STIHIJSKI TURIZAM: Društvene mreže najveći neprijatelj Zarečkog krova
Što se može učiniti kako bi se zaustavila devastaciju Zarečkog krova stihijskim turizmom, čemu doprinosi i “neodgovorno oglašavanje”? Pitanje je dobro, moglo ga se čuti i na sjednici Gradskog vijeća, ali je na njega vrlo teško odgovoriti. Naime, radi se o vodotoku koji je kao vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske kao i veći broj parcela koje graniče s vodotokom. Samom činjenicom da je vlasnik vodnog dobra Republika Hrvatska, takve nekretnine prelaze u pravni status “javnog dobra u općoj uporabi” i podvrgnute su ograničenjima koja za tu vrstu javnog dobra u općoj uporabi propisuje Zakon o vodama.
“Berba rakova”
Kada se govori o Zarečkom krovu, obično se navodi kako Pazinčicom upravlja Natura Histrica, javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Istarske županije. Međutim, ona, prema javno dostupnim podacima na njihovom internetskim stranicama, upravlja samo Pazinskim ponorom, zapravo Pazinskom jamom, kao značajnim krajobrazom. Unatoč tomu Natura Histrica već pet godina radi na “Planu upravljanja zaštićenim područjem Pazinčice” za područje od Pazinskog ponora do željezničkog mosta preko Pazinčice na dionici pruge Pazin-Cerovlje. Taj će plan, kako se obično navodi, između ostaloga odrediti namjenu i oblike korištenja dijela Pazinčice na koji se odnosi, pa tako i Zarečkog krova.
Zarečki krov odavana je omiljeno kupalište mladih Pazinaca. Ne može se reći oduvijek jer su još u prvoj polovici 20. stoljeća sa svake strane “krova” bili mlinovi, a preko stijene je vodio gaz za zaprežna kola koji je vodio do mlinova. Budući da je nizvodno kod današnjeg mosta “Dušani” bilo uređeno kupalište, rijetki su se kupali na Zarečkom krovu. Zarečki je krov postao omiljeno kupalište moje generacije, koja se zbog smanjenja protoka Pazinčice i sve plićem pa i suhom Pazinskom krovu i Grandi preselila uzvodnije na Zarečki krov. Budući da je za mnoge more bilo daleko, ljeta su provodili na Zarečkom krovu koji je, poboljšanjem standarda, ponovo pao u zaborav, a pohodili su ga samo istinski ljubitelji izvorne prirode, ribiči i kupači. U to se vrijeme do jezera, osim skokom sa stijene, stizalo još samo uskom stazom kroz šikaru. Danas je to svetogrđe, ali nekada je bilo sasvim normalno da se u ljetnim večerima ide na Zarečki na rakove. Uvijek je ispod krova bila padela u kojoj su se na ognjištu pod stijenom spremali rakovi, a bilo ih je toliko da nismo to ni zvali lov, već berba rakova.
Širenje staze
Onda je netko počeo širiti staze, čistiti šikaru i tome omogućio lakši pristup vodi. Vrijeme je prolazilo i ljudi su pomalo počeli otkrivati prirodu i tako je počelo veliko zanimanje i za Zarečki krov. Dolazilo je sve više ljudi, ali ne toliko da bi ugrozili tu prirodnu ljepotu.
I onda je došao Internet. A s njim i društvene mreže kojima se ništa ne može sakriti. Nikada neću zaboraviti 8. siječnja 2017. kada se Zarečki krov zaledio. Tada sam napisao “Ne sjećam se kada je u jednom danu, kao ove nedjelje, toliko ljudi posjetilo Pazinčicu”. Kada sam oko podneva došao na Zarečki krov ondje sam zatekao stotinjak ljudi. Ovaj događaj oglasili su isključivo ljudi na društvenim mrežama. Tada sam imao prigode vidjeti kolika je njihova moć. Dakle, mogu zaključiti kako društvene mreže najviše utječu na devastaciju Zarečkog krova. Stoga, osim čuvara koji će danonoćno ondje dežurati ili fizičke ograde, za sada ne vidim drugačijeg načina da se smanji broj posjetitelja, potencijalnih uništavača Zarečkog krova. Sjećam se izjave jednog policajca kada je, govoreći o sigurnosti tijekom turističke sezone, rekao da ne otvaramo mi granice samo za europske turiste, već i za njihove lopove. Dakle, kada ljudi slobodno mogu kolati, dolaze nam oni s dobrim, ali i zlim namjerama, a takvi posjećuju i Zarečki krov i ništa ih u tomu ne može spriječiti.
