Snažna interpretacija pjesama iz istarske tradicije
Athene festival završio je sinoć nastupom pazinske etno grupe Veja i Darija Marušića koje je tmurno i kišno vrijeme potjeralo s Malog rimskog kazališta u prostor Svetih srca. Dvjestotinjak ljudi na koncu se okupilo na koncertu i uživalo u nastupu koji možemo bez pretjerivanja nazvati jedinstvenim.
Dečki iz grupe Veja počeli su sami otvorivši koncert pjesmom “Marija”, izmamivši odmah oduševljenu reakciju publike da bi im se nakon potresne glazbene priče o Anki koja moli “vukove” da je ne skrate za glavu pridružio poznati i cijenjeni etno glazbenik i etnomuzikolog Dario Marušić koji je svirao violinu i pjevao. Veja i on pokazali su se kao odličan spoj. Repertoar koncerta bio je sastavljen od pjesama s prvog albuma Veje kao i od pjesama koje je snimio Marušić, a prva stvar koju su zajedno izveli zvala se “Dolina mlinova”, skladba koju je Marušić napisao a koju su dečki iz Pazina snimili te po njoj nazvali diskografski prvijenac.
Malo nakon nje čuli smo i pjesmu “Spazzacamin”, jedna od onih skladbi za koju vam se čini da ste je već negdje čuli, djeluje poznato, jedino možda niste znali da se tako zove.
Sve pjesme koje smo sinoć čuli su iz Istre, odnosno one koje su se ovdje već udomaćile, od kojih će neke prepoznati tek oni upućeniji ljubitelji istarske glazbene tradicije. Bilo je tu pjesama na svim dijalektima, onima koji pripadaju hrvatskom jezičnom segmentu kao i onim talijanskima. Jedna od pjesama “Zis-am” je na istrorumunjskom, a “Son stado a Roma” je iz Galižane, dok je zadnja pjesma “O jini fanti” o mladićima koji se spremaju otići u vojsku u Sveta srca dovela zvukove Ćićarije.
Snaga sinoćnog koncerta nije toliko u izboru pjesama koliko u njihovoj interpretaciji, Marušićevom nastupu zatim iznimno nadahnutom pjevanju bosog Gorana Farkaša koji svira mih i gitaru i jednoj iznimnoj kompaktnoj instrumentalnoj zvučnoj slici koju stvara cijeli bend a njega još čine gitarist Saša Farkaš, harmonikaš Marko Pernić, basist Sebastijan Demark i udaraljkaš Ljuban Rajić.
Naime, ono što su Veja i Marušić prikazali nije iskomercijalizirana verzija istarske tradicijske glazbe. Većina tih pjesama ne zvuče kao potencijalni hitovi koji bi ušli u uho na prvo slušanje, iako ima i takvih, prijemčivijih skladbi. Može se uz neke od njih zaplesati, ali ih se prvo mora osjetiti. Unatoč nekim ozbiljnim skladbama, bilo je prilike za opuštenu komunikaciju pjevača s publikom koju je pokušao motivirati da se malo zaljuljaju pa je cijeli ton koncerta bio više veseo ili bolje reći pozitivan, nego tužan i depresivan, uz publiku čije se oduševljenje samo pojačavalo kako je nastup odmicao. Ovo što su priredili Veja i Dario Marušić u Svetim srcima ipak je bio pravi koncert, a ne pučka veselica ili nešto iole slično tome.