Tekt o osnivanju Sportskog društva “Pazin” objavljen je u Glasu Istre 10. svibnja 2013., na portalu iPazin 12. svibnja 2013. u “Franini i Jurini” za 2014. te djelomično u knjigama “Istarski sportski biografski leksikon”, “Boće u srcu Istre” i “Pazin – osobno”. Dakle već šest godina postoje javno dostupni podaci o Sportskom društvu “Pazin”. Prema tomu tko je želio znati mogao je doznati. Međutim, nitko ne postavlja pitanje odakle podaci o Sportskom društvu “Pazin” “Istarskoj enciklopediji” i “Istrapediji”, koji su bili izvor za ovu obljetnicu, kada o radu Sportskog društva Pazin postoji obimna dokumentacija u DAPA i kod privatnih osoba.

Uostalom 10. svibnja 2019. je 70 godišnjica osnivanja SD Pazin, 21. srpnja 2019. je 70 godišnjica prve službene utakmice SD Pazin. I što je posebno važno 23. travnja 2019. je 100-ta obljetnica, da 100 godina, prve službene nogometne utakmice odigrane u Pazinu. Prema tomu godina koja je pred nama je doista godina velikih jubileja za pazinski nogomet.

Pozivam sve dobronamjerne da se 23. travnja 2019. obilježi sto godina nogometa u Pazinu.

U nastavku slijedi tekst koji je objavljen 10. svibnja 2013.

Pazinski nogometaši bili su među najboljima u Istri

Osnivačka skupština održana je u Narodnom domu, a prisustvovalo joj je stotinjak građana. Udruga je prozvana Športsko društvo Pazin – Societa sportiva Pisino, a boja zastave je bila modro-bijela. “Značka se sastoji od početnih slova hrvatskog i talijanskog imena što predstavlja bratstvo i jedinstvo hrvatskih i talijanskih trudbenika”, piše u zapisniku s osnivačke skupštine.

Za predsjednika društva izabran je Ivan Damijanić, potpredsjednici su bili Josip Opašić i Josip Buršić. Tajnik i najzaslužnija osoba za razvoj pazinskog sporta uopće bio je Egidije Marion, tehnički sekretar Libero Ferenčić, njegov zamjenik Edoardo Erdfeld, referent za predvojničku obuku Ivan Novak, a za agitprop, rekli bi danas promidžbu, Josip Ferenčić. Blagajnik je bio Petar Bačić, a ekonom Jordan Valenta. Društvo je imalo sedam sekcija: nogomet je vodio Libero Ferenčić, laku atletiku Livio Kuhar, odbojku i košarku Tulio Tomadin, boćanje Otilio Zović, tenis dr. Ivan Miljavac i stolni tenis Dario Ferenčić.

Brošura Komitetaza fiskulturu

Nije sa Športskim društvom Pazin počeo sportski život u Pazinu, gdje su se već početkom 20. stoljeća igrale boće, nogomet i tenis. Ubrzo nakon oslobođenja Pazina, 6. svibnja 1945. Nastavilo se igrati nogomet, ali i neke druge sportske aktivnosti u sklopu sportskog društva Jedinstvo -Unita. Prva utakmica u tek oslobođenom Pazinu odigrana je izmeđudruštva Jedinstva – Unita i pripadnika 26. Divizije Jugoslavenske armije. Nažalost, sastav ekipa i ishod utakmice nisu poznati. Tijekom 1946. i 1947. Nogomet se igrao na terenu na kojem je danas park OŠ Vladimira Nazora; tu se igrao još u vrijeme talijanske okupacije.

Nakon rata igralište je prošireno, a prema ulici, danas Šetalištu Pazinske gimnazije, podignute su male tribine za gledatelje. Već 1947. ovaj je teren napušten, jer se na njemu gradila nova škola, pa su pazinski nogometaši do 1951. Najčešće igrali u Cerovlju. U ŠD-u Pazin tada su se u gradu posvetili drugim sportovima, ponajprije boćanju, odbojci, atletici, tenisu i košarci. U to je vrijeme pred Narodnim domom, danas parkiralištem pred starim kinom, betonirana podloga na kojoj su igrani košarka i tenis.

Osim stalne brige o sportskim terenima ŠD Pazin skrbi i o rekvizitima i opremi. Budući da se teško mogla nabaviti, pazinski sportaši sami su se snalazili, a pri izgradnji igrališta I njihovom opremanju pomogla im je brošura “Izgradnja sportskih objekata – uputstva i nacrti”, što ju je 1947. izdao Komitet za fiskulturu pri vladi FNRJ. U toj su publikaciji bili nacrti igrališta za razne sportove, ali i crteži kako napraviti koš, odbojkašku mrežu, golove za nogomet i rukomet…

Prvi javni ogled 21. srpnja 1949.

