sjenu. Neću spominjati njegovo ime, dovoljno vam je znati da je dugo godina radio na obnovi muzeja krapinskog pračovjeka. Novije nalaze o šandaljskom pračovjeku trenutno je nemoguće pronaći jer je pećina u kojem je pronađen zub i kremeni sjekač urušena, a tome treba dodati da se nalazi na području kaznionice Valtura, kazao je Šišović.

Predavanje o mitologiji Istre Šišović je započeo pričom o stopama dinosaura, ali i o geološkoj povijesti crvene Istre koja je starija od sive i bijele i koja se istarskom poluotoku priključila tijekom tektonskih kretanja kroz dugi niz godina.

– To znači da dinosauri možda i nisu hodali na ovoj zemljopisnoj širini, no to je sada naše. Službeni je podatak da se otisci stopa dinosaura mogu pronaći na četiri mjesta, no vjerojatnije je da tih mjesta ima petnaestak. No i da ih je bezbroj, ako ih ne znamo iskoristi i marketinški promovirati, osim za domicilno stanovništvo koje o tome nešto zna, turistu će izgledati samo kao nezanimljive rupe u kamenu, kaže Šišović.

Tijekom svog predavanja o Istri Šoišović se dotaknuo i takozvanih istarskih piramida (brežuljci Picugi i Mordele), istarskog Stonhengea (na brežuljku u sklopu Mordela naziva Mali sv. Anđeo), a govorio je i o nezaobilaznim zmajevim brazdama koje je meditacijom i viskom pronašao Slovenac Marko Pogačnik.

glasistre.hr