Ulazak u bračnu zajednicu toliko je lagan koliko je težak izlazak iz nje. Psiholozi razvod smatraju najvećim stresom u životu, većim nego smrt partnera. Pa ipak gotovo svaki peti brak u Hrvatskoj završava razvodom, a u Istri svaki četvrti. Loša je varijanta ako do njega dođe u strastvenoj mržnji jer tada prerasta u rat svim sredstvima kada su najveće žrtve djeca.

O braku i razvodu razgovarali smo s psihijatricom dr. Helenom Marčinko, psihoterapeutkinjom i grupnom analitičarkom.
– Kada dvoje stupa u brak, netko bi im trebao reći da se svaki brak sastoji od puno malih razvoda i sastajanja. Svaki čovjek i svaki brak je poseban. Puno laži stane u tu zajednicu. Ipak, brak je vid života koji opstaje. Dvoje ljudi ima potrebu izgraditi zajednički svijet, kaže dr. Marčinko.
Na naše pitanje što, po njenom mišljenju, ljude drži u bračnoj zajednici, kaže da je to ravnoteža straha, straha od posljedica razvoda.

– Ako u zajednici dođe do borbe za vlast i moraliziranja, to je kraj ljubavi. Oni koji uspiju pokrpati rane, idu dalje. Umore se od svađa i osveta, osvijeste svoje viđenje partnera i sebe što rezultira boljim brakom ili razvodom, pojašnjava dr. Marčinko i nastavlja: »Ako se bračni partneri odluče za razvod, treba proći barem šest mjeseci da se poslože u glavi psihološke promjene. Pomoć terapeuta je važna jer je razvod najveći stres, veći nego smrt partnera. Da bi se uspješno razveli, partneri trebaju razviti osjećaj ravnodušnosti umjesto mržnje, koja zapravo najčešće prevladava. Potrebno je poraditi na izbjegavanju projektivne identifikacije, procesa kada partner natjera drugog na mržnju i osvetu. Na taj način izbjegli bi se maligni razvodi koji dovode do otmice djece i drugih tragedija«.

Kao sudska vještakinja nerijetko svjedoči razvodima koji su borba između partnera, kada mržnja najviše krši djecu.
– Otac ili majka se demoniziraju i vodi se rat svim sredstvima, svatko smatra da je žrtva i da brani svoj život i život svoje djece. Koliko su se prije voljeli, toliko sada uživaju u uništavanju. To je eros i tanathos. Strast i mržnja ista su vrsta emocija. Biokemijski u mozgu se proizvodi isti dopamin, transmiter ludila. Takvi parovi ne odustaju jer si ne žele uništiti tu ugodu. Počinju psihotični manevar i sve veći broj ljudi uključuju u svoj razvod. Tu su moji odvjetnici, tvoji odvjetnici, moji vještaci, tvoji vještaci, moji prijatelji, tvoji prijatelji. Na razvodu zaradi sva sila ljudi, a oni izgube ponekad i cijelu imovinu. U stanju su potrošiti sve što imaju, kao kockari, veli dr. Marčinko.

Savjetovanje preuzeo Obiteljski centar

Zanimalo nas je gdje ljudi s bračnim problemima mogu potražiti pomoć i podršku. Osim privatnih terapeuta, koji su zbog skupih usluga mnogima nedostupni, od prije godinu dana djeluje Obiteljski centar. Premda se u njemu koriste elementi psihoterapije, on ne pruža psihoterapiju, već se bazira na savjetodavnom radu. Voditeljica Ines Puhar smatra da je terapija vezana uz teže poteškoće, uz patologiju, i traje duže vrijeme.
Psiholog, pravnik, socijalni radnik i socijalni pedagog prije svega savjetuju sve one koji zatraže pomoć ove županijske ustanove. U godini dana rada javilo se 850 osoba, u posljednje vrijeme osamdesetak mjesečno. Trećina se javlja zbog odgojnih poteškoća, trećina zbog partnerskih odnosa, a trećina zbog nasilja u obitelji, konflikata, ovisnosti, zbog problema prilagodbe i drugih teškoća. Usluge ovog savjetovališta su besplatne, a pomoć se može dobiti brzo, najdulje za tjedan dana.
– Pokušavamo pomoći ljudima da promijene situaciju ili da se s njom nose na bolji način ako nije moguće promijeniti realitet. Posebno je težište na zaštiti dječjih prava, prevenciji i suzbijanju nasilja, naglašava Puhar.
Osnutkom Obiteljskog centra preuzeli su poslove savjetovanja koje su ranije obavljali u Centru za socijalnu skrb, premda za to nisu imali dovoljno vremena.

