Tužno-smiješne priče kakve se pričaju u svakom selu
»Uz neke od ovih štorija sam se nasmijala, neke su me podsjetile na štorije koje mi je kazivao moj did, a mnoge od njih su štorije kojih ima u svakom našem selu«, tako je Iva Ciceran, ravnateljica pazinske Gradske knjižnice, najavila književnika Dragu Orlića, gosta programa »Utorkom u knjižnici«. Predstavljena je Orlićeva zbirka kratkih priča »Štorije od žalosti« koju je njen urednik Boris Domagoj Biletić u ime istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika kao nakladnika izuzetno pohvalio rekavši da »tko ne poznaje Istru, može ju iz ovih priča doživjeti na vrlo iskren način«.
– Neke su od tih štorija tužne, neke izazivaju osmijeh, ali njihov autor, Orlić, se njima razotkriva kao čovjek koji voli ljude i zato se u svakoj priči osjećaju ljubav i suosjećanje, kazao je Biletić. Iako su vremenski locirane na razdoblje od 19. stoljeća do kraja drugog poraća 20. stoljeća, iako govore o malim ljudima i rubnom prostoru, ove priče nisu samo istarske, već se mogu prepoznati u svakom prostoru koji se nalazi na vjetrometini i u kom se sudaraju različiti fenomeni, primijetio je također Biletić, istaknuvši još da književni jezik i čakavica u ovoj knjizi supostoje ravnopravno, da su likovi predočeni tek nacrtom njihove tipologije te da se u mnogim pričama prepoznaje i sam autor. («Kao u svakom pisanju, ne možeš pobjeći od sebe«, primijetio je na to Orlić).
U kritičkom osvrtu na Orlićevu zbirku, Vanesa Begić ocijenila je »Štorije od žalosti« unekoliko tužnim pričama, ali nipošto ne kičasto-srcedrapateljskim, ocjenjujući ih kao vrlo iskrene, poetične, delikatne i prirodne. Primijetila je u njima i cinizam i ironiju (ono što nas u njima nasmijava u vremenu o kojem te priče govore može imati i sasvim drukčiji predznak), okarakterizirala ih kao zanimljiv vremeplov, a istodobno je u njima uvidjela i stilske obrasce klasičnih bajki.
Sam Drago Orlić je govorio uglavnom o svojim pričama (o vojnicima, o župnikovoj sestri nimfomanki, o šoferu i njegovom retardiranom sinu, itd.), kao da njima ilustrira što su o knjizi govorili drugi govornici, a na jedno od rijetkih pitanja na koje je direktno odgovorio, ono o njihovim autobiografskim korijenima, kazao je: »To su, iako malo dotjerane, priče koje su se za mog djetinjstva pričale širom Istre i učinilo mi se vrijednim truda da ih se zapiše jer mnoge od njih su antičke po svome duhu«.
Publika je, treba i to primijetiti, potpuno ispunila prostor Gradske knjižnice, tako da je Orlićevo gostovanje dosad najposjećeniji književni događaj otkako je pokrenut ciklus »Utorkom u knjižnici«.
Glas Istre, D. ŠIŠOVIĆ