“Treba li Pazin biti grad penzionera i grad u kojem se ništa ne događa?”
Proširena sjednica Vijeća mjesnog odbora Pazin sazvana povodom zahtjeva petero vlasnika pazinskih kafića za izmjenu Odluke o ugostiteljskoj djelatnosti kojom bi im se omogućilo produljenje radnog vremena u dane vikenda i blagdana pretvorila se u svojevrsni skup ogorčenih građana koji su iznijeli brojne primjedbe na rad pazinskih kafića, ponašanje njihovih vlasnika i osoblja te gostiju općenito.
Odlukom o obavljanju ugostiteljske djelatnosti ugostiteljski objekti iz skupine “Restorani” i “Barovi” na području grada Pazina trenutno mogu raditi petkom, subotom, dan prije blagdana i blagdanom ako iza njega ne slijedi radni dan do 01,00 sat iza ponoći, a zahtjev ugostitelja je da se to produlji do 02,00.
O sličnom je zahtjevu Gradsko vijeće već odlučivalo 24. veljače 2011. godine i nije prihvatilo prijedlog o produženju radnog vremena (vidi: https://www.ipazin.net/?p=4604).
Predstavnici stanara u okolnim ulicama kafića koji su podnijeli zahtjev i to Ulici 25. rujna, Prolazu Jože Šurana, Bože Milanovića, Narodnog doma i Dinka Trinajstića jednoglasno su se protivili zahtjevu ugostitelja i inzistirali na skraćenju, a ne produljenju radnog vremena.
Stanko Marušić, stanar Ulice 25. rujna u više je istupa zatražio da se poštuje pravo stanara na mir, naveo brojna nepoštivanja zakona o radnom vremenu i propisanoj snazi buke, razbijanju i uništavanju javne i privatne imovine, buci koju stvaraju mladi u noćnim satima nakon izlaska iz kafića i upitao se „Nećemo valjda Pazin pretvoriti u Las Vegas?“
Nekoliko oštrih istupa imao je i Renato Kalac iz Ulice Bože Milanovića rekavši kako on i susjedni stanari preko 20 godina trpe teror buke i galame iz obližnjeg kafića („Pisina“) te da „…Nitko nema pravo u ime nikakvog profita ugrožavati naše zdravlje!“
Kalac je pozvao ugostitelje da iznesu prihvatljive argumente za produljenje radnog vremena, a stanare uputio da kod svakog narušavanja javnog reda i mira zovu policiju.
Rita Grubiša stanarka u Ulici 25. rujna iznijela je niz pritužbi na rad „Bonbonijere“ i nepodnošljiv život iznad tog kafića otkad ga je preuzeo novi vlasnik. Ukazala je na preglasnu muziku, bučne klima uređaje, nedostatnu izolaciju, neugodne mirise koji se šire iz sanitarija i konstatirala da se „…Očito radi o vlasniku koji si to može dozvoliti!“
Radivoj Ujčić, predstavnik stanara Ulice Narodnog doma koji imaju doticaj i sa Ulicom 25. rujna govorio je o njihovim negativnim iskustvima sa „Gradskom kavanom“. Požalio se na buku s terase, dim cigareta koji im se uvlači u domove, škripu stolica kod pospremanja terase rano ujutro i kasno navečer, a ukazao je i da se terasa koristi u noćnim satima nakon zatvaranja kafića od strane slučajnih prolaznika koji piju i galame do kasno u noć.
Stanar Ulice Bože Milanovića, „Đepe“ Jedrejčić prozvao je ugostitelje da maloljetnicima protuzakonito služe alkohol i slikovito dodao da „…balavurdija koja se napila u 3 ujutro piša, povraća i razbija po gradu!“ kao i da je “…Grdo vidit pijane cure koje galame i skidaju se po gradu!“. Po njemu uzrok brojnih nedavnih stradavanja mladih u prometu je upravo pijanstvo.
Igor Ćus predao je predsjednici VMO peticiju petnaestero stanara Ulica Bože Milanovića i 25. rujna kojom traže da se radno vrijeme kafića ograniči do 22 sata.
Nasuprot ogorčenih građana kojima je ova rasprava poslužila za iznošenje brojnih primjedbi na rad ugostiteljskih objekata i ponašanje mladih u Pazinu, staloženo i u pomirljivom tonu, ali i pomalo nespretno, svoja su mišljenja i argumente iznijeli i prisutni ugostitelji.