Sve počinje na sudu

Od početka 2006. godine postupak razvoda počinje na općinskom sudu tužbom ili prijedlogom za sporazumni razvod, a ne više u centru za socijalnu skrb. Zbog pravnih posljedica i novčane pristojbe razvod se više ne traži ako se ozbiljno ne misli i provesti. Na prvom ročištu sud upućuje supružnike na postupak posredovanja u centar za socijalnu skrb ako imaju djecu ili jedan od supružnika ne želi razvod.
– Postupak posredovanja može trajati do tri mjeseca, ali se obično okonča s jednim do dva susreta kod nas, pojašnjava Željka Perkov, pravnica u centru.
– Pisano mišljenje uručujemo strankama i zatim one u roku od godinu dana odlučuju hoće li nastaviti postupak. Godišnje obavimo posredovanje za oko 120 bračnih partnera, ali svi oni ne moraju razvrgnuti brak. Sud nas može uključiti ponovo u postupku dogovora o skrbi za djecu. Kada je postupak počinjao u centru, bilo je više posredovanja jer se nije plaćalo na početku procesa. Pristojba za tužbu iznosi 200 kuna i isto toliko pristojba za presudu. Ako par ima malodobnu djecu, moraju se održati minimalno dvije rasprave, što košta ukupno tisuću kuna, navodi Perkov.
Prema podacima Općinskog suda u Puli, lani je podnijeto 220 zahtjeva za razvod braka od čega je 170 riješenih predmeta. Od 2006. godine do sada broj razvoda premašuje 200. Od 1999. do 2005. godine razvodilo se od 137 do 188 bračnih parova godišnje. Možda godine ekonomskog prosperiteta donose i veće mogućnosti započinjanja samostalnog života.

Duži brak, duže žalovanje

I brakove koji se temelje na ljubavi lako može potkopati nezainteresiranost za zajednički život, egocentričnost, stalna zamjeranja ili kritizerstvo, naglašavaju psiholozi. Svaka zajednica traži pozitivno ulaganje. Koji su razlozi raspada zajednice prema iskustvu pulskog Centra za socijalnu skrb, pitali smo psihologinju Marinu Valić.
– Najčešći razlozi su neslaganja partnera u svjetonazoru, stavovima, očekivanjima u bračnom životu, podjeli odgovornosti, skrbi za obitelj i bavljenju djecom, veli Valić. Ponekad je razlog ovisnost o pomoći roditelja kod kojih partneri žive i neslaganja u takvoj zajednici. U ukupnom broju manje je razvoda zbog ovisnosti i zlostavljanja u obitelji.
Većinom se za razvod odlučuju partneri s kraćim bračnim stažem, u prvih sedam godina braka, kada izostane uspješna adaptacija na bračni život.
– Broj razvoda opet skoči nakon 20 godina braka. Djeca su tada odrasla pa, ako odnos među partnerima nije bio kvalitetan, nastupa kriza. U životu čovjeka to je faza zrelosti i promišljanja što sam postigao. Ako su osobe nezadovoljne rezimeom, razvod je pokušaj da se poboljša kvaliteta života, pojašnjava psihologinja.
– U procesu razvoda zadatak centra je informirati osobe što bolje o psihosocijalnim posljedicama razvoda da bi znale što ih čeka. Nastupa nova organizacija života za njih i djecu, razvod se odražava na psihu, na socijalne odnose. Navodimo ih da trezvenije razmišljaju o posljedicama razvoda. U prvo vrijeme je teško, ali onaj tko je u procesu razvoda odžalovao i donio odluke, lakše prebrodi prvo vrijeme. Faza žalovanja je neminovna, što je brak bio duži, duže je i žalovanje i prilagođavanje novim okolnostima. Javlja se osjećaj straha, zabrinutosti i tjeskobe, a kod nekih to izaziva agresiju i konflikte, tvrdi ona.
U postupku posredovanja pokušavaju partnerima izmijeniti percepcije jer rasterećenje od loših emocija dovodi do olakšanja.
– Naš je zadatak ojačati ih, vratiti ih u pozitivu da ne bi izgubili osjećaj da su vrijedne osobe i da je razvod samo krizna situacija u životu čovjeka. Također trebaju osvijestiti da sami snose osobnu odgovornost i odgovornost za budućnost djece. Potičemo ih da ne ispuste kormilo svog života iz ruku. Strukturirani razgovori u centru rijetka su prilika da se supružnici čuju i to je impuls da se okrenu rješavanju problema i organizaciji života nakon razvoda. Ovisi o njima hoće li razvod biti podnošljiviji. Smisao razvoda bio bi da nakon njega uslijedi ljepši period života, pojašnjava Valić.

