Priča pazinske firme Kamen pripada ljepšem i vedrijem dijelu istarske proizvodne slike. Sedamdeset i osam posto izvađenog ukrasnog kamena izvozi se posvuda: u Rusiju, Francusku, Njemačku, Italiju, Mađarsku, Kinu, Južnu Koreju * Općina Kanfanar preuzima 30 posto od naknade za eksploataciju mineralnih sirovina, što godišnje iznosi 1,2 milijuna kuna.

Ne znam zašto, ali ugodnije mi je promatrati ogromnu bijelu rupu istarskog kamenoloma, nego malu, plavu rupu bazena. Ekolozi kažu da kamenolom uništava okoliš, o bazenima se još nisu izjasnili. Veliki kamenolom nalazi se u blizini sela Korenići u kanfanarskoj općini, u predjelu koji Žminjci i Kanfanarci zovu Priko Drage. U njemu radi 15 radnika pazinske tvrtke Kamen, njima je kruh zagarantiran, a zamjenik direktora pazinske firme, inženjer rudarstva Ivan Cotman to potvrđuje sljedećom rečenicom: “Kod nas plaća nije nikada kasnila, čak i za vrijeme Domovinskog rata”.

Lijepo je gledati s visine uredni niz kamenih blokova ukrasnog kamena, njihova se težina mjeri u tonama, ali izgledaju kao bijeli čokolatini poredani u prigodnu ambalažu. Sugovornik objašnjava da se rad obavlja s najsuvremenijom tehnologijom koja je trenutno dostupna na svjetskom tržištu pa je današnja težina rada rudara, odnosno kamenoklesara udaljena nekoliko svjetlosnih godina od rada njihovih istarskih predaka. Zato je dovoljno tek 15 radnika da bi se upravljalo impozantnim kamenolomom. Trenutno Kamen Pazin zapošljava 420 djelatnika, i dalje bi zapošljavali, ali na tržištu rada nema ponude.

“Ne nalazimo radnike jer vjerojatno svi hoće u turizam”, kaže uz smiješak inženjer Cotman. Budućnost u Kamen Pazinu i u kamenu je zagarantirana, a valja to potkrijepiti podacima koji se tiču kamenoloma u Korenićima. Iz tog se kamenoloma svake godine izvadi oko 5.000 kubika ukrasnog kamena tipa “istarski žuti” ili kredni vapnenac, a potencijalne rezerve osiguravaju rad idućih sto godina.

– Govorim o potencijalnim rezervama jer, normalno, sve ovisi o koncesiji države. Vjerujem da će je obnoviti kad istekne ova sadašnja na 40 godina. Kamena ima, ali tko zna što nosi budućnost. Kao u svakoj industrijskoj aktivnosti na našem Poluotoku i u cijeloj Hrvatskoj, uvijek vreba opasnost da ti se u firmu uvuče štetnik koji će sve uništiti u nekoliko godina lošeg poslovanja. Iskorištavanje kamena je postojana zbilja u povijesti Istre. Poluotok raspolaže sa 28 tipova mineralnih sirovina, što je bogatstvo. Sad, nije svaki dostatan za eksploataciju, ali dobro je znati. Nedavno je vaš list objavio vrlo lijepi članak o starom labinskom rudaru, čitao sam to s guštom. Rudnici ugljena na Labinštini su zatvoreni, na Poluotoku je izbrisano iskorištavanje boksita i kvarcnog pijeska”, kaže Ivan Cotman.

Ispričao sam mu da sam jednom posjetio rudarsko mjesto Carbonia na Sardiniji, koji je jednak Raši i Podlabinu, gdje je iskorištavanje ugljena obustavljeno, ali tamošnji rudnici nisu zatvoreni, ekipa rudara ih i dalje održava.

– Upravo tako, rudnici se ne zatvaraju, valja sve podsjetiti da je mineralna sirovina neobnovljivo dobro. Neko sam vrijeme radio u rudniku žive u Idriji, rad je obustavljen, ali ekipa radnika plaćena je da ga održava. Nikad ne reci nikad.

Priča pazinske firme Kamen pripada ljepšem i vedrijem dijelu istarske proizvodne slike. Sedamdeset i osam posto izvađenog ukrasnog kamena izvozi se posvuda: u Rusiju, Francusku, Njemačku, Italiju, Mađarsku, Kinu, Južnu Koreju. (Elio VELAN)

glasistre.hr