Marko Bačić je rekao da u ovo teško vrijeme recesije produženje radnog vremena njima puno znači, da su zahtjev podnijeli kako bi mogli ispratiti goste koji su ostali u lokalima te obećao stišavanje glazbe i zatvaranje terasa.
Robert Hrvatin, vlasnik „Gradske kavane“ smatra da bi se dulje radno vrijeme trebalo odobriti kafićima koji nemaju problema sa susjednim stanarima, koji ne krše zakonske propise i u kojima se ne remeti javni red i mir. Rekao je i da ugostitelji ne mogu utjecati na ponašanje gostiju nakon izlaska iz lokala te konstatirao da „…Ako i zatvorimo u 10 sati ljudi će se snaći i piti u parku!“
Edi Beroša koji već 20 godina vodi kafić „Sax“, stajališta je da ugostitelji zastupaju vlastite interese, ali i interese velikog broja ljudi, svojih gostiju koji u kafiće ne dolaze samo piti nego se i družiti te da su gosti ti koji traže dulje radno vrijeme. Svjestan je da su interesi stanara i ugostitelja dijametralno suprotni, ali i da bi trebalo naći neki kompromis ako je to moguće.
„To što se vani razbija i šara, i mene iritira, ali postoje službe koje o tome trebaju voditi računa!“ rekao je Edi i dodao: „Ugostitelji nemaju nikakve veze sa galamom po gradu!“
Ukazao je i na težak položaj ugostitelja jer trenutno nije u pitanju zarada već preživljavanje, a nitko ne vodi računa o tome da treba raditi, živjeti, sačuvati radna mjesta i plaćati obaveze.
„Treba li Pazin biti grad penzionera i grad u kojem se ništa ne događa?“ retorički je upitao Bertoša.
Više puta prozvani Nenad Matošević vlasnik „Pisina“ i „Bonbonijere“ iako pozvan, nije prisustvovao ovom skupu.
Od tek četvero prisutnih članova Mjesnog odbora (od ukupno desetero) jedini se za riječ javio Martin Čotar koji smatra da je dobro to što se o ovoj problematici uopće počelo razgovarati. Čotar je naglasio da ima dobrih i loših kafića i ugostitelja, onih koji ne smetaju stanarima i koji ulažu u svoje objekte te da treba praviti razliku između njih. Pokazao je razumijevanje za prisutne stanare koji žele mir, ali je naglasio da treba pitati i mlade koji se žele provesti u Pazinu. Replicirao je gospodinu Jedrejčiću rekavši kako su se nedavno smrtno stradali mladi ljudi u prometu napili u privatnim konobama, a ne u kafićima.
Iako van dnevnog reda, veći dio prisutnih požalilo se na rad komunalnog poduzeća „Usluga“, njihove bučne kamione, a pogotovo na ranojutarnje čišćenje ulica puhalicama koje su vrlo bučne, podižu prašinu i osjeća se smrad njihovog goriva.
Brojni istupi stanara, poneki vrlo emotivni, a neki popraćeni pljeskom prisutnih očito govore da u gradu ima dosta problema te da bi vlast trebala poslušati „glas naroda“.
Predsjedavajuća Patricia Antolović obavijestila je prisutne da će Vijeće mjesnog odbora naknadno donijeti svoje mišljenje o zahtjevu ugostitelja i iako nije obvezujuće, dostaviti ga gradonačelniku kako bi se mogla pokrenuti procedura izmjene navedene Odluke.
12 komentara na ““Treba li Pazin biti grad penzionera i grad u kojem se ništa ne događa?””
Komentiranje je onemogućeno.
najveća buka i uvjerljivo najgora mjuza dolazi iz jednog fitness / kickboxing / ča već kluba … mislim da je to najopasnije za zdravlje.. doduše u 8-9 uvečer, ali nikakvi pijanci u 3 ujutro ih neće nadmašit.
šalu na stranu, svi istarski gradovi uz more imaju daleko većih problema nego Pazin, i kad bi oni poslušali svakeg stanara nebi više bilo t od turizma.
amen :-)
nek malo stišaju muziku i bok.a ovi nek popiju tabl za spavanje ako ne mogu spavat.meni sigurno ne bi smetali :-)
pijane cure da! ti klinci imaju 13, 14 lit a ostaju vani do 5, 6 ujutro! to su roditelji idioti ki to uopće dopuštaju! da bi policija i te nadleže službe kaznjavala roditelje koji pustaju te balavce bez pameti vani do 4 ujutro tega bi bilo manje!ali i oni sami su rpditelji i to dopustaju pa se ni ne cudin ca je tako! a tin balavcima koji se napijaju u to doba po vani trebalo bi odredit dobrotvorni rad pa nek si ciste te svoje rigotine drugi dan, pa bi se onda forsi malo opametili! sramota!
oprostite a kako vi znate da imaju 13 godina i da su do 6h vani?
