Skoro svako selo ima jamu za bacanje smeća

Bacanova jamaSkupina hrvatskih speleologa nedavno je pokrenula inicijativu “Čisto podzemlje” s ciljem zaustavljanje neslavne tradicije bacanja smeća u prirodne jame.

Ekološki sustavi hrvatskog kraškog podzemlja, zajedno s dijelovima susjednih zemalja, najpriznatija su i najveća prirodna vrijednosti te vrste u svijetu. Hrvatsko podzemlje dom je najbogatije podzemne faune u svijetu, a pored toga spremište 90 posto zaliha hrvatske pitke vode, te otvorena knjiga geološke povijesti zemlje, ističu znanstvenici. Međutim, te znanstvene istine razumije ne tako široki krug poznavatelja, a u njihovoj zaštiti nadležne vlasti sudjeluju samo deklarativno, kažu speleolozi i dodaju da im preostaje da se jedno pouzdaju u svoje mogućnosti. Prvi korak inicijative “Čisto podzemlje” je prikupljanje podataka o svim onečišćenim “speleološkim” objektima u Hrvatskoj i njihova objava na otvorenoj speleološkoj bazi podataka, kaže pokretač inicijative speleolog i doktor molekularne biologije Ruđer Novak iz Zagreba.

U samo nekoliko mjeseci u akciju se uključilo trinaest speleoloških društava iz raznih dijelova Hrvatske s podacima o oko 570 jama koje su zbog pogubnih navika lokalnog stanovništva i loše aktivnosti nadležnih tijela pretvorene u ilegalna smetlišta. Već u ovoj ranoj fazi prikupljanja podataka rezultati su pomalo zastrašujući, kazao je Novak. “Gdje god ima krša, tu su jame i u njima smeće.

Istra je najzorniji primjer. Ondje ima puno malih raštrkanih sela i svako od njih ima jamu u koju baca smeće. To je i pokazatelj vremena odsutnosti organiziranog odvoza otpada, ali i nerazvijenog i inertnog sustava zaštite prirode i okoliša u Hrvatskoj”, kaže Novak dodajući da su do prije 40 godina bacane uginule životinje, koje su se u međuvremenu razgradile do kostiju, a danas su to plastika i kemikalije, koje ulaze u sustav i prodiru u sve njegove dijelove. Posebnu opasnost predstavljaju bačena minsko-eksplozivna sredstva, dok su u narodu neke pak jame poznate po vrsti smeća. Tako, kod Drniša jednu jamu od milja zovu “Mesopromet”, a u Istri postoji “Purisova jama”, kaže Novak. Od iskusnog speleologa Mladena Jekića iz pazinskog Speleološkog društva Istra pokušali smo doznati gdje se nalazi famozni ponor koji je dobio ne baš laskavi naziv.

– Zapravo se radi o tri različite jame koje su krštene tim imenom, jer se u njih, godinama unazad, dok je Puris normalno funkcionirao, kontinuirano bacao otpad s farmi, uglavnom zbog bolesti uginule purane. Teret bi se dovezao traktorima do jama i ispustio u njih. Dvije se jame nalaze nasuprot Purisove farme kod Velog Ježenja. Jedna nosi ime Siročica i duboka je 60 metara, dok je druga Mandaljevica duboka 120 metara. Ona treća, pokraj sela Munci, imala je zabetonirani ulaz kako bi se lakše “kipalo” unutra. Po starim talijanskim podacima dubina joj je nekakvih 90-ak metara, kaže speleolog Jekić dodajući da se nakon desetljeća bacanja ta dubina prepolovila.

