Špiček i njegova kuhinja pravi su nam izazov

Dvojica Pazinaca, 37-godišnji Martin Špaček i 31-godišnji Kristijan Benić, istarski su predstavnici u RTL-ovom kulinarskom televizijskom showu “Tri, dva, jedan – kuhaj!”. U četvrtoj sezoni ovog natjecateljsko-kulinarskog showa oni su jedan od deset parova odnosno dvadeset kandidata koji se natječu za titulu najboljeg amaterskog kulinarskog para i za nagradu od 100 tisuća kuna.

Špaček je 37-godišnji kamenoklesar, rođeni Pražanin koji se s obitelji skrasio u Pazinu, a domaćima je poznat i po nadimku Čeh.

Dugogodišnji je prijatelj 31-godišnjeg programera Kristijana Benića Kikija iz sela Vela Traba kraj Pazina koji se još davno doselio iz Baranje. Obojica su poznati po kulinarskoj strasti koju ispoljavaju na obiteljsko-prijateljskim okupljanjima i zabavama, a prijavljivanje za ovo natjecanje predstavlja im izazov i zabavu istovremeno. S našim kulinarskim zvijezdama porazgovarali smo u stanci između emisija. Iako su po ocjenama vodeći kulinarski par emisije, nisu se sami prijavili, već je Benića prijavio njegov prijatelj Josip Čumigaš. Tom su prijatelju iskrsnuli drugi poslovi, pa je Benić ostao sam, na što se požalio svojoj prijateljici Saši Bačić, supruzi Martina Špačeka. Na njihov nagovor, a nakon kraćeg razmišljanja, jer su rokovi isticali, Špaček je pristao biti u ekipi s Kristijanom Benićem.

Govoreći o prvim iskustvima u showu Benić kaže da je prvih dana presing bio iznimno velik pogotovo kada su u dva dana preko vikenda morali napisati 26 recepta. Špaček pak kaže da je ipak jedno kad su na feštama i skupa roštiljaju, nego biti u televizijskom studiju. No, suglasni su da su se brzo uklopili.

– Sad smo se već ufurali i dogovorili. Ja “bacam ideje”, a on odlučuje, jer smo na početku obojica “bacali ideje” i previše raspravljali. Ovako je bolje, kaže Benić.

– Jeste li pratili emisiju u prethodnim sezonama i jeste li razmišljali o tome da se prijavite?

– Benić: – Ja sam oduvijek govorio o tome da se nikad ne bih prijavio ni na jedan kulinarski show. Nagovarali su nas da se prijavimo, ali nikad se nisam htio prijavit jer je meni kuhanje antistres terapija. Ako je dan loš, idem u kuhinju, skuham nešto i to me opusti. Nikad nisam od toga htio napravit posao ili obavezu. Nisam pogledao nijednu cijelu emisiju. Nemam televiziju doma, jer sam je izbacio prije pet godina, i ako sam uspio nešto vidjeti to je bilo preko neta. Ima jako puno reklama, a i prekidaju emisiju s političkim RTL Direktom. To me smeta.

– Špaček: – Gledao sam cijelu prvu sezonu, drugu sezonu napola, jer nisam stigao zbog posla, a lani možda jednu-dvije emisije. Lakše je sve pratiti preko interneta.

– Kada ste se počeli baviti kuhanjem?

– Benić: – Na faksu. U Rijeci mi se gadila hrana u menzi, jer sam bio naviknut na maminu kuhinju. A tamo je stalno bila ista hrana. Zvao sam mamu da mi pošalje recepte za neka jela i počeo sam eksperimentirat. Zaljubio sam se u to, a i cimerima je bilo fora jesti ta jela. Počeo sam s tradicionalnim jelima, punjene paprike i slično, neka topla jela kojih nema u menzi. Ćufte, sarme, lazanje, pa onda sve kompliciranija jela. Onda sam “skužio blagodati interneta” i počeo eksperimentirati sa svime i to mi je postao hobi.

– Špaček: – Već od malih nogu sam pratio roditelje kad su kuhali. Mama je bila glavna, ali je i tata često kuhao. Često smo znali ići na rafting na rijeku. I tamo smo kuhali na vatri za puno ljudi, za njih 15 ili 20. I mene je to privuklo tradicionalnoj kuhinji. Moram reći da obožavam gulaše. Inače volim crtati, a grafikom sam se bavio u svoje slobodno vrijeme. I imao sam želju to crtanje prenijeti na tanjur. I stil serviranja je neki spoj umjetnost. Ali to još treba usavršiti. Drago mi je da sam ovdje, tu se dobiju fenomenalni savjeti, žiri je doista stručan i može se puno naučiti. Ako se čovjek dovoljno usavrši, onda se može i kasnije time baviti. Bilo to profesionalno ili za prijatelje na feštama, roštiljanje, večere kod frendova, sve je to odlično.