U izvješću iz 1955. navodi se da se u prvim godinama Društvo bavilo nogometom, odbojkom, košarkom, boćanjem I tenisom, a od 1953. samo nogometom i boćanjem. U jesen 1950. Šumarija je ustupila teren dotadašnjeg rasadnika i novo je igralište građeno dobrovoljnim radom te otvoreno 29. studenog 1951. Korišteno je do 1967., zadnji put obnovljeno 1970. I danas ga koristi NK Pazinka Pazin.
Prvi javni ogled ŠD Pazin imao je 21. srpnja 1949. Sa Sportskim društvom Jaska iz Jastrebarskog. Igrali su nogomet, odbojku i stolni tenis. Upravni odbor prije susreta zadužio je Tulija Tomadina da izradi stol za stolni tenis. Za ovaj povijesni susret Libero i Josip Ferenčić napravili su plakate, a Gianni Deković je bio zadužen za zabavu nabaviti 200 litara vina i 150 litara piva. Je li što od toga preostalo, ne nalazimo u zapisnicima Upravnog odbora, ali doznajemo da je nogometna utakmica u 16 sati počela na igralištu gimnazije, a sudac je bio cijenjeni pazinski liječnik dr. Dušan Grabar. Odbojka se od 19 sati igrala kod Narodnog doma, a sat kasnije u domu je počeo stolni tenis. Ples je trajao do ponoći. Domaćini su pobijedili u nogometu s 5:4, bili su bolji i u odbojci, a SD Jaska slavila je u stolnom tenisu.

Narodni odbor Pazina izgradio je 1956. nove svlačionice s tuševima, negdje namjestu današnjih koje su izgrađene 1981. Zanimljivo je da je Marion oko 1955. na poleđini jednog plakata olovkom nacrtao izgled budućeg sportskog centra u Pazinu. Predviđeno je bilo i boćalište i lakoatletsko vježbalište, a realizirano je nogometno, odbojkaško I košarkaško igralište te svlačionice, kasnije i sportska dvorana koju danas koristi OŠ V. Nazora. Športsko društvo Pazin bilo je nositelj društvenog života u Pazinu. Priređivalo je čajanke za mladež i zabave s ulaznicama i lutrijom, a prihod su koristili za sportske aktivnosti.

Čajanke i zabave s lutrijom

Nažalost, entuzijazam je ubrzo splasnuo, pa su već 1952. neke aktivnosti počele posustajati, a neki sportovi prešli u Društvo tjelesnog odgoja Partizan, koje su vodili profesori pazinske gimnazije. Budući da se boćanje već odvojilo kao zaseban klub, od 1954. u ŠD Pazin ostao je samo nogomet, dok su ostali sportovi nastavili djelovati kroz DTO Partizan. U izvještaju iz 1963. Marion piše: “Ima slučajeva da se pojedini igrači počnu pripremati u nogometu i kada postignu nešto tehnike i kondicije budu povučeni u neku drugu granu”. Iako nikoga ne imenuje, jedan od takvih bio je i Marijan Salamun, odličan nogometaš, a kasnije košarkaš, jedan od glavnih igrača, trenera i promotora košarke u Pazinu.

U tim vremenima pazinski nogometaši bili su među najboljima u Istri. Iako je nezahvalno nekoga izdvajati, treba spomenuti da na požutjelim stranicama Glasa Istre iz 1958. nalazimo Marija Ravnića, Zvonka Štefanića i Silvija Matića iz SD Pazina, koji su proglašeni najboljim napadnim igračima u Podsavezu Pula, zapravo istarskoj nogometnoj ligi.

Odlukom Općine Pazin 1967. određeno je da se za proslavu 25-godišnjice odluke o priključenju Istre Hrvatskoj odnosno Jugoslaviji rukometno i košarkaško igralište poravnaju s razinom nogometnog igrališta. Iako je SD Pazin imao ambiciozniji plan, a on je predviđao novo nogometno, rukometno, košarkaško I odbojkaško igralište, tribune za gledatelje, nove svlačionice, izgradnju velike sportske dvorane za škole i sportske klubove te uređenu infrastrukturu čitavog sportskog kompleksa. Nažalost, ništa se od toga nije ostvarilo, a 1967. bila je posljednja godina u kojoj je SD Pazin nastupio u nekom nogometnom prvenstvu. To je dovelo do raspada Društva koje je 1967. i formalno prestalo djelovati.

Od 1967. do 1970. u Pazinu se nije igrao nogomet, a na poticaj pazinskih nogometnih zanesenjaka 15. rujna 1970. osnovan je Nogometni klub Pazinka koji i danas djeluje. Glavni sponzor kluba bila je Kemijsko-tekstilna industrija Pazinka koja je skončala u privatizaciji 1990-ih.

Nabaviti lopte i 20 pari cipela za odbojku i košarku

U proračunu nogometne sekcije Jedinstvo za 1947. Egidije Marion zatražio je od Fiskulturnog saveza da nabavi određenu opremu, a na popisu su, uz ostalo, bile nogometne, odbojkaške i košarkaške lopte te “20 pari cipela za odbojku i košarku”. Uz to, na popisu su garniture za šah, oprema za stolni tenis i rukavice za boks. Iz ovog Marionovog, ali i nekih kasnijih zapisa možemo zaključiti da su 1947. u Pazinu igrani nogomet, odbojka, boće i stolni tenis, a sezone 1946./47. nogometna sekcija Jedinstvo – Unita igrala je u Prvenstvu Istre.

Košarku igrali gimnazijalci

Nakon Drugog svjetskog rata u Pazinu je popularna postala i košarka. Njome su se bavili uglavnom gimnazijalci, koji su vlastite koševe dobili u rujnu 1949. Početkom 1950. košarkaška reprezentacija Pazina igrala je s reprezentacijama Rijeke i Pule, a na gostovanju u Lovranu, na proljeće 1950. Pazinci su lovranski klub Istra pobijedili s 36:32. To je prvi košarkaški rezultat koji nalazimo u dokumentima ŠD Pazina.

Mirjan Rimanić