Je vidi ki Millenium za Rim?
Kad dela disko, a Pazin ih ima 3, puni su i kafići. Po ljeti je život na obali , ne dela disko, prazni su kafići. Produženje radnog vremena znači i manji promet u disko barovima, i rizik da se zatvore. Ako se zatvore, život se seli tamo gdje ih ima. Ima li to smisla?
Ako pođemo od pretpostavke da je Pazin grad (a ne poveće selo) onda bi on trebao imati svoj noćni život, svoje kafiće i da, čak i svoju (pijanu) mladež. Traženje stanovnika strogog centra bilo kojeg grada, pa tako i Pazina, da njime vlada potpuna tišina (u kojoj čak i smetlari smetaju) jednostavno mi se čini sebičnim. O peticiji kojom se radno vrijeme kafića (usred financijske krize i Linićevog “stezanja remena”) želi ograničiti na 22 sata da i ne govorim.
Za one kojima buka smeta postoje dvije opcije: Zvati policiju ako smatraju da kršenje zakona postoji ili otići živjeti negdje drugdje. Dvije, jer ona treća – gašenje noćnog života jednog grada nije i nikako nebi trebala biti moguća.
znam ja iz iskustva da kad pozoveš policiju pa se praktički niš ne desi stiša se muzika policajce podmite i nikom ništa mito i korupcija mislim da niti jedan kafić u zadnjih 5godina nije platio kaznu za remećenje javnog reda i mira zna se ko me je u interesu da kafići rade duže kojim ugostiteljima ne samo da bi zaradili na pijači nego da zaradi i šoto banka.
Falša pazinjanka ti uopće ne kužiš bit problema. Novinar je iznesao golu informaciju što je i razumljivo, a argumenti stanara kojih je bilo na pretek ( za razliku od ugostitelja koji nisu ničime argumentirali svoj zahtjev) nisu uopćew objavljeni. Pogleda malo zemlje zapadne evrope i pravila ponašanja po toj temi u njima. Uzmi Glas Istre od 13. 10. o.g. pa nakon toga lupaj o iseljavanju starosjedioca iz našeg grada. Postoje izolacije objekata od buke, od dima, od zagađenja itd. Neka ugostitelji urede objekte prema propisima, neka se ponašaju po pravilima, a onda neka zahtjevaju.
Ne “lupam o iseljavanju starosjedioca iz našeg grada” već govorim o tome da je određena količina buke na glavnom gradskom trgu normalna (ipak govorimo o vikendima) i da je seoba u mirnije dijelove (istog) grada jedna od opcija. Samo to.
Očito je da određeni ugostitelji ne poštuju propise ali 1 h rada kafića više – manje tu ništa bitno neće promijeniti. To je miješanje krušaka i… krumpira. Umjesto da se vlasnike kafića natjera da poštuju pravila (ugrade izolaciju od buke itd. itd.) ovako bi se samo kaznilo one koji sve rade po propisima, mlade koji žele van vikendom i ograničilo (već ograničenu) ponudu u Pazinu.
P.S. Činjenica da se ovdje više ne radi o zaradi već preživljavanju i čuvanju radnih mjesta kao i to da su i sami gosti kafića za produženje radnog vremena (kako je rekao E. Bertoša) po meni je sasvim dovoljan argument da se radno vrijeme produži.
Kakva galama na glavnom trgu? Galama može bit u nekom parku daleko od kuća, ali ne baš tamo gdje živi najviše ljudi, među kojima ima i bolesnih, male djece… Zaprpavo, nisu problem toliko kafići toliko što uopće nema policije vani koja bi samo svojim prisustvom utišala mnoge i spriječila dio vandalizma. 90-ih je bilo na svakom koraku, nije ni to bilo dobro, jer su gnjavili i racije su bile nešto normalno. Ali stvarno se postavlja pitanje gdje je danas policija vikendom? Nema temeljne policije, a kamoli da se povremeno prošeće interventna. Samo da ih se vidi, ne bi trebali ni legitimirati…
Mislim da se ovdje radi o pohlepi četvorice – petorice vlasnika kafića koji time žele uzet dio kolača disko barovima, pa ako im se radi duže neka otvore disko barove. Nisu ni svjedni da su vikendom puni samo zato jer u gradu postoje tri disko bara, a svakome treba dat priliku da zaradi.