– Koje vrste gulaša najviše voliš kuhati?

– Špaček: – Više-manje koristim svakakvo meso. Spravljao sam gulaš od klokana, od noja…

– Pa gdje se može kupit to meso?

– Špaček: – Imaš za kupit. To danas više nije neuobičajeno. Od razne divljači. Znači napravit gulaš sa ča, sa što…

– Benić: – Počeo je pričat zagrebački (hahaha)

– Špaček: – Znači ne želim u šugo ubacivat brašno s kojim uništim šugo. Baš se trudim da ispadne što prirodnije, da ima pravu boju, da je punog okusa, a vrsta mesa manje više nije važna. Ako dobro termički obradiš meso tebi će na kraju ispast fenomenalan gulaš. Cilj tega je da je on pun okusa, da je meso sočno, da se raspada, i tu mi je Špiček i njegova kuhinja pravi izazov. I njemu bih htio pokazat da znam kuhati. Volio bih ga izazvati na dvoboj u gulašu. Da vidimo koliko bi bili jedan od drugog. Njemu je to posao, i ima godine iskustva, a meni bi to bio izazov da vidim koliko stvarno mogu.

– Dakle, dvoboj Špiček-Špaček?

– Špaček: – Bio je jedan nesporazum. Neman ja toliko iskustva sa ribom, ali se trudim da je napravim što bolje mogu. Skinuo sam kožu s lista, tako sam vidio da rade drugi. Nije to bilo nešto baš neuspješno, magari okusi su bili tu. I tu je došlo do sukoba. Da, da, nismo počeli baš najbolje ja i on.

– Koliko se pravi gulaš treba kuhati?

– Špaček: – Ako misliš napraviti dobar gulaš tebi treba minimalno sat i pol vremena. Ali za zaista dobar gulaš ti treba otprilike dva i pol sata. Mi to vrijeme nemamo. Zahvaljujući jednoj caki, jednoj tablici termičke obrade, šugo se može napravit u jedno kraće vrijeme, ali s velikom pažnjom. Dvije minute meso je na velikoj vatri, ali ako ga pustiš onda će ti pobjeći u žilavo, dakle kratko ga zapržit i onda ga stavit na jako malu vatricu i lagano pirjat. Tako se može skratit vrijeme, ali umak neće bit toliko kvalitetan. Inače, ja koristim jako puno luka kad radim šugo, to je osnovna baza za dobro šugo. Tako izbjegneš zgušnjavanje šuga zapškom ili brašnom. I naravno veliku pažnju treba pridati začinima. Za divljač ide mrkva i crno vino, u goveđem gulašu kojeg preferiram za podlijevanje treba iskoristit temeljac ili pivo, tu ne ide vino.

– Gdje ste smješteni i gdje se emisija snima?

– Benić: – U hotelu Rebro, ujutro nas pokupi njihov prijevoz i vozi nas na Dubravu gdje je RTL-ov studio od Jadranfilma. Snima se cijeli dan. U 8 dođe kombi po nas, na setu si već u 9. Onda se oko četiri sata snima jedna emisija, slijedi pauza za ručak, a onda i druga. Dvije emisije dnevno.

– Kakvo je bilo uhodavanje s kuhinjom?

– Benić: – Bilo mi je nekako paranoično na početku. Puno ljudi. nikog ne znaš, sve je neki šušur. Bolje sam se osjećao kad smo došli za svoju kuhinju, dobiješ svoj prostor.

– Špaček: – Ja san ima užasan strah da ću bit pod tremom, jer meni je veliki problem zvati i nagradnu igru na radiju. Stišće me u prsima. Imao sam užasan strah kako će to sve ispasti. Na kraju je počelo snimanje i sve je bilo ok. A s kuhinjom se moraš upoznati da vidiš kade ča imaš. I onda ti preostaje da se snađeš i kuhaj, kuhaj. Misliš da će ti biti neko olakšanje ako si u zadnjoj jedinici, ali sve kamere će doći do tebe, tako da nemaš što izbjeći.

– Benić: – Prvi dan je bilo sigurno najteže. Ne možeš se brže snaći.

– Kako pišete recepte?

– Benić: – Sjednemo zajedno i bacamo bombe. Što bi moglo ići jedno s drugim. Ne prepisujemo.

– Špaček: – Uzmemo neku ideju i “predelamo”. Dosta eksperimentiramo. Koristimo voće, slatko, kiselo, slano, idemo u takve neobične situacije s kojima bismo mogli osvojit bodove, ali isto tako upoznat se s nečim novim.

– Benić: – Da, kada savladaš ta tradicionalna jela, to ti postane dosadno. Uvijek tražiš neku novu namirnicu da je uklopiš u neko poznato jelo. Tako da dosta guramo tu egzotiku.

– Kakav je odnos sa žirijem?

– Špaček: – Stvarno su stručnjaci s iskustvom.