“Svaka jama pokraj sela ili pokraj nekog puta puna je raznoraznog smeća, što uginulih životinja, što starih nepotrebnih predmeta koje ljudi bacaju u podzemlje”, kaže Jekić dodajući da se u zadnjih dvadesetak godina iz godinu u godinu sve manje baca u jame čemu je kumovalo osvještavanje javnosti o opasnostima te organizacija odvoza krupnog otpada po selima. Tako je danas većina prilaza takvim jamama zarasla, pa ih je teško i naći.

glasistre.hr

12 komentara na “Skoro svako selo ima jamu za bacanje smeća”

  1. Galjardo napisao:

    Ima još jedna “Purisova jama”, u koju se nije bacala perad, već goveda. Tko zna, možda bi se od onih rogova koji su još unutra mogao jednom klonirati oriđiđi istarski boškarin :-)

      1. komunista napisao:

        Naivčina jedan

  2. komunista napisao:

    E dragi moji verujte da najmanji problem je ča su u tih jamah Purisovi purani. Ima u njima jako puno ljudskih žrtva. Zamislite koliko ljudi je finilo u tu jamu pokraj Ježenja kad su 45 morali minirat zbog tega ča se je smrad proteza kilometrima. Sam nono mi je vajk povida kako su ljude peljali u jamu i tirali hi da sami skaču u nju. A domaći ljudi nisu mogli nič jer bi hi zajno bili ubili. Tako da ima u njoj mrtvih ljudi samo bog zna broj. Jako žalosna je to priča ma huje nego za plakat

  3. komunist-ma,falsi napisao:

    hahahaha, komunist(a), a govori neke bapske priče o bačenim ljudima. Pa prijavi što znaš? Zločini ne zastarjevaju, osim ako više nema živih aktera. A bilo bi važno i da se raščiste neke stvari, a ne da sve ostane na ćakulama.

  4. komunista napisao:

    Ha ha ha . Ma samo ti razmišljaj ča ćeš. A to ča se je događalo to se u današnjen svitu ne more ni zamislit. Rečimo samo jedan primjer. Njemci dopeljali ljude ispred jame uperili pištolu u glavu i rekli skači jer na sred tega otvora je bija kako jena grota . A nemoguće je bilo da bi neki riva skočit do nje. Ma nisu ti to nikakove bapske priče. A ti ki su to delali su u Njemačkoj. A ima ih i tu

  5. Anonimno napisao:

    komunista govori istinu. Ima jama sa ljudskim žrtvama. Ova kod Ježenja je posebna priča. U onom sistemu nestajali su i oni koji su pričali. U ovom sustavu pojedinci su se odvažili i opisivali detalje, prijavili, ali godinama se ništa ne dešava. Jedan od egzekutora je ostao bez ruke minirajući ulaz u jamu. Šetao je godinama među nama. Umro je nedavno. Nisu to bapske priče.

  6. komunista napisao:

    Ma dane i dane san sedija s noneton i sve mi je povida točno znan sve. Jer njega su iskali partižani za ga hitit u jamu živin čudon je preživija i pole je gleda te ljude ki su ga tili ubit cili život

    1. Anonimno napisao:

      komunista, bila su to grda vremena. Činili su to partižani, ne fašisti niti nacisti. Nama iz fameje su pokupili zrmana. Mlađega brata, maloljetnog, su roditelji dopeljali u Pazin kod naših. Drugi dan je prošvercan u Trst. Eno ga, još je živ u Trstu. Roditelji su ostali doma pokušavajući pomoći nestalom sinu. Nikad se ni saznalo u kojoj je jami. Živi teško govore o tim vremenima, trauma blokira.

