Sve što Irina uzme u ruke ne pretvara u zlato, već u nešto. Eto, dovoljno je ući u prostor u kojemu Irina Kivela Ukotić u obiteljskoj kući u Pazinu stvara i kreira da se shvati da je riječ o kreativnoj duši, umjetnici slobodnog duha te nepresušne inspiracije i originalnosti. Poput kućice iz bajke, sve što se unutra nalazi djelo je Irine i njezinog supruga Petra, a sve je podredeno djeci Vitu i Gaji. U tom prostoru Irina je trenutno u fazi stvaranja originalnog multifunkcionalnog nakita koji izlaže u rovinjskoj galeriji Brek, a koji je ujedno i bio povod našeg razgovora.

Odakle krenuti? Možda, od toga da je Irina Pazinjanima poznatija kao gradska vijećnica, a riječ je o Rovinjki koja je u rodnom gradu završila srednju školu. Potom je upisala Pedagoški fakultet u Puli, iako bi njezin odabir, da su financije to tada dozvoljavale, bila Primijenjena umjetnost, jer je to vječna ljubav kojom se oduvijek bavi. Naime, još kao djevojčica izlagala je na Grisiji, a poklone za prijatelje uvijek je izradivala sama. Tako je sve što je vezano uz umjetnost i slikarstvo dio nje.

Budući da Irina nikada ne miruje, njezina svestranost i nemiran duh doveli do toga da danas u svojoj biografiji bilježiti 23 različita posla na 21 radnom mjestu u više država. Limitirat ćemo se na to da je posljednjih godina radila za tvrtku BR design iz Pule u ulozi dekoratera i koordinatora vjenčanja i ručkova poznatih osoba, a cvjećarna gdje je kreirala cvjetne aranžmane bila joj je posljednje radno mjesto.

Zbog nedostatka posla dobila je otkaz pa trenutno (po nama, na sreću) izraduje nakit koji ljepši spol ostavlja bez daha, a koji po svaku cijenu u svojoj kolekciji želi nešto drugačije i originalno.

– Kad sam dobila otkaz, pitala sam se “ča ću sad”? Odlučila sam osnovati udrugu za promicanje kreativnog stvaralaštva, novih oblika razmišljanja i izražavanja, održivog razvoja i tradicijskih kultura koju sam nazvala 5R. To je ono što me doista interesira. Puno je ljudi koji imaju slične financijske probleme i ideja mi je da se udruga kroz stvaranje rukotvorina i suvenira u budućnosti samofinancira, kaže Irina.

Inače, tri R poznati su kao – recycle (recikliraj), reuse (ponovno upotrijebi), reduce (reduciraj, smanji), a ona je dodala još i rethink – (ponovno razmisli) te repair (popravi). I tih pet R opisuju ukratko i njezin rad i ono što stvara jer joj je krajnji cilj kreativno recikliranje i zbrinjavanje otpada. U njezinom unikatnom nakitu ponovno su u nekom novom obliku oživjele stare haljine, kušini, ribarska mreža, stara zavjesa, bakini čentrini, stari patenti, batuni, čavli, vide, sve što se više ne upotrebljava.

– Sad znam zašto sam cijeli život skupljala “smeće” – ostatke tekstila, vune, špagu, garderobu, konce… Oduvijek se bavim kreativnim radom, a sve je počelo sa sitnim dekoracijama za kuću – zavjesama, metra za mjerenje djece, ukrašavanje kušina, navlaka, lustera, pravljenja čarapa za boce, ukrašavanja vaza. Kako su djeca rasla, mijenjale su se njihove navike i potrebe, a tako su nastajale i nove ideje i “izumi”, pojašnjava Irina.

Taj joj kreativan rad dode kao lijek za dušu i tijelo.
– Ponekad mislim da se radi i o kompulzivnom i opsesivnom recikliranju, kaže u šali, no ono što je oduševljava zapravo je to što se ti predmeti vezuju s nekakvim prošlim životima. Osim što su bedževi i ogrlice već sami po sebi originalni, Irina pojašnjava da su i multifunkcionalni, stoga je stvar mašte kako će se višeslojni bedževi (cvjetići, ribice) nositi – kao dio pojasa, šešira, torbe ili kao ukras na glavi. A posljednja opsesija je vinil od kojeg radi takav nakit, podmetače, terine i držače za salvete koje bi poželjela i svaka berlinska i londonska galerija. No, to je samo jedna u nizu stvari koje radi, jer u razgovoru nismo uspjeli pohvatati sve maštovite ideje koje se motaju po njenoj glavi i koje želi realizirati. Ona je multipraktik – sve što uzme u ruke pretvara u nešto lijepo. Žena 21. stoljeća.

Glas Istre