U Hrvatskoj 4.758 razvoda

Prema statističkim podacima, a zadnji su iz 2007. godine, u Hrvatskoj je sklopljeno 23.240 brakova. Od toga broja pred matičarom nije prvi put bilo 3.656 osoba. Za njih je to drugi ili neki sljedeći brak. U istoj je godini 4.758 bračnih zajednica razvrgnuto.

Statistika pokazuje da se muškarci najčešće razvode u dobi od 35 do 44 godine, a žene od 30 do 44. Prosječna dob kada muškarci stupaju u brak je 29,5 godina, a kod žena 26,5.

U Istarskoj županiji prema istom izvoru sklopljen je 1.131 brak, a iste godine razvrgnuto ih je 260.

Alimentacija preko centra za socijalnu skrb

U slučajevima kada otac ne plaća alimentaciju šest mjeseci, majka može zatražiti privremeno uzdržavanje od države putem centra za socijalnu skrb. Ovisno o dobi djeteta dobit će od 480 do 550 kuna mjesečno, najdulje do tri godine. Centar zatim podnosi kaznenu prijavu protiv roditelja koji ne plaća alimentaciju i traži refundiranje troškova. Od početka prošle godine, od kada je na snazi ovo pravo, iskorišteno je u 150 slučajeva. U pulskom centru pretpostavljaju da bi toga bilo i više da su roditelji upoznati s tom mogućnošću.

Emocionalno zlostavljanje djece

U slučaju kad razvod traje godinama ili, što je još gore, kad nakon razvoda bivši bračni partneri ostaju živjeti zajedno, konflikti se produžuju, a to posebno loše utječe na djecu.

Roditeljima se stoga savjetuje:

– ne uključivati djecu u rješavanje partnerskih sukoba;

– organizirati djeci stabilan dnevni ritam jer su i ona zabrinuta, posebice djeca školske dobi;

– ne provocirati kod djece osjećaj krivnje;

– ne vrijeđati drugog roditelja pred djecom;

– ne potkupljivati ih ili postavljati u ulogu špijuna jer se i to smatra emocionalnim zlostavljanjem.

Inače, prema novom zakonu djeca se ne povjeravaju jednom od roditelja, nego ostaju na zajedničkoj skrbi oba, pojašnjava pravnica Željka Perkov. To znači da roditelji i dalje dijele sve obaveze i odgovornost za djecu.

Počela s radom Udruga samohranih roditelja

U Puli odnedavno djeluje županijska Udruga samohranih roditelja. U Mjesnom odboru Stari grad susreću se četvrtkom od 17 do 19 sati i podrška su majkama i očevima koji sami odgajaju djecu. Prema njihovim podacima 12 posto majki u županiji su samohrane i 2,35 posto očeva. Predavanja, savjetovanja i grupna podrška osnovni su ciljevi udruge na čijem je čelu Nataša Ilić, dok je dopredsjednik Tomislav Božac, a stručna suradnica Elena Roce.

Poništenje crkvenog braka traži 266 parova

Prema podacima Međubiskupijskog suda u Zagrebu dozvolu za poništenje crkvenog braka čeka 266 parova u Hrvatskoj. Crkveni sud zaprimio je lani 71 novi zahtjev za poništenje braka. Proces je dugotrajan i tek nakon provedenog istražnog postupka sud utvrđuje nevaljanost vjenčanja pod okriljem Crkve.

Mnogi parovi već su odavno razvedeni na općinskom sudu, ali ih Crkva još uvijek smatra supružnicima. Najčešći motiv zbog kojeg traže poništenje starog braka je novo vjenčanje u crkvi.

Glasistre.hr