      1. Anonumus napisao:

        Evo jednog slučaja iz Pazina:
        Radi se o jednoj hrvatskoj obitelji koja je prije Prvog svjetskog rata bila prilično imućna i nacionalno jasno opredijeljena. Kada su 1919. Talijani okupirali Pazin počeli su im zbog hrvatskog opredjeljenja stvarati probleme. Dolaskom fašista promijenili su im imena i prezimena, poslovi su im počeli šepati jer nisu bili u fašističkoj stranci. Otac je često hapšen, batinan i nerijetko je gradom kući dolazio posran jer su ga fašisti napili ricinusova ulja. Bili su trdi Hrvati i nisu željeli emigrirati.
        Kada je 1943. Italija kapitulirala većina članova obitelji priključila se partizanima, a oni koji su ostali u Pazinu kontaktirali su s njima. Jedan brižan Pazinac, možda da nešto zaradi ili da se iz tko zna kojeg razloga dodvori Nijemcima prokazao ih je, tako su nono i nona, koji nisu pobjegli u šumu odvedeni u logore u Njemačkoj. Kasnije se doznalo kako je nona završila u plinskoj komori, a nono je završio u tzv. kupaonici. Ubili su ga odmah po dolasku u logor u prosincu 1943. i to tako da su ih sve po izlasku iz vlaka na snijegu skinuli do gola i nastiskali u kupaonicu u kojoj su na njih pustili najprije kipuću pa onda hladnu vodu, i tako naizmjenično dok svi u „kupaonici“ nisu poumirali.
        Što je taj jadnik koji ih je prokazao zaslužio? Danas bi rekli pošteno suđenje. Zašto nono i nona nisu imali pošteno suđenje? Zaboravlja se da u ratu vlada jedna posebna psihoza koja se kasnije manifestira kao PTSP. Zbog toga ratnike-vojnike goni strašna želja za osvetom. I kada naiđu na nekoga koga smatraju neprijateljem (on to i ne mora biti), jao si ga njemu. Tako je svim ratovima, a to u posljednje vrijeme nažalost često viđamo u medijima. Tako je bilo 1943., 1945., 1991., 1995…. Bila je to osveta, ništa dugo nego osveta, da se razumijemo, ni u ludilu ne želim opravdavati takve zločinačke postupke, ali to su činjenica koje se mogu dokazati. Jedno zlo izaziva drugo, zato o tomu treba pisati i govoriti, da se ne ponovi. Nažalost to je teško, jer pokazalo se kako je svaki rat koji se vodi brutalniji je i krvaviji od prethodnog. Treba govoriti o zločinu i zločincima, ali argumentirano i stalno podsjećati da će zločinca prije od pravde, stići osveta, a ona je strašna, nezamisliva. To su te grozne jame u kojima su ostaci pravno nevinih jer im nije suđeno, ali danas teško možemo znati jesu li i njihove ruke bile okrvavljene.
        Mnogi su naši sudjelovali u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, ali od nikoga nećemo čuti „ja sam ubio“…, a netko je ipak radio jer mrtvih je bilo.

        1. komunista napisao:

          A glej isto razmišljamo jušto tako . Samo ima jena razlika okupato je ubija po naređenju . A partižani većinon iz osvete.

  7. Anonymus napisao:

    Istina je ima jama u koje su bacani ljudi, mnogi i nedužni, o tomu itekako treba govoriti. Treba govoriti o zločinu koji su bilo kada i bilo gdje počinili ljudi zasljepljeni ideologijom, bezobzira bila ona desna. lijeva, vjerska ili bilo koja druga. Međutim, treba to promatrati u kontekstu vremena, inkviziciju u kontekestu srednjeg vijeka. Fašizam u kontekstu imperijalizma, a socijalizam u kontekstu socijalističke revolucije. Neobjektivno je s današnjeg stajališta donositi jednoznačni sud o tim događajima. Treba o zločinima prošlosti govoriti kako se nebi ponavljali, ali nažalost i danas se događaju mnoge strahote, a da o njima ne želimo govoriti, već si savjest peremo prevrćući nešto što više ne možemo ispraviti. Ali, kažem o tomu treba govoriti i uspoređivati s recimo Američkom potporom ekstremnim arapskim režimima, čiji pripadnici već haraju Evropom. Možda se nekoga zlostavlja u našem susjedstvu, ali to ne želimo prijaviti već se bavimo duhovima prošlosti.
    Ljude iz fojbi ne možemo oživjeti, ali treba govoriti o okolnostima u kojima su jedni završili u fojbi, neki strijeljani ili skončali u konclogoru.
    Jedno zlo uvijek izaziva drugo. Tako je bilo 1943. i 1945.

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2020.