Autor: Mirjan RIMANIĆ
7 komentara na “STIHIJSKI TURIZAM: Društvene mreže najveći neprijatelj Zarečkog krova”
Komentiranje je onemogućeno.
Stihijskog turizma se ove godine definitivno ne moramo bojati, pa imamo vremena razmišljati što dalje. Pitanje je, tko je turist, tko nije? Treba imati na umu da ne devastiraju svi turisti, ne devastiraju samo turisti. Ne može devastirati tisuću discipliniranih turista, koliko može deset divljih domorodaca.
Evo i modela: možete izdavati propusnice za posjećivanje Zarečkog krova. Najviše deset posjetitelja dnevno u skupini od najviše četvoro.
Ne devastiraju samo turisti, devastiraju divlji domoroci. Ima u tome istine. Ali to nisu tzv mali lokalni domoroci, već dio sustava.
Proziva se Turistička zajednica. Tko je predsjednik Turističke zajednice istarske županije?
Turistička zajednica (Turističko društvo Pazin) je inicirala uređenje tog područja velikom volonterskom akcijom 1989. Tada je cca 280 volontera (čitaj domorodaca) odradilo akciju vrijednosti 100 milijardi dinara (danas cca 900.000 Eu).
Pisac ovog člana 2019. ima očito rupu u pamćenju. Da nema sigurno bi se moga dolislit’ nekoliko desetaka eko akcija domorodačkih volontera, koji su čistili i čistili Potok. Mali lokalni domoroci.
Privredna domorodačka firma je dobila dozvole da u zoni Grada-Potoka odlaže otpad. Druga gradska institucija ima licencu da naplaćuje tarifu za odlaganje otpada na području grada-Potoka.
Lupate, turisti koji dolaze na zarečki se ponašaju sasvim pristojno, ne ostavljaju smeće, ne peru automobile, ne pecaju ribu sa dinamitom, tako da me zanima, na koji način ustvari devastiraju potok. Time što ih je puno? Time što skaču, rade buku? Ovi kvazilokal patrioti koji se pojave na zarečkom jednom godišnje i moraliziraju, a kladim se da nisu pokupili ni jedan papirić sa poda na svom putu do zarečkog mi idu na kurac. Najveću štetu(smeće) rade osmaši kad im završi škola. Svi smo mi “turisti” na zarečkom, time što si slučajno rođen u Pazinu ne dobijaš nikakva posebna prava u odnosu na Belgijanca koji doluta radi slike na google earthu.
Ma ljudi dragi, svi znamo da turist neće dovesti pokvareni frižider ili rešo iz Austrije ili Zagreba i bacit ga na Zarečkom krovu ili slično. Isto tako, većina nas turista dođe da fotografira , pogleda i odemo u auto nastavimo put. O kulturi onih koji se sunčaju i kupaju, jedu, pa ostave iza sebe omote, kosti, limenke i sl., nema se što reći. Oni sami o sebi govore. Evo; na plaži gdje mi najčešće boravimo, ima krasnih ljudi a dojmio nas se jedan tata slovenac s dva sina. Na odlasku rekao im je da pokupe smeće. Dečki su sve skupili u vrećicu i krenuli prema kontejneru nedaleko. Tata ih je pozvao da ima još smeća. Oni su rekli da to nije njihovo, Čovjek im je na to kazao; Nema veze, smeće je i ako ga netko ne pokupi, kako ćemo sutra doći na ovu plažu ako bude sva puna smeća. Pokupili su sve i odnijeli. Zar je teško pokupiti limenke, omote, ogriske voća, opuške?
Mima, vecinom bude mladja populacija na potoku i ponasaju se kao doma. Misle da ce doci mama i pocistiti za njima.
mislim da je ovaj članak zapravo vrlo “aktualan”. Nema veze s ničim. Društvene mreže i Zarečki how yes no. Najveći protivnik Zarečkom smo mi sami i novinari koji pišu ovako glupe članke.
Pa evo u ovoj trenutnoj situaciji nema turista pa redovito nailazim na smeće.
Šećen redovno po Pazinštini i Istri već dugo godina pa evo primjećujen da se i sad stvara novo smeće.
Boce,limenke,škatule tabaka i ostalih stvari.
A na pumpi bin pohvalia pecaroše koji ostavljaju limenke od trukinje,bire i praznih škatula od tabaka.
I za kraj da ne zaboravin na nekoliko “ljubavnih” lokacija je redovito paketi od kondomi i salveta.
Tako da zasad puštimo turiste na miru dok je i domaćih pametnjakovića i pogotovo novih šetača u doba korone koji još ne kape da šetnja po prirodi znači i da pobereš za sobon.