Najjednostavnije rečeno, mobing je stalni pritisak na neku osobu u obliku psihološkog terora. Detektirao ga je, imenovao i uveo u psihološku praksu početkom 90-ih godina prošlog stoljeća švedski psiholog Heinz Leymann. »Ljudi mogu kolegama na poslu ugrožavati osnovna ljudska prava, pa čak ih tako ubiti, a da nikada ne budu dovedeni pred lice pravde«, tvrdi Leymann i kaže da se mobing provodi perfidno, udruživanjem suradnika ili iživljavanjem nadređenoga metodama glasina, ogovaranja, zastrašivanja, ponižavanja, izolacije… Mr. sc. Dario Miletić kaže da uzroke mobinga »…možemo tražiti u različitim aspektima ličnosti zlostavljača, ali i žrtve mobinga. Zlostavljači su često osobe s ozbiljnim poremećajima ličnosti – psihopati – koje maltretiraju žrtvu zbog osjećaja antipatije, ljubomore, zavisti, straha ili želje za vlašću.«

U Hrvatskoj se od mobinga žrtve dovoljno hrabre da mu se suprotstave mogu zaštititi dvama zakonima – Zakonom o radu (odredbe koje se odnose na zaštitu dostojanstva radnika) i prošle godine usvojenim Zakonom o suzbijanju diskriminacije, ali nijedan od ta dva zakona ne spominje izrijekom mobing.

Glasistre.hr