– Benić: – Stvarno su profesionalci. Oni se tamo ni s kim ne zbližavaju. Sa svim kamermanima se zezamo, show je, ali s žirijem imaš jedini kontakt kad im nosiš hranu na kušanje.

– Špaček: – Oni te prate putem kamera, kako održavaš čistoću, ako vide da delaš neke greške pristupe ti za vrijeme kuhanja. Daju ti savjet. Isprave te. Tvoja je stvar da li ćeš ti taj savjet prihvatiti ili ne. Uglavnom, od njih dobiješ fenomenalne savjete. To su ljudi koji te mogu gurnuti naprijed za sto koraka. To ča biš dva mjeseca učio, slaganje ukusa, deglaziranje umaka, spajanje različitih začina, oni ti mogu u deset minuta objasniti. Pažanin ima odlična iskustva, kuhao je za holivudske zvijezde, u timu F1, poznat je po dalmatinskim jelima, Špiček na drugi način, Željka ima vrhunske savjete i nepce. Na dasci na kojoj si dan prije reza luk, drugi dan režeš naranču, ona u desertu punom slatkih okusa to primijeti.

– Benić: – Iskristaliziralo se to da je Martin majstor za meso i ribu, a kod mene je ta paleta s umacima što mi hvale i nadopunjavamo se i rastemo kao tim.

– Špaček: – Zaista se super slažemo.

– S kime se najbolje slažete?

– Špaček: – S ljudima s kojima smo smješteni u hotelu. Tamo su smješteni ljudi koji su dalje od sto kilometara od Zagreba.

– Benić: – Da, Arsen, Željan, Zdravko, Mira i Ana.

– Kako to da su vas između ekipe grada i sela smjestili u selo?

– Benić: – Nama to isto nije bilo jasno, možda zato jer sam ja iz Vele Trabe (hahahaha)

– Špaček: – Ali nema to veze, mi smo svi zajedno, jedna ekipa.

– Benić: – Tokom snimanja najviše smo se zbližili s Hrvojem i Natali.

– Špaček: – Oni su zbilja dobri ljudi. Taj dečko i cura. Na početku su bili dosta zatvoreni, kad je nakon tri dana Hrvoje progovorio tek smo onda shvatili da on uopće zna govorit.

– Benić: – I to je sve jako intenzivno, ti si s njima tamo 12 sati dnevno, non-stop si s njima.

– Špaček: – Puno ljudi misli da je to jednostavno, da ti sat vremena kuhaš i to je to. Možda sam i ja to nekad mislio, i onda sam na kauču doma mislio pa to bih i ja mogao, to nije nikakav problem, ali kad si tamo i kad su uperene kamere u tebe, ti si pod nekim pritiskom. Vremenski si ograničen, nije tako jednostavno. Tih sat vremena tako brzo proleti.

Benić: – Ti moraš sve prvo pripremiti. Nasjeckati, narezati, termički obraditi, blanširati, skinuti kožicu s rajčice, oduzima vremena da nisi ni svjestan koliko vremena izgubiš za pripremu.

– Špaček: – Tu ti se gleda dužina povrća, svih vrsta, kako je narezano, da li je isto tanko, da li ti meso ima iste veličine kocke, tu se sve to prati, i stvarno se moraš pripazit.

– Koliko je sve to skupa naporno?

– Benić: – Naporno je, ali je i uživancija.

– Špaček: – Naporno je stvarno.

– Benić: – Ja sam tip koji nije navikao biti 12 sati na nogama. Radim noćnu smjenu na recepciji. Odsjedim svojih 8 sati, dođem doma i prespavam dan. I onda odjedanput taj presing i ritam, u početku je bilo teško, ali ni u jednom trenutku nije bilo teško na negativan način, nego se radi o pozitivnom stresu. Gušt je.

– Kakva je reakcija obitelji, prijatelja i poznanika?

– Benić: – Skroz je pozitivna, brdo ljudi nas podržava, počeli su se javljati s komentarima ljudi iz cijele Hrvatske. To je još jedan dodatni poticaj.

– Špaček: – Meni je najvažnije da imam potporu od svoje žene koja mi u svemu tome mnogo pomaže. I prijatelji isto. Zasad imamo dobre ocjene, a vidjet ćemo kakvi će bit komentari ako dođu loše ocjene (hahahaha).

glasistre.hr

1 komentar na “Špiček i njegova kuhinja pravi su nam izazov”

  1. anti glupost napisao:

    Ma dečki, svaka vam čast i više ste nego odlični. Martine, zadrži svoj stav kao i dosad.

Komentiranje je onemogućeno.

Komentari
Najčitanije u 7 dana
Anketa

Jeste li zadovoljni dijelom proračuna o kojem odlučuju građani


Pogledaj rezultate

Prethodne ankete

Najčitanije u 30 dana

© iPazin.net portal 2001. - 2022.